"Kisele afere" potresaju Federaciju BiH

Koliko je duboka čaša "OAZE"

AIM, SARAJEVO, 24.05.2000. Federaciju BiH u posljednje vrijeme potresa i kisela, odnosno mineralna kriza. U vrijeme ljetnih vrućina, kada većina građana pokušava osvježenje naći, između ostalog, i trošenjem mineralnih, odnosno kiselih voda, dvije od tri, uslovno kazano, tvornice, odnosno punionice ovog poslije vode najzdravijeg pića čije je sjedište na teritoriji Federacije BiH, imaju pune flaše "problema". Tešanjska "Oaza", odnosno "Tešanjski kiseljak" i "Sarajevski kiseljak" sve više se pominju po finansijskim skandalima, a sve manje po kvalitetu proizvoda. I umjesto da njihovi direktori razmišljaju o načinima povećanja proizvodnje i prodaje, kao i o proširenju asortimana proizvoda, oni većinu vremena, vjerovatno, troše misleći o tome kako firme spasiti od propasti. Također, moguće je i da Salko Bedak, vlasnik "Oaze" i suvlasnik "Tešanjskog kiseljaka", vrijeme provodi razmišljajući kako da izbjegne zatvorsku kaznu.

Lista prevara, koje je Bedak načinio, prema informacija koje su do sada dostupne javnosti, prilično je duga. Prvo na listi prevarenih je Ministarstvo za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo FBiH, tj. ministar Ahmed Smajić. Ministar Smajić je Bedaku izdao dozvolu za dobijanje koncesije nad izvorom u području Crnog vrha. Međutim, kako je sam Smajić priznao, nije znao da je nalaz na osnovu kojeg je potpisao odobrenje, bio lažan. A prema tom nalazu, koji je raskrinkala "Geotehnika" iz Tuzle, Bedak je raspolagao sa 3.500 litara prirodne mineralne vode u minuti, a procijenjena vrijednost tog izvorišta iznosila je, prema tom nalazu, 3,5 miliona maraka. Međutim, ni jedno ni drugo nije tačno.

Dok je ovaj podatak izašao na vidjelo, Bedak je načinio i drugu prevaru. Na osnovu ovih nalaza i dozvole za koncesiju nad izvorom, sklopio je ugovor sa firmom "Horizonte Venture Management" (HVM) o partnerskom ulaganju u novo preduzeće, čiji bi osnivači bili Bedak i HVM. U toj novoj firmi, nazvanoj "Tešanjski kiseljak" Bedak je imao 0,3 posto vlasništva, a kao osnivački ulog mu je priznata sporna koncesija. HVM je, ulažući sredstva za opremanje nove firme, ali i za sve ostale potrebe, dobio 99,7 odsto vlasništva nad "Tešanjskim kiseljakom". Međutim, osim što je partnera obanuo za stvarnu vrijednost izvora, Bedak nikada nije ispunio ni obavezu prebacivanja koncesije u vlasništvo "Tešanjskog kiseljaka". Za to vrijeme, nadajući se doborom poslu u BiH, HVM je uplatio 1,5 miliona maraka na račun zajedničke firme, koje je Bedak, prema njihovim navodima, potrošio. Također, cijelo vrijeme partnerstva Bedak je na svaki način nastojao ojačati svoju firmu "Oaza" na račun "Tešanjskog kiseljaka". Zbog svega toga, čelnici "Horizonte Venture Managementa" najavljuju pokretanje nekoliko tužbi protiv vlasnika "Oaze".

Osim što nije "imao milosti" prema Federalnom ministarstvu i svom inostranom partneru, Bedak je slagao i jednu humanitarnu organizaciju Crveni križ iz Tešnja. Oni su mu pomogli da ode na svjetsko takmičenje proizvođača mineralnih voda. Bedak je preuzeo obavezu da od svake prodate boce ove mineralne vode po 0,02 marke, odnosno dva feninga, uplati na račun tešanjskog Crvenog križa. Ali, na njihov račun nikada nije uplaćena niti jedna marka. Zbog nepoštivanja ove obaveze, protiv Bedaka će tešanjski Crveni križ, najvjerovatnije, pokrenuti tužbu.

Napokon, kao da mi nije bilo dovoljno što je prevario sve navedene institucije, Bedak je slagao i bh. javnost pričom kako je "Tešanjski kiseljak" na ovogodišnjem takmičenju u Virdžiniji u SAD-u, u konkurenciji prozvođača iz cijelog svijeta, proglačen najboljom mineralnom vodom na planeti. Nema medija u FBiH koji nije objavio Bedakovu izjavu kako će mineralnu vodu iz Tešnja piti i nasljednici aktuelnog predsjednika najmoćnije države, Bila Klintona, koji također pije "Oazu" - oficijelno piće Bijele Kuće, po Bedakovim tvrdnjama. Cijela ova priča se unekoliko razlikuje od istine. Tačno je da je tešanjska "Oaza" osvojila prvu nagradu, ali za dizajn, a ne za kvalitet vode. Osim toga, drugu nagradu i srebrnu medalju je osvojila prirodna voda iz područja Crni vrh kod Tešnja, na kojem se nalazi izvor i "Tešanjskog kiseljaka", ali ova mineralna voda, kao flaširani proizvod nije dobila nikavu nagradu.

To je sve što se tiče "Tešanjskog kiseljaka" i Salke Bedaka, koji tvrdi da je "čist kao suza". Uprava druge od tri punionice mineralne vode u FBiH, "Sarajevskog kiseljaka" (treća tvornica je "Sarajevska pivara" koja proizvodi "Sarajevsku kiselu vodu" i koja, bar za sada, normalno posluje), također, trenutno više razmišlja o aferi nego o prizvodu i potrošačima.

Problem sa kojim se suočava "Sarajevski kiseljak" je u vezi sa procesom privatizacije državnih dionica, kojih je u ovoj firmi bilo 41,18 posto u ukupnoj vrijednosti od 1,4 miliona maraka. Ostalih 52,82 posto dionica, ili 1,7 miliona maraka, bilo je u vlasništvu zaposlenih. Prema važećim zakonima, ali i tumačenju Federalne Agencije za privatizaciju, koje je potpisao predsjednik Upravnog odbora Agencije, Stiepo Andrijić (u međuvremenu ga je Wolfgang Petritsch smijenio), državne dionice su se trebale privatizovati javnim upisom dionica. Međutim, uprkos zakonima i tumačenjima nadređene institucije, direktor Kantonalne agencije za privatizaciju Srednjebosanskog kantona, Nikola Grubišić, je u decembru prošle godine, devet dana nakon što je Andrijić izdao spomenutu odluku, raspisao tender za prodaju državnih dionica. Nemajući kud, zaposleni u "Sarajevskom kiseljaku" su se i sami prijavili na tender, odnosno poslali su svoju ponudu za otkup državnih dionica u svojoj firmi.

Međutim, prema navodima komisije, koja je utvrđivala rang listu ponuda, najbolji ponuđač je bila firma "Agrokor", vlasnika Ivice Todorića, tajkuna iz Republike Hrvatske. On je ponudio tri miliona maraka za otkup državnih dionica i preuzeo obavezu daljeg ulaganja u iznosu od 17 miliona maraka. Izgleda da ni ovdje nisu "čista posla", jer su radnici najavili žalbu na rezultate tendera zato što u komisiji nisu imali svog predstavnika, a kao ponuđači, prema važećim propisima, su morali.

Osim ove žalbe, postoji još nekoliko stvari koje bi se, najblaže rečeno, mogle nazvati sumnjivima. U prvom redu, bar prema pisanju ovdašnjih medija, pod sumnju se dovodi zapisnik koji je sačinila komisija. Prema tekstu zapisnika, ona se sastala 18. februara ove godine, ali u zaglavlju dokumenta stoji datum od

1. januara.

Todorić je pokušao i prošle godine preuzeti vlasništvo nad "Sarajevskim kiseljakom", nudeći dokapitalizaciju. Međutim, zahvaljujući najviše protivljenju direktora Vlatka Jurišića, ova ponuda je propala. Nedugo nakon toga, Jurišićev sin i snaha, koji žive u Zagrebu, su na prilično volšeban način ostali bez posla. Prema nekim izvorima, izgleda da iza njigovog otkaza stoji Todorić.

A koliko je uprava kiseljačkog preduzeća bila u pravu, ne želeći da sa partnera ima "Agrokor" i Todorića, ilustruju podaci o njegovom finansijskom stanju. Preduzeće zapravo predstavlja neku vrstu holding preduzeća u okviru kojeg djeluje nekoliko firmi, a među njima i tvornica mineralne vode "Jamnica". Sve firme iz sastava "Agrokora" se, prema dostupnim informacijama, nalaze pod hipotekom, a obaveze ovog preduzeća su za 108 posto veće od glavnice. Očigledno, Todoriću je trebala neka zdrava firma na osnovu koje bi oporavio svoje "carstvo" u Hrvatskoj, ili, eventualno, davanjem pod hipoteku, dobio kredit za podmirenje ostalih dugova. No, po svemu sudeći, s obzirom na "prašinu" koja se podigla u vezi sa privatizacijom "Sarajevskog kiseljaka" izgleda da je Todorić i ovaj put ostao "bez plijena".

Najinteresantnijim se, ipak, čine priče o pozadini cijelog ovog slučaja. Izgleda da su Todorićevoj kupovini državnih dionica, osim direktora Kantonalne agencije za privatizaciju, kumovali i Pero Madžar, predsjedavajući Doma naroda parlamentarne skupštine BiH i bivši načelnik općine Kiseljak, kao i Josip Bilić, tajnik Županijskog odbora HDZ-a. Prema pisanju ovdašnjih medija, Grubišić, Madžar i Bilić su bili rado viđeni gosti u Zagrebu, a Todorić se u tim prilikama ponašao više nego domaćinski.

Nije daleko od pameti ni teza da se u ovom slučaju radilo o najobičnijoj razmjeni usluga između SDA i HDZ, odnosno da se radilo po principu "ne diraj me, ne diram te". Protuusluga, koju je načinio HDZ je šutnja u vezi sa privatizacijom firme "Servistrans" iz Donjeg Vakufa što je opet nova priča.

Almir ŠARENKAPA (AIM Sarajevo)