Slučaj tridesetorice policajaca MUP-a Hercegobsanske županije

Otpušteni policajci ne žele u mirovinu

LIVNO, 19.05.2000. Slučaj tridesetorice policajaca Ministarstva unutarnjih poslova Hercegbosanske županije, kojima je prije dvije godine prestao radni odnos, s obrazloženjem da se upućuju u starosnu mirovinu nije riješen. Naprotiv, cijela stvar o kojoj se u javnosti dugo šutjelo prijeti da preraste u aferu čiji je ishod u ovom trenutku teško predvidjeti.

Policajcima je 30. jula 1998. godine saopšteno da se upućuju na plaćeno "čekanje". Međutim, mjesec dana kasnije počela su im stizati rješenja o prestanku radnog odnosa, s naznakom prava na starosnu mirovinu.

Riječ je o desetorici djelatnika s posebnim ovlaštenjima iz Policijske uprave Livno, sedam iz Policijske uprave Tomislav Grad, po tri iz policijskih uprava Drvar i Kupres, te sedam djelatnika kojima je prestao radni odnos u samom sjedištu županijskog MUP-a u Livnu.

Svi oni poslani su u mirovinu na osnovu Zakona o unutarnjim poslovima Hercegbosanske županije, kojim je predviđeno da se djelatnika MUP-a koji ima najmanje dvadeset godina radnog staža, od čega najmanje deset na poslovima i radnim zadacima beneficiranog staža, može i bez njegova pristanka poslati u starosnu mirovinu kada to zahtijeva interes službe.

Pojedini policajci, međutim, rješenja o prestanku radnog odnosa primili su sa zakašnjenjem i od godinu dana, a neki ih nisu dobili ni do danas. Takav je slučaj sa tridesetdevetogodišnjim Tomom Bolotinom, koji ima osamnaest godina policijskog radnog staža i koji je odbio primiti rješenje o prestanku radnog odnosa, tvrdeći da je on, kao i ostale njegove kolege, protuzakonito udaljen s radnog mjesta.

Bolotinova priča otkriva zapravo pozadinu prisilnog slanja u starosnu mirovinu tridesetorice policajaca MUP-a Hercegbosanske županije. Bolotin kaže da se nakon osamnaest godina provedenih u službi našao doslovno na ulici sa svoja tri sina i tri kćeri, ženom i majkom. Deveteročlana porodica prije sedam mjeseci ostala je bez njegove plaće, jedinog izvora prihoda.

Nisu u mogućnosti plaćati račune, pa im je telefon isključen, a iz banke stižu opomene za kredit koji Bolotin nema od čega vraćati.

Na pitanje šta je moglo biti presudno za "umirovljenje", jer za osamnaest godina aktivnog rada nije napravio ni najmanju grešku, a građani Livna znaju ga kao uzorna, mirna i ljubazna policajca, Bolotin odgovara:

"U proteklih deset godina dogodilo se mnogo toga, došlo je do promjene vlasti, a svi mi koje su otjerali s posla bili smo milicioneri u bivšem, sada omraženom komunističkom sistemu. Nove kolege i rukovodioci tretirali su nas kao nepoželjan stari kadar. Odmah su počele da kruže kuloarske priče kako se radi na tome da nas se istjera s posla. U međuvremenu se događalo svašta, ali sve sam to stoički podnosio. I baš kad sam pomislio da je sve u redu, ispostavilo se suprotno. Kada nam je rečeno da više ne dolazimo na posao, zaključak je bio: Napokon su otišle "komunjare" iz MUP-a!"

Zanimljivo je da su ključni ljudi ovog MUP-a bili kadar iz bivšeg sistema, a neki i članovi CK SKBiH, jer je to tako bilo zakonom regulirano. Iako su pred prve slobodne izbore i MUP i pravosuđe formalno depolitizirani, u praksi su jedni preko noći postali podobni, a drugi ostali nepodobni.

"Etiketiranja se nismo mogli odbraniti ni od mlađih kolega, koji su u policiju dovedeni bez ikakvog iskustva, niti od starijih koji su postali "podobni", a koji su se do 1990. godine izjašnjavali kao Jugosloveni i odjednom postali veliki Hrvati", kaže Bolotin.

Kaže da mu je preostalo da pravdu potraži putem suda i uz pomoć međunarodnih organizacija, jer su mu ugroženi i pravo na rad i pravo na život.

"Osjećam se sada u Livnu ugroženiji nego Albanac u Beogradu", kaže Bolotin.

Provjeravajući šta su poduzeli drugi policajci koji su doživjeli sudbinu Tome Bolotina, saznali smo da su neki po primanju rješenja o prestanku radnog odnosa, pravdu pokušali istjerati također sudskim putem. U nekim slučajevima održane su rasprave, ali sudsko rješenje niko od njih još nije dobio!

Umjesto toga nedavno je pomoćnik ministra unutarnjih poslova Hercegbosanske županije Mirko Vidović otpuštene policajce pozvao na razgovor. Međutim, umjesto Vidovića pozvane je primila službenica MUP-a, koja im je ponudila na potpis dokument da su oni u proteklom periodu od MUP-a primali novčane naknade na ime plaće. Bivši policajci su to odbili učiniti, smatrajući da bi njihov potpis značio dobrovoljni pristanak na odlazak u mirovinu koja bi iznosila tek nešto više od pedeset maraka.

Nakon ovoga, uvrijeđeni i ogorčeni policajci uputili su se u zgradu županijske Vlade u Livnu, gdje su se na njihov zahtjev sastali sa predsjednikom Vlade Mirkom Mihaljevićem. Iako su očekivali da će nakon tog sastanka i razgovora njihov problem biti riješen, do toga nije došlo. Ispostavilo se, međutim, da Ministarstvo financija pri Vladi HB županije nije uplatilo dugujućih 120.000 KM na ime doprinosa, pa policajci još nisu stekli status umirovljenika. Zapravo, zbog nedefiniranog statusa oni sada ne znaju jesu li u mirovini, jesu li dobili otkaz ili su još radnici MUP-a "na čekanju".

Ni obećanje predsjednika županijske Vlade da će doprinosi biti uplaćeni, dato početkom ove godine, nije ispunjeno iako je direktor MIO Mostar Ivan Bender nedavno potvrdio da je Mirovinski fond voljan izići u susret MUP-u Hercegbosanske županije i riješiti problem prisilno umirovljenih policajaca.

Otpušteni policajci još nisu razdužili policijsku opremu, a na njihova radna mjesta u međuvremenu je primljeno novih trideset šest policajaca hrvatske nacionalnosti.

Slučaj tridesetorice policajaca MUP-a HB županije pomoćnik federalnih ombudsmena u Livnu Branko Perković je prokomentarisao riječima: "Policajci koji su iz MUP-a HB županije otpušteni 30. srpnja 1998. godine zbog navodnog primanja na posao policajaca srpske i bošnjačke nacionalnosti, prevareni su jer su na njihova mjesta zaposleni ponovno Hrvati. Umjesto Srba i Bošnjaka na radna mjesta otpuštenih policajaca županijskog MUP-a primljeno je 36 Hrvata, uglavnom po rodbinskoj liniji".

Nedžad VREBAC (AIM, Livno)