Podgorica: Kampovi za raseljena lica

Kako preľivjeti...

Počinju vrućine, pripeklo je dobro na Ćemovskom polju kraj Podgorice. Gore ąporeti na drva izmedju drvenih baraka u romskom naselju na kraju grada, izmedju dva otpada...

AIM Podgorica, 12.05.2000. godine

TXT: Prema zvaničnim podacima sa Kosova se iselilo oko 180.000 Roma, od kojih je 20.000 utočiąte naąlo u Crnoj Gori.

Ćemovsko polje. Periferija Podgorice, na izlasku iz naselja Konik, pored auto otpada i gradske deponije, smjeątena su raseljena lica sa Kosova. U dva kampa Konik I i Konik II, već godinu dana ľivi, odnosno bori se da preľivi, viąe od 3.000 Roma.

Knik I: uredjene, poredj|ane zapuątene barake u kojima ľivi viąe od 2.000 ljudi. Izmedju baraka uličice pune ąporeta na drva, veąa, smeća... Kod tezge, sklepane od dasaka, na kojoj se prodaju cigarete, ľvake, čokolade i druge sitnice, pitamo grupu mladića o uslovima ľivota u kampu. "Uslovi su nikakvi"-odgovaraju i počinju priču o slaboj pomoći koja se i onako neredovno dobija. "Humanitarci nas kritikuju ąto prodajemo pomoć koju dobijamo. Sada nam prijete da će nam ukinuti mlijeko, a ima porodica koje imaju troje-četvoro male djece."

Mladić zavijene ąake priča: "Što da radimo, da krademo? Od pomoći ne mogu da prehranim porodicu, a kako da zaradim pare? Šaku sam povrijedio radeći za dľabe. Dodju neki ljudi uzmu nas da radimo, čitav dan radimo i na kraju nas ne isplate. Na deponiji smeća zabranjuju nam da traľimo bakar i aluminijum, koji bi prodali i barem neąto zaradili."

Okuplja se sve viąe ljudi. Grupa je veća a priča ista. "Evo ova baba četiri dana je bez hljeba. Dosta ljudi je u bolnici. Slaba je higijena, a i kako će biti bolja kad nemamo sa čim da se operemo. Dolazi ljeto, zarazićemo se ovdje."

"Najteľe je ąto nemamo struje. Djele nam drva. Plaąimo se poľara. Skoro smo gasili jednu baraku, a prije nekoliko mjeseci u zapaljenoj baraci poginulo je jedno dijete."

"Uveče ne smijemo izaći iz kampa. Ramadan je izaąao da neąto zaradi, tu u ove borove ispred su ga uhvatili i prebili." - dok omanji čiča priča, Ramadan pokazuje oľiljke po tijelu."Prijavio je policiji ali nikom niąta."

Na pitanje da li bi se vratili na Kosovo kaľu-bi jedino ako se tamo vrati vojska i policija. Kao rjeąenje jedan predlaľe da se otvori koridor za inostranstvo gdje mnogi imaju rodjake "pa da idemo tamo jer se ovdje sve teľe ľivi."

Konik II. "Gledali smo svoj posao, nikog nismo dirali, a ipak smo morali da bjeľimo sa Kosova", kaľe Gzim Zećiri, lokalni starjeąina Roma smjeątenih u kampu Konik II. "Dva i po mjeseca nas, oko 700 ljudi, bili smo smjeąteni u kampu KFOR-a u Brkovcu. Nijesmo smjeli izaći iz kampa. Od KFOR-a smo traľili da idemo u Montenegro ili da nas strijeljaju. Autobusima smo rebačeni do Kule, odakle se neko pjeąke a neko kombijima, koji smo skupo plaćali, prebacio do Roľaja. Iz Roľaja je nas 450 krenulo za Podgoricu. Ovdje su nam nakon dvije nedjelje dali ąatore. Nikad neću zaboraviti te ąatore koje je zimi vjetar ruąio. Sada, evo već mjesec dana ľivimo u ovim barakama i zadovoljni smo"-pokazuje Zećiri.

U naselju Konik II, koje joą nije sasvim dovrąeno, ľivi oko 400 ljudi. Većina je iz Djakovice a ima ih i iz drugih gradova Kosova. Zećiri ističe da su svi ono, na Kosovu, imali pristojan ľivot "posao, kuću, auto, traktor..."

"Na početku, a i sada", dodaje Zećiri,"veliku pomoć imamo od Udruľanja Roma i njihovog predsjednika Isena Gaąija. Pomaľu nam i humanitarne organizacije."

Predsjednik Udruľenja Roma Crne Gore Isen Gaąi kaľe da u kampovima na Koniku ľivi 4.000 ljudi, dok se oko 4.500 nalazi u privatnom smjeątaju. "Trudimo se da svima obezbjedimo smjeątaj. Strane humanitarne organizacije prekinule su program pomoći u hrani, tako da hranu sada distribuiramo samo mi I Crveni krst. Od Udruľanja Roma, raseljena lica, pomoć dobijaju svakih petnaest dana, pomoć je u hrani, braąnu, ulju...Crveni krst hranu dijeli jedanput mjesečno. Nastojaćemo da se hrana dijeli ąto čeąće." Gaąi navodi da Udruľenju Roma veliku pomoć dobija od Vlade Crne Gore.

U kampu smo zatekli aktiviste humanitarne organizacije "Vorld viľn" (World vision). Oni nam objaąnjavaju da su sva raseljena lica registrovana od strane UNHCR-a, svi imaju lične i porodične kartone, naosnovu kojih se dijeli pomoć. Brojne humanitarne organizacije: "Vorld viľn", "Intersos", Crveni krst... od početka pruľaju pomoć raseljenim licima. Svaka je specijalizovana za posebnu vrstu pomoći. "Intersos" je sagradio barake u kampu Konik I, a "Vorld viľn" kamp Konik II.

U naselju su postavljene česme, voda je prikopčana na glavni vodovod. Mjeątanima oba naselja na raspolaganju je vozilo Vorld viľna koje po potrebi vozi pacijente u bolnicu. Zdravstvena zaątita je obezbjedjena i u kampu. Na pitanje kada će biti uvedena struja, humanitarci odgovaraju najkasnije za mjesec.Infrastruktura je već uradjena, čeka se zavrąetak radova na izgradnji posljednje faze kampa.

Humanitarne organizacije zaposlile su neke stanovnike kampa. Uredjuju kamp. Aktivisti "Vorld viľna" ističu izuzetno dobru saradnju sa stanovniątvom kampa Konik II: "Oni su sloľni i dobro organizovani, znaju da cijene ono ąto se za njih uradi."

U planu je i ozelenjavanje unutraąnjosti kampa, podizanje ograde oko kampa, kao i sadnja drvoreda od dvjesta sadnica koji će biti prirodna zaątita od vjetra.

U sklopu kampa, u velikim bijelim kontejnerima, smjeąteni su ąkola i vrtić. Škola je počela sa radom 15. januara, pod pokroviteljstvom UNICEF-a i realizaciji "Intersosa" i "Vorld viľna". Pohadjaju je učenici od ąest do osamnaest godina. Radi se u četiri smjene sa 36 odjeljenja. UNICEF je na početku ąkolske godine obezbjedio udľbenike, torbe i ąkolski pribor. Predąkolsku nastavu pohadja ąezdeset, očekuje se upis joą toliko djece. Vaspitači su Romi koji imaju zavrąenu srednju ąkolu I sedmodnevni seminar u organizaciji "Sejv d čildren"(Save the children), koja se brine o nastavi.

Beriąa Nadľim, koji ľivi u naselju Konik II sa ľenom i osmoro djece, ľali se da zimus tri mjeseca nije primao pomoć. "A i kad je dobijemo zna biti pokvarena. Jednom prilikom sam zbog pokvarene hrane iz konzerve dobio trovanje i primao infuziju." Snalazi se kako zna, skuplja aluminijum i bakar po smeću, a i hljeb. Prije neki dan ľena mu je prosila po gradu, priąao joj je policajac i rekao:"Bjeľi, zaąto prosią kad dobijate sve..."

Muzika. "Muzika, muzika", skandiraju goliąava djeca okupljena oko uzviąenja na kome se sjaje muzički instrumenti. Petorica muzičara, svi u istim koąuljama, čekaju da se sa agregata priključ~i struja. Grupa mladića dekoriąe "binu", u velikoj banji hladi se piće, donosi se hrana. Žene iz baraka proviruju i prate pripreme za slavlje. Djurdjvdan je...

Predrag NIKOLIĆ (AIM)