Mediji i izbori

Banjaluka, 1. april 2000. (AIM)

Šef misije OESC-a u BiH, ambasador Robert Beri, u jednoj svojoj izjavi ocijenio je kako 2000.g. predstavlja kritičnu prekretnicu u istoriji Bosne I Hercegovine. Odluka koja na izborima bude donesena ove godine oblikovati će politički I ekonomski život BiH za dugi niz godina.

Građani Sarajeva, Banja Luke I Čapljine, tri centralna grada u oba bosanskohercegovačka entiteta izgubili su međutim povjerenje u sve političke partije I u predizborna obećanja I ne vjeruju ni vladajućim, ali ni opozicionim strankama. Taj rezignirani stav, u jeku predizborne kampanje pred opštinske izbore, koji će se održati 8.aprila ove godine, konstatovala je anketa sarajevskog lista "Dnevni avaz". Dominantan odgovor je bio: "Ne vjerujem ni vladajućim, ni opozicionim strankama".

Istraživanje "Dnevnog avaza" pokazalo je opšte nepovjerenje glasača prema političkim strankama I vladajućim I opozicionim. Razlog je prema mnogim procjenama, u dosadašnjim neispunjenim obećanjima, ali I u opštoj političkoj klimi beznađa I odsustva političke kreacije vladajućih stranaka.

Ovi izbori će zbog promjene glasanja biti složeniji nego do sada. Metod otvorenih lista omogućiće da se glasa ne samo za političku partiju već I za određene kandidate unutar stranačke liste. Tako glasači mogu uticati na njihov redosled I izbor. Ali sa druge strane, može biti I dosta nevažećih listića. Zbog toga je, mada ne naravno samo zato, sprovedena opsežna medijska kampanja kako bi se građani upoznali sa načinom I značajem ovogodišnjeg glasanja. Takođe zbog obezbjeđivanja ravnopravnog položaja svih stranaka u predizbornoj kampanji, u skladu sa nacrtom izbornog zakona, neće biti plaćenog političkog oglašavanja u elektronskim medijima, koji se smatraju I najuticajnijim. Ta zabrana će važiti tokom cijele godine. Da li međutim pored tako postavljenih principa u medijima Republike Srpske postoji I stvarna otvorenost za sve političke partije I politička mišljenja, u njihovom istinskom prezentiranju I međusobnom konfrontiranju? Naizgled da,jer se informacije, politička stajališta I političke partije ravnopravno tretiraju, dok u praksi ipak nije sve onako kako je zamišljeno. Rekosmo da je za 68 političkih partija I 18 nezavisnih kandidata zagarantovana ravnopravnost I besplatno medijsko predstavljanje. Čak I u privatnim radio I TV stanicama, što je paradoksalno jer bi upravo te stanice trebale da najveći dio novca crpe upravo

• 2 -

iz marketinga, pa I onog političkog, u vrijeme predizbornih kampanja.

Pošto to ovoga puta nije slučaj, ni mediji nisu zainteresovani za što bolje predstavljanje političkih stranaka, pa imamo paradoksalnu situaciju. Stavljanje u istu poziciju I onih najvećih I onih stranaka sastavljenih od širih članova familije, dovelo je do pravog zagušenja u medijskom prostoru, praveći od tog predstavljanja jedan užasno dosadan događaj koji mogu izdržati jedino oni skloni I podložni medijskoj torturi. Zbog toga je jedan dio privatnih medija predstavljanje političkih stranaka "gurnuo" u termin za koji predpostavlja da u njemu privlači najmanji broj gledalaca. Nenad Novaković, izvršni direktor Nezavisne radio televizije Banja Luka, jedne od dvije regionalne TV stanice u RS, kaže da "ovakav način političkog marketinga za TV stanice, pa I ovu, predstavlja čisti gubitak, umjesto da smo izborni period iskoristili da od političkog marketinga zaradimo nešto više novca nego u uobičajenom periodu godine. Pa ko voli nek izvoli. Zato smo I razmišljali da prezentiranje političkih stranaka stavimo u termin kada na nekim drugim TV stanicama idu emisije koje nam ionako odvlače gledaoce, kao što je to naprimer, centralni dnevnik TV RS. Tako gledamo da nam "šteta" bude što manja".

Međutim, I pored strogih pravila Nezavisne komisije za medije, o medijskom predstavljanju političkih stranaka I njihovoj ravnopravnosti, to ipak nije postignuto. Kao I ranije, I ovaj puta se funkcioneri I kandidati stranaka koji se nalaze na državnim funkcijama, pojavljuju u dvojnoj ulozi. Naime, njihov tretman u medijima zavisi doduše od događaja, ali oni se takođe pojavljuju kao stranački prvaci u ulozi izvršavanja državnih ili drugih javnih funkcija. Time se korištenje državne ili javne funkcije direktno koristi za stranačku propagandu. Tako naprimjer "Glas srpski" u svom najtiražnijem, vikend dvobroju, na naslovnoj strani najavljuje tri ključne teme koje su, I pored toga što su vezane za aktivnosti državnih institucija, u direktnoj funkciji stranačkog promovisanja njihovih aktera. U tekstovima "Za projekte u Srpskoj 20 miliona evra", "U naredne dvije godine 10.000 novih stanova" I "Maksimalan odziv građana, pobjeda je našeg projekta", se govori o aktivnostima I uspjesima Vlade, I indirektno njenog predsjednika Milorada Dodika.

U "Nezavisnim novinama", drugom dnevnom listu u RS, takođe u najtiražnijem vikend dvobroju, ta dvojnost funkcija je jošvidljivija. Na istoj strani se nalaze tri udarna teksta o aktivnostima Dodika I kao predsjednika Vlade I kao predsjednika SNSD-a, u kojima se aktivnosti Vlade poistovjećuju sa stranačkom ulogom predsjednika Vlade. Njegove aktivnosti su takođe rezervisane I za udarne termine vijesti svih najvećih TV stanica u RS, kao uostalom I ostalih članova Vlade, koji su ujedno I ključni stranački funkcioneri.Isti ti funkcioneri takođe nastupaju I u specijalizovanim TV emisijama u kojima takođe kao državni službenici, na jedan suptilniji način, pričajući o aktivnostima I svojim uspjesima na mjestima državnih službenika, pomovišući svoje stranačke interese.

Nebojša Ristić iz banjalučke kancelarije Nezavisne komisije za medije kaže da nije bilo većih primjedbi na dosadašnje predstavljanje u medijima I da ispitivanje tih primjedbi nije još uvijek završeno. Sama Nezavisna komisija nije još nikome uputila nikakvo upozorenje, zbog uočenog prekršaja u medijskom predstavljanju. Slične navode dali su I u banjalučkoj kancelariji OESC-a. Da li zato što imaju međunarodnog supervizora Dragana Gašića, koji je ovih dana dobio još I dva pomoćnika iz OHR-a, tek, program državne RT RS može se izdvojiti kao najkorektniji I najizbalansiraniji u čitavom medijskom spektru u Republici, a za njom po korektnosti ne zaostaje ni program regionalne Alternativne televizije iz Banja Luke. Možda je novi kredo TV RS (koji bi mogli usvojiti I svi ostali) najbolje objasnio Jovan Kovačić, njen supervizor za informativni program. "RT RS mora da shvati da političari dolaze I odlaze, a RT RS ostaje. RT RS mora sebe dovesti u takav položaj, ne radi političara I politike, već radi svojih gledalaca - da bude izvan svih političkih igara I da političari shvate da ne smiju da udaraju na RT RS".

Novinari ostalih medijskih kuća najvjerovatnije bi položaj RT RS prokomentarisali kako je lako njima da tako pričaju kada iza njih stoji autoritet OHR-a. Ostali su u poziciji da, ako do sada I nisu znali ko na njihov medij ima stvarni uticaj, to u vrijeme pred izbore saznaju. Nazivi I verbalna deklarisanja više nikoga ne mogu zavarati.Pogotovo ne kada je riječ o lokalnim medijima. Osim verbalnog rata u medijskom eteru elektronskih medija, ništa manje žestok "rat" se ne vodi i drugim sredstvima komunikacije. Od plaćenih oglasa u štampanim medijima do plakata koji se lijepe I skidaju preko noći, dok ih

                - 4 -

potencijalni glasači još I ne uspiju zapaziti.

Ove godine napravljen je I kvalitativan pomak kada je riječ o štampanom informativnom materijalu, koji je mnogo moderniji I promišljeniji nego u dosadašnjim kampanjama. Uvedene su I nove forme kontaktiranja sa građanima a u tome su najdalje odmakli SNSD I SNS koji su uveli I fono servis, javljajući se telefonom građanima u stan I obavještavajući ih o svojim aktivnostima. Neki teoretičari I analitičari izbora ipak navode da je pogrešno mišljenje da mediji mogu odigrati odlučujuću ulogu na predizborno ponašanje građana. Javno mnjenje ima svoj stav I tako će I glasati. Novinari se, smatraju oni, uglavnom bave bizarnostima, a one cementiraju startne pozicije, koje opet određuju 80 odsto izbornih rezultata.

Mediji u RS-koj još uvijek nisu dorasli ulozi koja se pred njih postavlja u vrijeme predizbornih kampanja. Mikrofoni se koriste kao "kruške" koje se samo podmeću sagovornicima bez dubljeg uvoda u temu ili pripreme za razgovor. Ili se ponašaju kao zapisničari sa konferencija za novinare. Niko od medija nije definisao teme kao što su BiH, Evropska unija, odnosi sa susjedima, privreda, korupcija, moral, itd. I onda ih temeljito obradio. Ni jedan od medija nije takođe obavio (objavio) jedno kompetentno istraživanje javnog mnjenja, na reprezentativnom uzorku, I to istraživanje prezentovao javnosti.

Doda li se tome direktna promocija pojedinih partija, mediji su i dalje ono što su i bili - sredstvo u rukama politike.

Mladen Mirosavljević (AIM)