Bitka za "elektronsko nebo"

Po broju radio- i televizijskih stanica Makedonija spada u sam evropski vrh u odnosu na broj stanovnika. Po kvalitetu programa i zakonskim rjesenjima nalazi se na suprotnom kraju ljestvice

AIM Skopje, 10.05.2000

Zamjenik generalnog direktora Makedonske radio-televizije (MRT) Imer Ismaili podnio je ostavku koja doduse jos uvijek nije prihvacena. Svoju ostavku je obrazlozio nezadovoljstvom funkcionisanjem te institucije,njegova kadrovska rjesenja nisu podrzavana, insistirao je na uvodjenju programa na jezicima nacionalnosti na trecem kanalu Televizije ali, kruna svega je pocetak emitovanja satelitskog programa u okviru kojeg nije predvidjen segment i na albanskom jeziku. Zbog svega ovoga, Ismaili je dosao do zakljucka da je “pored skopskog univerziteta MRT gnijezdo antialbanstva u Makedoniji”. U svom odgovoru koji je prenio list na albanskom jeziku “Fljaka” generalni direktor MRT Ljupco Jakimovski je rekao da rukovodstvo ove medijske kuce podrzava ideju da se treci televizijski kanal ustupi programu na jezicima nacionalnosti. Medjutim, za sada se trazi rjesenje statusa i narocito finansiranja takvog projekta. Generalni direktor Makedonske radio-televizije je obecao da ce kroz mjesec dana krenuti emisije na albanskom i na satelitskom kanalu. Inace, satelitski program je otvoren 30. Aprila na dan pravoslavnog Uskrsa (sto u sredini poput makedonske nije bez znacaja). Zvanicama su se obratili poglavar Makedonske pravoslavne crkve Gospodin Stefan, predsjednik vlade Ljubco Georgijevski te generalni direktor Jakimovski. Niko od govornika na svecanosti nije najavio nesto slicno. Neke novine tvrdile su da je Ismailijeva ostavka uslijedila na sugestiju Demokratske partije Albanaca koja koalicira u vladi i koja je do sada podrzavala zamjenika generalnog direktora MRT. Vec duze vrijeme mu je prigovarano da nije u stanju sprovesti odgovarajuce uredjivacke i kadrovske promjene. Na zasjedanju Sobranja prije dvije nedjelje poslanici obje partije Albanaca ostro su kritikovali programsku politiku ove informativne kuce ponajvise zamjerajuci nedovoljno prisustvo programa nacionalnosti prije svega Albanaca. Na istom parlamentarnom zasjedanju aktuelizirano je pitanje naziva najvece medijske kuce u zemlji. Albanci su smatrali da bi se naziv trebao promjeniti u Radio-televizija Makedonije umjesto sadasnjeg Makedonska radio-televizija koji ima odredjenu konotaciju.

Trenutno na Makedonskoj radio-televiziji se emituju sadrzaji na albanskom, turskom, srpskom, romskom i vlaskom jeziku no mnogo puta su se cule primjedbe da je to zastario programski koncept kojeg je pregazilo vrijeme. Mnogi misle da se radi o koncepciji sazdanoj na osnovu takozvanih “nacionalnih kljuceva” iz ranih sedamdesetih godina. Iz medjunarodne zajednice u vise navrata su stizale najave da bi programska koncepcija koja bi omogucila bolju nacionalnu zastupljenost relativno lako mogla dobiti finansijsku podrsku.

S druge strane, nisu Albanci jedini koji kritikuju najjaci elektronski medij u zemlji. Kako god se koja od makedonskih partija nadje u opoziciji prigovara vladi da u "cvrstom zagrljaju"”drzi ”svjetionik makedonskog duha” postavljajuci urednike, praveci RTV-program kao vlastito ogledalo u kojem zeli vidjeti svoje lice bez bora i briga. Takve optuzbe ranije je kao opozicija upucivao VMRO-DPMNE, sada isto cini Socijaldemokratski savez. U martovskoj parlamentarnoj raspravi o donosenju novog Zakona o telekomunikacijama pozicija i opozicija razmijenile su ostre zaoke koje su bile natopljene jakim politickim otrovima. Poslanik Socijaldemokratskog saveza Ilija Ilovski je optuzio vladu da predlozenim zakonskim rjesenjima priprema teren za oduzimanje opreme od strane inspekcijskih organa Ministarstva za saobracaj cime se izuzimaju sudske ingerencije. “Ako izuzmemo sudove pocecemo liciti na Srbiju gdje vlast cini s medijima sta hoce. Vlada se paralelno angazuje i oko Zakona o informisanju. Time ostavlja utisak da najprije zeli oduzeti opremu medijima a zatim, preko Zakona o informisanju staviti pod kontrolu sve redakcije. Sve to vlada pravi pred lokalne izbore”, upozorava Ilovski. Uslijedio je odgovor ministra saobracaja Bobija Spirkovskog.”Kad imate medije kao da imate pistolj u ruci. Svak moze objaviti sve sto zeli. Mediji su oruzje! Jeste li vidjeli kakve probleme su nam pravili u vrijeme kosovske krize! Pozivali su na rat i bili su protiv drzave. Emitovali su programe stranih TV-stanica koje su sirile ratnu propagandu.”

Proslogodisnja kosovska kriza pokazala je da je makedonsko “elektronsko nebo” pod snaznim uticajem radio-televizijskih stanica sa strane. Nekoliko tetovskih privatnih TV-stanica neprekidno su emitovale (a emituju i danas) program albanske drzavne televizije odnosno CNN i BBC. Nekoliko gostivarskih, pak, poslusale su preporuku Savjeta za radio-difuziju; sve osim jedne koja je (tesko je objasniti zasto) emitovala uporno dnevnik hrvatske televizije. Na pocetku kosovske krize opomena je stigla i na adresu privatne B96-televizije u Skoplju koja je reemitovala program Radio-televizije Srbije. Neki joj chak pripisuju bitnu ulogu u pripremi famoznih anti-NATO-demonstracija na pocetku bombardovanja avijacije Alijanse ciljeva u SR Jugoslaviji u martu prosle godine.

Medjutim, da nesto valja mijenjati mnogo puta su do sada upozoravali i medjunarodni posmatraci ne krijuci nezadovoljstvo cinjenicom da MRT kao najmocniji medij uglavnom diktira javno misljenje u zemlji s velikim brojem lose obrazovanih ljudi. Na prvi pogled nije tako. Na dva miliona makedonskih zitelja emituje rekordan broj RTV-stanica, 160 s legalnom koncesijom. Statisticki, to bi znacilo, jedan elektronski medij na 12.000 stanovnika. Na nacionalnom nivou, drzavna radio-televizija dominira sa svoja tri TV-kanala koji pokrivaju citavu teritoriju zemlje. Makedonija je pokrivena u cjelosti i sa dvije radio-mreze. Medjutim, privatne TV-stanice koje su dobile koncesije nacionalnog difuzera jos uvijek nisu postigle da se njihov signal vidi na prostoru citave zemlje. Privatni radio - Kanal 77 iz Stipa pokriva kompletan auditorij. Djeluje 52 TV-stanice i 71 privatni radio-program lokalnih razmjera. Status nekadasnjih lokalnih radio-stanica koje djeluju pod okriljem Makedonske radio-televizije jos uvijek nije rijesen usljed kolizije dva zakonska propisa - Zakona o radio-difuziji i Zakona o lokalnoj samoupravi. Samo u Skoplju koncesije za emitovanje ima 11 privatnih televizijskih i 20 radio-stanica. Tek nesto manje ih emituje u drugim gradovima. Naprimjer, Kicevo sa 27.000 stanovnika ima cetiri televizijske i tri radio-stanice. Poznavaoci medijskih prilika tvrde da se ova inflacija elektronskih medija donekle mora objasnjavati visejezicnoscu pojedinih sredina. Tako, recimo, od pomenutih skopskih 11 TV-programa dva se emituju na albanskom, jedan na romskom a jos dva mjesovito - na makedonskom i srpskom odnosno makedonskom i bosanskom jeziku. Mali RTV-distributeri se zale da uprkos postojecem stanju Makedonska radio-televizija jos uvijek uziva nekadasnji monopol. Pripada joj 90% prikupljene pretplate koja se, uzgred, ubire uz racune za elektricnu energiju tako da gradjanin nije u prilici da sam odlucuje, zeli li placati pretplatu ili ne. Ovim pitanjem se svojevremeno bavio i Ustavni sud ali bez uspjeha.O kvalitetu programa koji se nude zaista se ne moze ni govoriti.Osim Makedonske radio-televizije i jos par programa koji se koliko-toliko brinu o kvalitetu i, nista manje vazno, autorskim pravima, osali nude iskljucivo piratske filmove, jeftine muzicke programe, sportske prenose bez autorskih prava... Zbog ovoga Makedonija se kod medjunarodnih medijskih udruzenja nasla na “crnim listama”.Osim legalnih RTV-difuzera u eteru djeluju i stotine ilegalnih koji se ukljucuju povremeno, ne prezaju ni od skidanja “pecata postavljenih od strane inspekcije, mijenjaju frekvencije.. Kompetencije Savjeta za radio-difuziju i dalje su nejasne i beznacajne te se ovako situacija samo pogorsava.

AIM Skopje

ZELJKO BAJIC