Štrajk prevarenih
Zamke crnogorske privatizacije: slučaj pivere "Trebjesa"
Umjesto da bude primjer uspjeha - privatizacija nikąićke pivare "Trebjese" pretvorila se u suątu suprotnost: firma zvanično biljeľi gubitke, smanjuje se broj zaposlenih, plate su sve niľe a prevareni radnici ątrajkuju...
AIM Podgorica, 08.05.2000. godine
Štrajk radnika u nikąićkoj pivari "Trebjesa", započet sredinom proąle nedjelje, joą uvijek traje. Uoči vikenda, ątrajkački odbor je odbio prijedloge poslovodstva kojima je zaposlenima ponudjena najniľa plata od 300, a prosječna od 500 DEM. Umjesto toga, ątrajkači su u pivari pojačali deľurstva I straľe u svim proizvodnim pogonima i magacinima, i po riječima Boľidara Perovića, predsjednika ątrajkačkog odbora joą su čvrąći u naumu da se izbore za potpuno ostvarenje svojih zahtjeva.
"Smatramo da ono ąto traľimo i od čega nećemo odustati do kraja nije ni previąe ni nemoguće", kaľe Perović. A zaposleni od uprave pivare traľe da startna plata KV radnika iznosi 600 DEM (umjesto sadaąnjih 170), da se proporcionalno povećaju i ostala primanja, veći broj zaposlenih na mjestima u proizvodnji, isplatu zarada u markama, povećanje naknada po osnovu radnog staľa, bolje uslove rada...
Medjutim, to je samo vrh piramide problema koja se u nikąićkoj "Trebjesi" zida već gotovo tri godine - od njene privatizacije. A kada su, u oktobru 1997. godine, direktori većinskih vlasnika "Trebjese" - Fonda za razvoj, Fonda za zapoąljavanje i Fonda penzisko-invalidskog osiguranja - potpisali ugovor o prodaji svojih akcija belgijskoj kompaniji "Interbru" (Interbrew) niąta nije ukazivalo na buduće probleme. Naprotiv.
Belgijska kompanija za proizvodnju piva i sokova je cijenjena I visoko kotirana. Sa viąe od 160 pivara ąirom svijeta "Interbrew" je, po veličini, druga evropska i peta svjetska firma u ovoj branąi. I iskustva Zagrebačke pivare, koja je, koju godinu ranije, postala dio ove kompanije obećavala su dobar posao.
Na to su ukazivali i javnosti prezentovani djelovi ugovora: Uz 25 miliona DEM koliko je plaćeno za 60 odsto dionica "Trebjese", "Interbrew" se obavezao da u prve dvije godine investira 16,2 miliona DEM u razvoj Pivare; da Nikąićko pivo čini najmanje 80 odsto ukupne proizvodnje; da se zaposlenima na ime specijalne dividende isplati najmanje miliona DEM do kraja '97. godine; da do 2001. godine ne bude otpuątanja radnika a da prosječna plata bude minimum 600 maraka... Autentičnost ovih podataka svojim potpisom garantovali su direktori crnogorskih drľavnih fondova: Boľo Mihailović, Dragan Bulatović i Mihailo Banjević. Orginal Ugovora proglaąen je "poslovnom tajnom".
I Skupątina manjinskih akcionara "Trebjese", odnosno radnici I penzioneri pivare, odobrili su prodaju. Zaista, ponudjenim uslovima teąko je naći zamjerku.
Ali, tek ąto je kupoprodajni Ugovor zaľivio, otkrivena je prevara. Pokazalo sa da je mnogo toga u navodnim izvodima iz Ugovora običan falsifikat. A najveći, odnosno, najbolniji za radnike nikąićke pivare ogledao se u tome ąto se na stotinjak stranica kupoprodajnog Ugovora ni jednom riječju ne pominje garantovana prosječna plata od 600 DEM. Sve preuzete obaveze "Interbrewa" bile su da "do kraja 1998. uvede stimulativni model nagradjivanja i obezbijedi da plate zaposlenih neće biti umanjene". Računajući u dinarskim iznosima! Umjesto odgovornosti - autori prevare ponudili su nemuąta objaąnjenja. Tako je direktor Fonda za razvoj Boľidar Mihailović izjavio: "Ne treba zaboraviti da u naąoj zemlji, naľalost, ima viąe vrsta deviznih kurseva (zvanični, ulični, ąticovani) i da su nesporazumi sindikata i poslodavaca, po svemu sudeći, tim izazvani". No, i laicima je bilo jasno da izmiąljena tvrdnja o agarantovanoj prosječnoj zaradi nije plod zabune. Prodaja "Trebjese" odvijala se izmedju dva izborna kruga za predsjednika Crne Gore. I moľda nema nikakve veze sa "Trebjesom" ali: aktuelni crnogorski predsjednik pobijedio je u drugom izbornom krugu i u Nikąiću, gdje je samo petnaest dana ranije pretrpio nimalo ugodan poraz. A autori laľnih izvoda iz Ugovora nikada nijesu pretrpjeli čak ni "drugarsku kritiku". Što bi moglo da znači da se na akciju obmane manjinskih akcionara nijesu odlučili bez saglasnosti "sa vrha".
U svakom slučaju, nesporazumi izmedju radnika i predstavnika većinskih vlasnika nikąićke pivare počeli su joą tada. I traju bez ąanse da u dogledno vrijeme budu rijeąeni. Jer, ispune li se zahtjevi ątrajkača iz "Trebjese", minimalna plata kvalifikovanog radnika u pivari biće veća od aktuelne plate ministara u Vladi Crne Gore (pribliľno 550 DEM). I gotovo jednaka prosječnoj zaradi koju zaposleni u Crnoj Gori dobiju za tri i po mjeseca (prosječna plata u Crnoj Gori za mart je iznosila 187 DEM).
S druge strane - upori{te za svoje zahtjeve radnici "Trebjese" nalaze u zvaničnim obećanjima (makar ona bila i laľna), podacima o primanjima svojih kolega iz Slovenije i Hrvatske i - poslovnim rezultatima "Trebjese". Jer, i ako je tokom proąle godine ovo preduzeće zvanično poslovalo sa gubitkom, niko ne sumnja da "Trebjesa" svojim vlasnicima donosi veliki profit. Kao ąto je to radila i u protekle 104 godine svog postojanja.
"Da bi to shvatio, čovjek ne treba biti veliki stručnjak ako poredja činjenice: duplo smanjen broj radnika, trostruko smanjene plate računajući u DEM u odnosu na vrijeme privatizacije, značajno smanjeni materijalni troąkovi a povećana proizvodnja I realizacija", tvrdi i član Grupe 17 Nebojąa Medojević uz tvrdnju da je objaąnjenje prosto - "neko iz "Trebjese", mimo znanja manjinskih akcionara, iznosi skriveni profit".
Direktor pivare, Patrik Dirik demantuje ove tvrdnje iznoseći računicu da je prije privatizacije "Trebjesa", "po gajbi" piva prihodovala 8,5 DEM, a danas jedva 5,5 DEM "poąto su visoke cijene sirovina uticale na pad prihoda u ovoj pivari". Prema Diriku, poredjenje je joą nepovoljnije ako se kao parametar uzmu podaci iz Hrvatske i Slovenije. "Prihod ostvaren po gajbi piva u Hrvatskoj je 12,7 a u Sloveniji 17 DEM. Zato je neumjesno porediti plate u "Trebjesi" sa njihovim zaradama", objasnio je Belgijanac iznoseći podatke da je prosječna plata u pivarama u Hrvatskoj 700, a u Sloveniji (proizvodjači "Laąkog piva") imaju 1.200 DEM u prosjeku mjesečno.
No, ątrajkači, bar za sada, ne mare za ovakva objaąnjenja. I, uz podrąku lokalnog povjereniątva Saveza samostalnog sinidikata Crne Gore, nastavljaju blokadu fabrike. A u crnogorskim prodavnicama i ugostiteljskim lokalima već se primjećuju prve nestaąice domaćeg piva.
I kako god da se okonča ątrajk - jedno je sigurno: nesporazumi u "Trebjesi" su dodatni "ąamar" svim zagovornicima privatizaije "po crnogorskom modelu". Jer, umjesto da bude primjer uspjeha - privatizacija "Trebjese" pretvorila se u suątu suprotnost: firma zvanično biljeľi gubitke - prvi put od svog osnivanja 1896. godine, smanjuje se broj zaposlenih, plate su sve niľe, ukinuta su i nekad brojna sponzorstva sportskim klubovima iz Nikąića i Crne Gore, a prevareni radnici ątrajkuju...
Loą uvod za najavljenu masovnu vaučersku privatizaciju koja bi, prema obećanjima vlasti, trebalo da počne prije kraja ove godine. A to je proces od koga će u velikoj mjeri zavisiti budućnost Crne Gore, ali i ovdaąnje vladajuće koalicije. Zato je za očekivati da će se u traľenje rjeąenja za probleme sa kojima je suočena pivara u Nikąiću uskoro uključiti i njihovi autori - predstavnici tadaąnjih i sadaąnjih vlasti.
Do tada Crnogorcima preostaje samo nada. "Sve ąto se rodi prvo zaplače", već tri godine ponavlja jedan od sindikalnih aktivista iz Nikąića, uvjeravajući i sebe i druge da će, ipak, biti bolje.