Makedonska "leopardova koza"

Iako je Makedonija drzava komponovana od velikog broja nacionalnih kolektiviteta, kada se govori o medjuetnickim problemima skoro iskljucivo se misli na odnos vecinskog makedonskog i manjinskog albanskog naroda. O ostalima se govori rijetko a mnogi misle da je razlog u nepostojanju strategije njihovog drustvenog, ekonomskog, kulturoloskog razvoja i emancipacije unutar samih njihovih zajednica

AIM Skopje, 05.05.2000

Nedavna posjeta visokog komesara za nacionalne manjine Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju Maxa van der Stuhla Makedoniji, jedna od bezbroj u posljednjih nekoliko godina, nagovijestila je da bi uskoro mogao biti prevladan problem nepriznatog Tetovskog univerziteta na albanskom jeziku. Prema prijedlogu visokog funkcionera OEBS-a, bila bi stvorena visokoskolska ustanova na albanskom, makedonskom i nekom od svjetskih jezika. Takav univerzitet medjunarodna zajednica finansirala bi u naredne cetiri godine a zatim bi njegov opstanak postao briga drzavnog budzeta. Dijelu javnosti pala je u oci cinjenica da Stuhl ni jednom naglas nije izgovorio namjeru da se predlozenim modelom stvori mogucnost da se i pripadnicima brojnih nacionalnih manjina u zemlji otvore mogucnosti za visoko obrazovanje. Ipak, posredno, njegov prijedlog podrazumijevao je i takvu mogucnost. Visoki komesar OEBS pri koncipiranju svog projekta kojim bi se stvorio treci univerzitet u zemlji nije mogao a ne uvaziti okolnost da u Makedoniji zivi desetak posto pripadnika razlicitih nacionalnih manjina: Roma, Turaka, Srba, Vlaha, Bosnjaka Ustav zemlje garantuje im doduse visok stepen kolektivnih prava mada je devetogodisnje funkcionisanje najviseg zakonskog akta (uostalom kao i postojanje same nezavisne Makedonije) otvorilo velik broj problema koji bi se mogli razmatrati za svaku manjinu ponaosob ali i za funkcionisanje Makedonije kao multietnicke i, sto je mozda vaznije, multikulturne zajednice.

Makedonija je medju rijetkim zemljama u tranziciji u kojoj nije pustio korijene koncept bar jedne ozbiljnije politicke partije s multietnickim opredjeljenjem. Socijaldemokratrski savez kao partija nastala reformisanjem nekadasnjeg Saveza komunista (iako jedva da bi neko znao reci u cemu se sastoji ta reformacija) u pocetku je imao karakteristike multietnicke partije ali vremenom zelja da se istakne nacionalni karakter drzave odnijela je prevagu. Stoga se Socijaldemokratski savez u svojoj decenijskoj istoriji radije opredjeljivao za paktiranje s jednom od partija koje artikulisu politicki interes Albanaca – Partijom za demokratski prosperitet – te nejasnu podrsku nekih nacionalnih/etnickih partija kao sto je na parlamentarnim i predsjednickim izborima 1994. bio slucaj s Partijom za punu emancipaciju Roma. Podrska tada najjace romske partije kod protivnika je shvacena kao prosto pribavljanje romskih glasova.

Ostale makedonske partije nisu pokazivale osobit interes za glasove pripadnika nacionalnih manjina. Najjaca makedonska partija VMRO-DPMNE na svim dosadasnjim izbornim provjerama preferirala je svoj nacionalni ekskluzivitet kao “najmakedonskija” stranka. Kod manjih partija moze se govoriti o sporadicnom prisustvu pripadnika nacionalnih manjina no bez jasno izrazenog multietnickog profila same partije. Jedino je Demokratska alternativa Vasila Tupurkovskog kao najmladja stranka u politickom ambijentu zemlje vrlo rezolutno istakla da je multinacionalna partija. I, zaista, ucestvujuci u aktuelnoj vladi Ljubca Georgijevskog Alternativci su ponudili nacionalno sarolik kadrovski tim. Na posljednjim parlamentarnim izborima u jesen 1998. politicke partije koje su pretendovale da postanu glasnogovornik interesa nacionalnih manjina (izuzev Albanaca) koalicirale su sa Socijalistickom partijom Ljubisava Ivanova (najslabijim partnerom u nekadasjoj vladi Socijaldemokratskog saveza Branka Crvenkovskog), medjutim taj pokusaj zavrsio je prilicno neslavno.

Do posljednje izmjene izbornog zakona uoci pomenutih parlamentarnih izbora 1998. nacionalne manjine mogle su racunati na ucesce u parlamentarnom zivotu zahvaljujuci vazecem izbornom modelu. U aktuelnom sastavu Sobranja od 120 poslanika jedino su Romi uspjeli izboriti tumaca vlastitih specificnih etnickih interesa; Turci, Vlasi, Srbi, Bosnjaci i ostali za to pravo su prikraceni. Predsjednicki izbori prosle jeseni nisu donijeli nista novo na planu konsolidacije redova politickih partija koje reprezentuju interese nacionalnih manjina. Male, uslovno receno, nacionalne partije djelovale su poput razbijene vojske; njihovi zahtjevi ostali su potisnuti ambicijama politickih partija odnosno predsjednickih kandidata kojim su pruzili podrsku.

Na kulturnom planu situacija je mozda jos neodredjenija nego na politickom. Makedonija je sigurno jedna od rijetkih visenacionalnih sredina gdje ne postoji neki visi stepen kulturnog prozimanja: ovdje ne postoji ni jedan medij koji bi odrazavao kulturni identitet svijh naroda koji zive u ovom podneblju, ne postoji ni jedna znacajnija kulturna institucija koja je izraz kulturnog opredjeljenja svih. Jos uvijek nije odbolovana “djecja bolest” autenticnog kulturnog nastupa nasuprot decenijama “forsiranom bratstvu i jedinstvu". Medjutim, takvo opredjeljenje nije moglo a da ne ostavi traga na njihovo prisustvo odnosno odsustvo u okolini u kojoj zive.

Drzavna radio-televizija opredijelila se za koncept oproban u vrijeme socijalizma dodijelivsi nekim od nacionalnih manjina odredjeni prostor “po kljucu” bez ambicije da se glas manjinskih naroda cuje na nivou nacionalnih radijskih i televizijskih kanala. Slican koncept zivotari i u umirucem medijskom drzavnom dinosaurusu “Novoj Makedoniji”. Stampana izdanja te izdavacke kuce na jezicima nacionalnih manjina prozivljavaju nimalo lake dane.

Nema zakonskih prepreka za organizovanje nastave na jezicima nacionalnih manjina u osnovnim i srednjim skolama. Sto se tice osnovnog obrazovanja, postoje odjeljenja na romskom, turskom i srpskom jeziku u sredinama gdje pripadnici tih naroda zive u znacajnom broju. U rangu srednjih skola postoji samo nekoliko iznimnih slucajeva gdje uspjesno funkcionisu odjeljenja na jezicima manjina. Dio problema, razumije se, potice i iz zakonske obaveze da nastavu izvode kvalifikovani strucnjaci kojih u samoj Makedoniji, kako se logicno moze i pretpostaviti, nema. Na preporuku medjunarodnih institucija – Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju i Savjeta Evrope – propisane su obrazovne kvote za upis studenata na dva makedonska univerziteta. Na zalost, ta zakonska obaveza o procentualnoj zastupljenosti izrodila se u formu koja je proteklih godina i samim studentima i javnosti uopste sluzila za primjer, kako zapravo ne treba raditi. Naime, dogodilo se da su se neki studenti-Makedonci koji nisu uspjeli dobiti indeks na osnovu postignutog rezultata u prethodnom skolovanju deklarisali kao pripadnici manjina. Uslijedili su skoro necujni protesti samih pripadnika manjina; fakulteti su se branili argumentom da nemaju zakonsko pravo provjeravati nacionalnu pripadnost prijavljenih kandidata.

Medjunarodne organizacije za zastitu prava covjeka u vise navrata opomenule su makedonske vlasti na propuste kod garantovanja vjerskih sloboda. Ukazano je na nemogucnost pripadnika srpske zajednice da vjerske potrebe zadovoljavaju na svom jeziku. Do ovog dolazi usljed neregulisanih odnosa izmedju Srpske pravoslavne i Makedonske pravoslavne crkve. Slicna primjedba stize i na racun Islamske vjerske zajednice za koju se tvrdi da uskracuje mogucnost vjerskog iskazivanja na maternjem jeziku Romima, Turcima, BosnjacimaVjerski sluzbenici obracaju se vjernicima najcesce iskljucivo na albanskom.

U novinama se s vremena na vrijeme moze procitati razmisljanje nekog od starijih gradjana koji tvrde da nije uvijek bilo ovako, da su ranije susjedi imali duboko postovanje jedni prema drugima. Danasnji, blago receno, zahladjeni medjunacionalni odnosi nemaju neko logicno objasnjenje. Pojednostavljena tumacenja kazu da je uzrok u losoj ekonomskoj situaciji gradjana. S druge strane, intelektualci iz redova samih nacionalnih manjina skloni su objasnjenju da dio krivice snose i sami zbog odsustva cjelovite strategije gradjenja odnosa s drugima.

Uspostavljanjem kulturnih i, uopste drustvenih mostova, bave se skoro iskljucivo razlicite nevladine i medjunarodne organizacije. Sociolozi misle da su razlozi dublji. Oni uocavaju da se i na politickom i na svim drustvenim nivoima problem medjunacionalnih odnosa svodi samo na odnos Makedonaca i Albanaca. Svi ostali su u sjenci tog problema. Ili, kako se slikovito izrazio jedan sociolog, sve je kao u staroj africkoj izreci: “Dok se slonovi tuku, strada trava”.

AIM Skopje

ZELJKO BAJIC