Veteranska prijetnja vladi

Aim, Zagreb, 5.5.2000.

Riječi koje je novinaru zagrebačkog tjednika Globus izrekao Marinko Liović, predsjednik najutjecajnije hrvatske veteranske udruge HVIDRE, zazvučale su nevjerovatno dramatično, pa i suicidalno, čak i najokorjelijim promatračima hrvatske političke scene. "HVIDRA planira pokrenuti čitav niz prosvjednih akcija, i to ne samo demonstracije na trgovima i ulicama gradova, nego ćemo krenuti i u otvorene djelatne akcije. Jedna od njih bit će i ometanje normalnog odvijanja predstojeće turističke sezone. Blokirat ćemo granične prijelaze, ceste prema moru, luke, aerodrome... Stranim veleposlanstvima poslat ćemo pisma u kojima ćemo ih upozoriti da njihovi građani u Hrvatskoj nisu dobrodošli te da ih odvrate od ljetovanja u Hrvatskoj. To su svakako drastične mjere" zaključio je Liović, "i mi znamo u što se upuštamo".

Razlozi koji su Liovićevu udrugu naveli na najavu ovako drastičnih poteza, leže u "mogućnosti nastavka obespravljivanja i zakidanja prava dragovoljaca, branitelja, invalida, stradalnika, roditelja i djece poginulih sudionika Domovinskog rata. A mi imamo naznake da će tako biti te da će ova vlada suspendirati neka naša stečena prava". Bio je to neočekivano nizak udarac. Najava miniranja turističke sezone, nakon deset sušnih godina, potez je koji je ogorčio najveći dio hrvatske javnosti. Posve je, naime, jasno da će strani turisti - koji Hrvatsku u znatnoj mjeri još uvijek doživljavaju kao opasno područje - čuti ovakve prijetnje (ako ništa drugo, lansirat će ih hrvatska turistička konkurencija), pa je, bez obzira na izvedbu prijetnji, njihov efekat već sada loš. Dodaju li se tome manji, ali ne i marginalni incidenti poput demontaže eksplozivne naprave koja je u Makarskoj trebala eksplodirati u noći dodjele diskografskih nagrada Porin, jasno je da bi blaga euforija vezana uz najave predstojeće sezone, mogla brzo splasnuti - a da ovaj put za to ne bude kriv nikakav vanjski faktor. Novac koji bi Hrvatska mogla zaraditi od turističke sezone, s druge strane, nužno je potreban novoj vladi koja je do sada bila prinuđena povlačiti niz nepopularnih poteza poput odluka o stečajevima neuspješnih poduzeća i otpuštanja viškova radne snage, pa bi priljev deviza značio snažnu injekciju optimizma za jesen. Taj novac, što je još važnije, nije opterećen nikakvim kamatama, a kako se mjeri u stotinama milijuna dolara, jasno je kolike su moguće štete od svakog ataka na turističku sezonu.

Ni Liovićeve tvrdnje kako dragovoljci ne mogu "pristati da se izjednačuju u pravima sa sudionicima Drugog svjetskog rata, poglavito partizanima" kao ni konstatacije da će "hrvatska država srpskim povratnicima odobriti veća sredstva nego stradalnicima Domovinskog rata" nisu značajnije izmijenile javnu reakciju na Liovićeve prijetnje. Na nju su reagirale, unisonom osudom, sve instance javne vlasti u Hrvatskoj. Predsjednik Hrvatske ocijenio je Liovićeve tvrdnje kao čisti bezobrazluk. "Ti koji govore da stranci nisu dobrodošli u Hrvatsku debelo koriste hrvatski budžet, a on se dobrim dijelom puni turizmom, pa bi morali dobro razmisliti jer bi lako mogli prerezati i granu na kojoj sami sjede." Predsjednik Hrvatskog državnog Sabora, Zlatko Tomčić ocijenio je Liovićeve izjave manipulacijom čiji je pravi cilj pokušaj zaštite ratnih zločinaca, koji bi u dogledno vrijeme mogli biti izručeni u Haag. Glasnogovornica Račanove vlade ocijenila je, čak i sa službenog puta u Londonu, da je riječ o ucjenama i prijetnjama usmjerenim ne samo protiv vlade nego i protiv svih građana Hrvatske.

Dalmacija je uskuhala. HVIDRA šibenske županije iza Liovićevih je riječi naslutila reprizu kninskih balvana iz 1991. godine; general Đuro Dečak ogradio se ispred svoje veteranske udruge od Liovićeva i sličnih istupa, Mile Dedaković Jastreb, zapovjednik obrane Vukovara iz ratnih dana, također. Izjavu je osudio i dr Mate Granić, predsjednik Demokratskog centra, nove stranke na hrvatskom političkom nebu - sastavljene od hadezeovih otpadnika tzv. liberalnog profila. "Najoštrije osuđujem izjave gospodina Liovića jer one svakako neće pomoći jačanju statusa branitelja" rekao je Granić. "One će sasvim sigurno udaljiti Hrvatsku ne samo od Evropske unije i Nato saveza, nego će stvarati nezdravu klimu, kako za razvoj demokracije u Hrvatskoj, tako i za razvoj hrvatskog gospodarstva i za politčku i gospodarsku stabilnost Hvatske. Ja osobno i Demokratski centar ćemo podržavati poboljšavanje statusa branitelja, i poboljšavanje u okvirima mogućnosti ovog društva. Isto tako mi smo čvrsto za dijalog vlade i političkih stranaka sa braniteljima, mi smo odmah kazali da demonstracije u Gospiću nisu događanja naroda ali ovakve izjave su štetne i opasne za Hrvatsku i mi ih najoštrije osuđujemo."

Predstavnici svih utjecajnijih hrvatskih stranaka reagirali su na sličan način. Jedini političar koji je podržao Liovića bio je, očekivano, Anto Đapić, lider Hrvatske stranke prava koji je zaključio kako je bolje napraviti kaos u zemlji, nego trpjeti povratak Srba, pa je najavio da će njegova stranka sudjelovati u blokadama prometnica u blizini mora. Lioviću su se pridružili i pojedini lokalni ogranci HVIDRE - poput pulskog - koji su njegove izjave čak i zaoštrili. Pulski dragovoljci, tako, smatraju da će za Liovićem ići u sve akcije koje on predlaže pa i u državni udar. Riječka HVIDRA, međutim, tvrdi da će deblokirati sve prometnice koje Liovićevi ljudi blokiraju.

Zemlja je tako ušla u neku vrstu verbalnog građanskog rata, kakav u Hrvatskoj nije viđen od vremena kninskih balvana i razračunavanja srpskih i hrvatskih naoružanih snaga. Iako je dan nakon teksta u Globusu održao press konferenciju, s ciljem da navodno demantira novinski napisa koji ga je načinio zvijezdom tjedna, Marinko Liović praktički je samo potvrdio Globusove navode, dodavši kako će strani turisti - ako Račanova vlada do kraja mjeseca ne prihvati dijalog s predstavicima HVIDRE - morati gaziti preko prosvjednika. Štoviše, Liović je - izrazivši nadu da se to neće dogoditi - dodao kako će stranim veleposlanicima uputiti pismo u kojem će izraziti žaljenje zbog takvog slijeda događaja. Nastavi li vlada s privilegiranjem Srba i zakidanjem branitelja, za pomoć i zaštitu obratit ćemo se i međunarodnoj zajednici, rekao je Liović. Formalno, stvar je okončana tako da su njegove izjave predane državnom odvjetniku, koji treba utvrditi postoje li elementi za kazneni progon Liovića. Odluči li državni odvjetnik protiv njega podići prijavu, Liović će se - rekao je - odreći zakonske zaštite koju mu daje imunitet. Odvjetnik je, pak, izjavio kako će provjeriti autentičnost navoda iz Globusa, pa je očito da će se na pravosudni pravorijek morati čekati - vjerojatno, sve dok slučaj ne iščezne iz sjećanja hrvatskih građana.

Očito je, naime, da ovaj slučaj ima izrazito zanimljivu političku pozadinu. Više je nego zanimljivo da se HDZ, s novim predsjednikom dr Ivom Sanaderom, oglasio vrlo kasno i s puno razumijevanja za "težak položaj branitelja", dok je u ekskluzivnom intervjuu u tzv. "Dnevniku plus" dr Ivić Pašalić, najjači čovjek HDZ-a, koji odnedavna djeluje iz pozadine, izjavio kako ne podržava tako drastične mjere ali ima razumijevanja za one koji ih izriču. Odatle, čini se, i puše vjetar na kojemu je Marinko Liović tek razvio krila. Njegova izjava - sama po sebi - nije, naime, objektivno govoreći bila baš ničim izazvana. Račanova vlada, naime, izvršila je određena budžetska kresanja i na stavkama koje su bile namijenjene invalidima i veteranima, no ti su troškovi za dosadašnjih vlada bili golemi. U Hrvatskoj - to je podatak za Guinessa - djeluje čak 21 000 različitih veteranskih i invalidskih udruga (naravno, s lokalnim, regionalnim i županijskim ograncima) a većina njih živi izravno iz budžetskih prihoda. Na toj je mreži organizacija izrasla golema nevladina birokracija, koja je - obzirom na teška vremena - za hrvatske prilike živjela više nego dobro,pa su joj danas sva ograničenja više nego teško prihvatljiva.

No, ni Marinko Liović ni Anto Đapić nisu nikakve samostalne političke figure niti stvarni lideri bilo kojeg pokreta. Riječ je o dvojici polukarikaturalnih marioneta koji su, kao udarna pesnica, uvijek služili interesima hadezeove radikalne frakcije koju su predvodili pokojni ministar obrane Gojko Šušak a danas njegov nasljednik dr Ivić Pašalić. Nema nikakve sumnje da je i u ovom slučaju scenarij zamišljen na istom mjestu, od istih ljudi. Silovitost Liovićeva nastupa - ali i njegova potpuna nemuštost - ukazuju, međutim, prije na slabost nego na snagu, kako samog Liovića tako i hadezeove desnice koja je stvarni aranžer najave puča. Cijela slika svijeta na kojoj je stvorena i unutar koje je djelovala ta grupa ljudi, danas se raspada. Osumnjičeni za ratne zločine idu u Haag; u Gospiću i okolici ispituju se mjesta navodnih masovnih grobnica, šanse za pripajanje Hercegovine Hrvatskoj, nikakve su, prijetnje uhićenjem bišvih hadezeovih vođa - zbog nevjerojatnih slučajeva čistog kriminala - sve su ozbiljnije, a izlaza, ili šanse za povratak starog sustava, nema ni u tragovima. Liovićeve prijetnje zato treba čitati kao izraz očajničkog straha Ivića Pašalića, nekolicine generala koje se sumnjiči za ratne zločine i dijela hadezeova vrha, od posljedica koje neće moći kontrolirati. Akcije čiji jedini cilj je uništenje postojeće vlade, makar zbog toga patila i cijela nacija, pokazuju da ni mašta hadezeovskih mefistofelesa nije neiscprna. Glasni otpor i zgražanje nacije na njihove prijetnje jasan su znak da je hrvatsko javno mnijenje ipak postalo znatno zrelije i otpornije nego što mogu i zamisliti oni koji su minulih deset godina živjeli iskorištavajući njegove slabosti.

Boris Rašeta