Bauk podobnosti ponovno kruži Hrvatskom

Aim, Zagreb, 2.5.2000.

Dražesna rečenica koju je početkom devedesetih izgovorio Vladimir Šeks, u eri revolucionarne eliminacije "komunističkih kadrova" što ju je, došavši na vlast "voljom hrvatskog naroda" nemilice provodio HDZ - kako u Velikoj Britaniji nije moguće biti ni poštar u najzabačenijem selu ako se ne pripada stranci koja je dobila izbore - čini se, jako se svidjela i strankama pobjedničke koalicije. Papir kojeg su 27. ožujka sročili i potpisali glavni tajnici šest pobjedničkih stranaka - SDP-a, HSLS-a, HSS-a, LS-a, HNS-a i IDS-a - nedužno ga prozvavši Obvezatnim naputcima - u svojoj provedbi, ispostavilo se, samo je nastavak politike HDZ-a da na važna mjesta postavlja podobne, neovisno o njihovoj sposobnosti.

Ista praksa sada se samo nastavlja drugim sredstvima, sljedeći tezu da je sva pamet koncentrirana u strankama, dakako onima koje pobijede na izborima. Stranačke ispostave na terenu iz svojih su središnjica tako dobile rok da do 10. travnja dostave prijedlog o novim imenovanjima za mjesta u 23 institucije. Radi se, prije svega o Hrvatskom fondu za privatizaciju, policijskim upravama, Uredima za obranu, Hrvatskim željeznicama, Mirovinskom osiguranju, Hrvatskim šumama, područnim jedinicama Ministarstva hrvatskih branitelja, Hrvatskoj pošti i drugim institucijama, kako bi izborni pobjednici podijelili važe funkcije po stranačkom ključu. Slatka predizborna obećanja kako je u Hrvatskoj zauvijek prošlo vrijeme podobnih i kako se stranke više neće petljati u kadrovska rješenja, zalivena su čašom pelina. Kritike koje su se usprotivile novim ešalonima podobnih, ušutkavane su objašnjenjem kako je stranačka šestorka na izborima 3. siječnja dobila mandat za promjene, pa je dakle logično da te promjene provede uz pomoć sebi odanih ljudi. Volja naroda, pokazalo se, iskorištena je na isti način kako ju je nekoć tumačio HDZ, otvarajući prostor za nezajažljive ambicije svojih stranačkih poslušnika.

Stranačke ispostave na terenu, s Obvezatnim naputcima u ruci, tako su došle u priliku da zadovolje glad svojih aktivista, članova i simpatizera, u kojima se - nakon što su njihovi momci pobijedili HDZ - javila jaka želja da naplate godine i mjesece osobne marginalizacije. U Osijeku, lokalni je SDP naprosto bio zatrpan biografijama članstva koje se masovno počelo stavljati "na raspolaganje" spremno da se žrtvuje za boravak u nekoj dobro plaćenoj državnoj fotelji. Da nije bilo trapavosti lokalnih SDP-ovaca kojima je iz partijske ladice nestao poveći bunt nakićenih životopisa i misteriozno dospio u ruke HDZ-a, koji ga je kao ključni dokaz "revanšizma" rado ustupio medijima, javnost bi ostala uskraćena za spoznaju kakvim sve kadrovskim potencijalima stranke raspolažu i što sve ljudi smatraju važnim na putu do neke udobne fotelje.

Jedan od pisaca životopisa kojim se svojoj stranci, SDP-u, stavio "na raspolaganje" tako navodi da je sudjelovao u svim stranačkim izbornim kampanjama od 1995. do danas i u svim vrstama djelatnosti, te da je, iako liječnik specijalist, organizirao "lijepljenja plakata, dijeljenje letaka, edukaciju članova i volontera.". Drugi reflektant za neku od dužnosti u 23 institucije koliko ih svojim kadrovskim kišobranom žele pokriti stranke pobjedničke šestorice piše: "Za vrijeme parlamentarnih izbora aktivno sam uključen u rad stranke (dežurstva, tribine, distribuiranje propagandnih materijala, lijepljenje plakata i sl.).", smatrajući to dovoljnom referencom da zasjedne u neku od fotelja koje su svojim stražnjicama do sada grijali HDZ-ovci. Da ambicije ne poznaju granica svjedoči i dio iz životopisa koji je svojoj stranci dostavio jedan diplomirani pravnik, nudeći uz diplomu (stručnost) i izrazite organizacijske sposobnosti: "Već od 'malih nogu', prema vlastitom mišljenju, pokazujem organizacijske sposobnosti pa sam često, u osnovnoj školi i gimnaziji, bio predsjednik razreda ili obavljao neku sličnu dužnost. Baveći se glazbom, od polaska u gimnaziju sve do početka Domovinskog rata, gotovo u svim orkestrima, u kojima sam svirao, bio sam poslovni voditelj tj. 'šef' orkestra.".

Da biografije stranačkim ispostavama nisu dostavljanje tek tako, da se nađu pri ruci bude li više praznih stolica nego onih mudrih glava, svjedoči i sasvim konkretna žrtva koju je jedna od stranačkih uzdanica spremna podnijeti: "Nakon više od 15 godina staža smatram da sam sposoban odgovoriti izazovima odgovornih dužnosti", piše tako jedan diplomirani ekonomist Gradskoj organizaciji SDP-a Osijeka. "Ukoliko bi se trebao opredijeliti za neku od institucija za koju je koordinacija šest stranaka zatražila prijedloge stranke rekao bi da imam interesa i sklonosti za rad u nekoj od sljedećih institucija: Hrvatski fond za privatizaciju, Financijska policija, Državni ured za reviziju, Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika i to redoslijedom kako je navedeno".

Zanimljiv je način kojim dio stranačkih čelnika na nižim razinama nastoji objasniti provođenje Obvezatnih naputaka. Po njima riječ je o demokratskoj proceduri jer se za mjesta na koja se inače dolazi imenovanjima, dakle bez javnih natječaja, ipak provodi široka rasprava o kandidatima. Uz to, tvrde u strankama, na listama je i određeni broj nestranačkih osoba, tako da se ne može govoriti ni o kakvoj "novoj podobnosti". No, s terena pak stižu vijesti kako kadrovska metla izbornih pobjednika u zanosu postavljanja svojih ljudi juriša i na mjesta na koja se dolazi natječajima. Naročito su na udaru mediji, posebice najutjecajniji - radio i televizija, odnosno njihova regionalna dopisništva u županijama. Iako je svih šest stranaka deklarativno sklono javnoj televiziji, oni itekako žele imati odlučujuću ulogu u postavljanju čelnih ljudi tih medijskih kuća. Dakako, ne zbog toga što im je javna televizija prirasla srcu, već da bi mogli ostvariti utjecaj na programsku politiku najutjecajnijih medija.

Ipak u svim sredinama takva nova politička podobnost nije rado prihvaćena, jer je jasno da ona ne predstavlja nikakav odmak od prakse HDZ-a, koja je Hrvatsku dovela u katastrofalnu situaciju. U Zadru, tamošnji se LS usprotivio kadrovskim stranačkim listama i zajedno s HSS-om i HNS-om istupio iz lokalne koordinacije koja je trebala postati nekim novim "komitetom" na kojem se ponedjeljkom izjutra, uz kavu, rješavaju kadrovska pitanja na način kako je to bilo u najboljim komunističkim vremenima.

Iako su se biografije, čini se, pisale diljem Hrvatske, s velikim nadama njihovih ponosnih vlasnika da će zamijeniti kadrove HDZ-a, tek su u Osijeku njihovi sadržaji dospjeli do javnosti. Oni svjedoče da je teško očekivati stvarne demokratske pomake sve dok se u glavi ne promijeni svijest da pameti ima i izvan stranaka i da lijepljenje plakata u predizbornoj kampanji ne može biti prednost pred nekim stručnjakom koji nema takvih "organizacijskih sposobnosti", još manje afiniteta. Zato će se i dogoditi da će upravo takvi kadrovi, koji sada u svojim biografijama, masnim slovima ističu svoje stranačke zasluge, za nekoliko godina - kad im stranka izgubi izbore - tvrditi isto ono što sada pričaju HDZ-ovi kadrovi na udaru - bili smo samo stručnjaci i na funkciju koju obavljamo nije nas postavila politika.

Drago Hedl