Satira Tuđmanove vlasti

Aim, Zagreb, 30.4.2000.

U zadnjih sedam godina trio satiričkih majstora iz splitskog "Feral Tribunea" (Viktor Ivančić, Predrag Lucić, Boris Dežulović) objavio je desetke i desetke stranica stenograma u kojima je glavnu riječ vodio hrvatski predsjednik Franjo Tuđman: svih tih godina čitali smo te izmišljene dijaloge, pucali smo od smijeha i divili se talentu splitskog trojca, no uvijek smo znali da je riječ samo o vrhunskoj zajebanciji i da takva vrsta razgovora na Tuđmanovu dvoru, ipak, nije moguća. Mislili smo da se na Pantovčaku razglaba o velikim stvarima, o globalnim kretanjima i svjetskim problemima; mislili smo da se tamo govori besprijekornim književnim jezikom s maksimalnom upotrebom novohrvatskih kovanica, te da Tuđman nije tolika budala da snima svaku riječ izgovorenu u svojoj radnoj sobi; mislili smo još koješta- recimo, da nam državom upravlja mafijaška kamarila skupljena po principu "od zla oca i gore matere"- ali pojma nismo imali koliko je duboko politička patologija bila ukorijenjena u narav hrvatskog rahmetli režima. Pojma o tome, vjerojatno, nisu imala ni ona tri splitska novinara dok su ispisivala navodne stenograme Tuđmanovih čavrljanja u centralnom kabinetu vile na Pantovčaku.

A onda se hrvatska stvarnost počela ubrzano "feralizirati": iz predsjednikova su ureda u novine počeli curiti autentični stenogrami Tuđmanovih razgovora i ono što smo sedam godina smatrali satirom sad nam se počelo vraćati u formi gole i grozne istine, usput, potpisane i ovjerene od Tuđmanovih daktilografkinja. Trojica novinara, priča se po Splitu, ovih dana stoga obilaze birtije i potpuno utučeni objašnjavaju ljudima da, eto, "jesmo mi bili ludi, ali je On, ipak, bija masu luđi od nas".

Premda se patologija Tuđmanova režima sasvim lijepo mogla pročitati iz zapisnika s razgovora između Vrhovnika i Ivića Pašalića o kupovini "Večernjeg lista", cjeloviti sadržaj čavrljanja Franje Tuđmana i bivšeg ministra financija Borislava Škegre što je objavljen u novom broju "Ferala" dodatno produbljuje saznanja o razmjerima jednoga ludila. Razgovor je vođen 14. listopada prošle godine u kasnim popodnevnim satima, a u njemu se rečeni tandem dotakao mnogih tema: prodaje "Hrvatskih telekomunikacija" "Deutsche Telekomu", prebacivanja 100 milijuna dolara u jednu irsku banku a za potrebe partijske predizborne kampanje, prodaje "Croatia osiguranja" i hrvatskih banaka stranim ulagačima, sukoba unutar HDZ-a, visine svih novinarskih plaća u zemlji, upućivanja financijske policije u zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište...

Najzanimljiviji dio razgovora - koji je, inače, već postao predmetom kriminalističke obrade - tiče se prodaje 35 posto dionica "Hrvatskih telekomunikacija" "Deutsche Telekomu": Škegro Tuđmanu potanko objašnjava kako su Nijemci odigrali "veliki dribling" izbacivši iz igre svoje švedske konkurente, spominje udio bivšeg njemačkog ministra vanjskih poslova Klausa Kinkela u čitavoj operaciji, te Vrhovniku odaje priznanje što je imao hrabrosti odbiti švedsku ponudu od 611 milijuna dolara i raspisati drugi krug natječaja u kojemu je postignuta cijena od 850 milijuna dolara. Poslije elaboracije slučaja, ministar financija prelazi na akciju prebacivanja novca u jednu irsku banku.

"Ja sam vama sačuvao 100 milijuna dolara za 12 mjesec, jer, mislim da nam to treba. Predsjedniče, to nisu dodatna sredstva, to vam moram reći, koja sada možemo ispaliti na dodatne projekte. Ali, sada to nisam htio trošiti, jer mi se moramo pripremiti za neposredno prije izbora, da idu plaće na vrijeme, mirovine na vrijeme, da nam nitko ne može ništa. Dakle, 100 milijuna dolara, ili 700 milijuna kuna je u... menadžmentu, u jednoj irskoj banci, 100% sigurnoj, neku malu kamatu ćemo dobiti na tome. Ja vas molim, i to znate vi, Mateša i ja. To je ono, za zlu ne trebalo, ako nas netko pokuša tako... To što ću ja u javnosti pričati, to sam već rekao, da je to sve već ispaljeno, i čak sam i to tako... ali, pokazati ću vam kako to i izgleda. Jer, svi misle da smo mi već te sve novce, nakon što smo vratili dugove, itd. to potrošili", kazuje Škegro Tuđmanu i još pojašnjava kako rečenih 100 milijuna dolara treba "ispaliti" tri dana prije izbora kako bi ljudi to moglo potrošiti i onda sretni i zadovoljni opet glasati za HDZ.

Razgovor potom skreće na prodaju "Croatia osiguranja": ministar financija se zalaže za što hitniju prodaju najveće hrvatske osiguravajuće tvrtke, a Tuđmana samo moli da mu po državama rangira eventualne kupce.

"Bio bih za Talijane", kaže Tuđman, "ali se nisu baš pokazali i u ovoj situaciji. Francuzi su takvi kakvi jesu. Jedino možemo financijski biti zainteresirani kod Francuza. Prema tome, ti Nijemci, bez obzira što i oni znaju igrati, ipak nekako ostaju." Škegro se slaže da su Nijemci najbolja solucija i predlaže da se na drugo mjesto stave Austrijanci. Treći su Švicarci, a onda slijede Francuzi.

"Što je s bankama?", pita zatim predsjednik svog ministra, a ovaj mu odgovara da za "Riječku banku" postoje brojni i ozbiljni interesenti, ali da bi on u tu banku gurao Nijemce, a ne Talijane. Tuđman se s time apsolutno slaže, a ministar mu onda govori da se za "Privrednu banku Zagreb" zanimaju dvije velike talijanske banke. Predsjednik je razočaran činjenicom da su u igri samo Talijani, a Škegro se pravda da je spomenuta banka premala za velike njemačke novčarske kuće: on je, kaže, godinama nagovarao šefove "Deutsche Bank" da uđu u Hrvatsku, ali se oni nisu dali nagovoriti. Ukratko, ministar je naumio pod svaku cijenu prodati "Privrednu banku" prije izbora kako bi se namirili oni građani što su "popušili" svoje štedne uloge u propalim hrvatskim bankama, a tek nakon tog argumenta Tuđman se slaže s prodajom, pa makar kupci bili i Talijani. Doduše, i dalje ga muči pitanje bi li Talijani u tom slučaju dobili mogućnost zakupljivati hrvatsku obalu, no Škegro ga uvjerava da to "nema nikakve veze".

"Boro, reci mi", govori Tuđman nakon svega, "kada si već govorio o prodaji obiteljskog srebra - koliko smo mi sada s ovim Telekomom i sa svim ovim što smo do sada imali, koliko smo mi zapravo privatizirali, i dali strancima." Ministru najprije nije jasno što ga predsjednik pita, ali kad se malo sabrao, saopćava mu da je u rukama stranaca "niti 5%" čitave hrvatske privrede: nabraja da je inozemni kapital u "Plivi", "Telekomu", "Zagrebačkoj banci", te u "Siemensu" i "Ericssonu-Tesli". Predsjednik poslije tih podataka ne skriva zadovoljstvo. Ubrzo zatim prelaze na novinarske plaće. Škegro je, naime, Tuđmanu donio popis svih novinarskih plaća u zemlji.

"Zaključak, Feral, oni su prijavljeni na minimalne plaće, osim ovog nemaju nekakvog hedla, ni nekakve honorare, jer naplaćuju u Sloveniji i Austriji, izravno na računima. Globus, mislim, to su stvarno đubrad. Prijavljeni su isto na nekakve minimalce, ali deru li ga, honorare, deru. Naša Tatjana Torbarina je prijavljena na bruto plaću godišnju- pazite, sve su ovo godišnje plaće, 19.000 kn. To je 1.600 kn mjesečno bruto, dakle, neto 1.500 kn", kaže ministar i- uz upozorenje da je riječ o tajnim podacima koje se ne smije objavljivati- nastavlja: "Rekorder po primanjima, novinarskim, a vjerojatno toliko i zaslužuje, to je Ivanković (Nenad Ivanković, bivši glavni urednik režimskog "Vjesnika", op.a.). Ivanković je prijavljen na apsolutno najveću plaću, što je korektno, 366.000 kn bruto godišnje (oko 100 hiljada DEM, op.a.), i još, a to vjerojatno od televizije, dobiva velike honorare- sve je to 1998. godina, tako da je njegova plaća blizu vaše, tu negdje, ukupno zbrojeno. Predsjedniče, to vam ostavljam da to vidite."

Razgovor se potom bliži kraju: Škegro još priča nešto o izvorima financiranja SDP-a i predlaže strategiju obrane od opozicijskih optužbi u predizbornoj kampanji.

Škegro: Ja nisam samo za nabacivanje blatom, ali, ako se na nas stalno nabacuje blatom, sa svim lažima, onda... HDZ nije savršen, nismo mi sveci. Predsjedniče, ali kada pogledam ovo drugo, onda... Predsjednik: Trebamo dobiti izbore, i onda još stvari sređivati. Škegro: Izbore treba dobiti.

Petnaestak dana poslije ovog razgovora Franjo je Tuđman završio u bolnici, a istu je poslije mjesec i pol dana napustio u mrtvačkome lijesu. Njegova je partija nedugo potom izgubila izbore. A pitaj boga koliko će još ovakvih stenograma procuriti s Pantovčaka i koliko ćemo se još baviti mafijaškim aktivnostima jednog propalog režima. I posebno pitaj boga hoće li nova hrvatska vlast imati volje i odlučnosti da sve te političke kriminalce spremi iza rešetaka.

Ivica Đikić