Crna Gora: Kad je marka zakon
Do kada će se nastaviti borba dinara i marke u Crnoj Gori? Izgleda da to neće zavisti od stvarnog odnosa snaga na trľiątu već od političke odluke crnogorskih vlasti: hoće li ili ne nastaviti sa dvovalutnim sistemom, ili će njemačka marka biti jedina "domaća" valuta.
AIM Podgorica, 24.04.2000. godine
TXT: "Samo za marke", kaľe postarija ľena, sjedeći iza tezge na kojoj se bjelasa kolaąinski sir "listavac". Nemam ti ja kad'računat', ovako je lakąe", suvo kaľe i sleľe ramenima na molbu da proda makar jedan kilogram sira za dinare. Očito, muąterija ne fali, ne ľeli se pogadjati.
"Moľe za dinare, ako baą nemaą marke, pa ću ja mijenjati", neąto raspoloľeniji je za transakcije čiča pored nje, koji prodaje konzerve tunjevine. Na japanskoj konzervi vidno utisnuto piąe "not for sale" (nije za prodaju). Humanitarna pomoć. "Moram prodavat, moram od nečega ľivjeti", kaľe preprodavac mirno.Izbjeglica je iz Bosne, djeca su mu u Njemačkoj, ľena i on podstanari, bez stalnog zaposlenja.
Dileri, naravno, primaju i marke i dinare, ali razrezuju kurs po svome. A trgovina cvjeta. Preprodavaca je viąe od proizvodjača. Robe ima. Para ima. A i prodavci i proizvodjači, nakupci pogotovo, kukaju da se teąko ľivi.
Iako zvanično jedna marka vrijedi 23 dinara, u podgoričkim trgovinama i na pijaci prodavci diktiraju kurs od 23 do 25 dinara za jednu marku. Takav odnos dinara i marke vaľi i za cjelu teritoriju Crne Gore. Prilikom "ąticovanja", odnosno zamjene dinara devizama preko računa i uz laľne fakture (ąto radi veći broj firmi u Crnoj Gori) marka dostiľe cijenu od 28 dinara.
Novi alarm kod već zbunjenih gradjana izazvala je uredba Vlade Crne od ponedjeljka 24. aprila kojom osnovne ľivotne namirnice - hljeb i mlijeko
- je moguće kupiti samo za - devize. Primjer su brľe-bolje slijedili i drugi, od privatnih proizvodjača sve do - izdavača novina. Dnevni list "Vijesti" viąe se ne prodaje za dinare. "Vijesti već pola godine trpe finansijske gubitke, jer značajan dio vaąeg novca zavrąava kod dilera, ąticera i ostalih kojima nije namijenjen", kaľe se u redakcijskom obrazloľenju upućenom čitaocima.
U Crnoj Gori zvanično je joą na snazi dvovalutni sistem. No, najnovija odluka Monetarnog saveza kojom je jugoslovenski dinar devalviran u Crnoj Gori za 20 odsto i uveden plivajući kurs i praksa većeg broja proizvodjača da prodaju samo za marke, vrtoglavo su ubrzali izbacivanje dinara iz opticaja.
Predsjednik Monetarnog savjeta Boľidar Gazivoda rekao je da se mora voditi računa o interesima proizvodjača. "Oni će prelaskom na naplatu - isključivo u markama, imati precizan poslovni račun", zaključuje gazivoda. Tim povodom crnogorski mediji su objavili da, recimo, zbog kursnih razlika od uvodjenja dvovalutnog sistema podgorička mljekara trpi ątetu od 400.000 maraka, dok pekara "Impeka" na svakih 1.500 tona hljeba gubi 200.000 maraka.
"U opticaju u Crnoj Gori ima 80 miliona DM. Dinarski dio odgovara protivvrijednosti 10 miliona DM", kaľe Gazivoda i ocjenjuje da su stvoreni uslovi da svi zaposleni u Crnoj Gori primaju zarade u markama.
Izjave su jedno, stvarnost izgleda neąto drugačije. "Ako postoji dvovalutni sistem, zaąto mi ne dozvoljavaju da kupim hljeb i mlijeko u dinarima", pita se Soja Radulović, radnica podgoričke firme za proizvodnju ljekova "Montefarm". Iako radi u drľavnoj firmi primila je dio plate u - dinarima. "sad moram, da bi kupila djeci mlijeko, da mijenjam pare na trgu", nezadovoljno konstatuje gospodja Radulović.
Očito, uredba Vlade Crne Gore donijela je mnogo problema običnim gradjanima. Stoga, mnoge firme nijesu posluąale naredbu sa vrha drľave. Tako, recimo, u prodavnicama budvanskog TP "Montenegropromet", hljeb i mlijeko se i dalje prodaju i za dinare i za marke. "Imali smo na umu standard gradjana, pogotovu jednog sloja siromaąnijih i onih koji veoma teąko ľive", kaľe Vukaąin Marković, direktor firme. I mnogi privatni prodavci u Crnoj Gori nastavili su prodaju osnovnih ľivotnih namirnica i za dinare i za marke.
Povodom mnogih nejasnoća o prodaji hljeba, mlijeka i drugih roba i usluga oglasio je i Generalni sekretarijat crnogorske Vlade. "Razmatrajući zahtjeve javnih i drugih preduzeća koji zbog kursnih razlika imaju gubitke dinarski prodajući devizno nabavljenu robu, Vlada je donijela uredbu da im, po svakom pojedinačnom zahtjevu, omogući prodaju robe i naplatu usluga u devizama", kaľe se u saopątenju.
Nastalu konfuziju drľava će morati da brzo razrijeąi. Stoga je predsjednik Monetarnog savjeta Crne Gore Boľidar Gazivoda najavio da će, zbog uočenih teąkoća, drľava omogućiti firmama direktnu zamjenu dinara za devize. "Viąe od 90 odsto zaposlenih već ima primanja u njemačkim markama. Za preostalih 10 odsto omogućiće se konverzija. Sluľba platnog prometa, zajedno sa bankama, otkupljivaće dinare", najavljuje Gazivoda.
Ukoliko ta akcija bude i efikasna onda će u Crnoj Gori jedino joą korisnici saveznih primanja - pripadnici Vojske Jugoslavije u Crnoj Gori
- dobijati isključivo - dinare. Njima je crnogorska vlast prije tri mjeseca predloľila isplaąivanje zarada u markama, uz mogućnost nabavke namjernica iz Srbije u toj vrijednosti. VJ je tu inicijativu odbila. Druga armija je, u medjuvremenu, u vojnim objektima organizovala za svoje pripadnike snadbijevaje po regresiranim cijenama u dinarima. Ti "vojni kontigenti", za razliku od ostale robe, imaju slobodan prolaz na blokiranoj srpsko-crnogorskoj granici.
Inače, prodavnice u Crnoj Gori, baą kao i zelene pijace su pune. Moguć je izbor od madjarskih sireva i suhomesnatih proizvoda, italijanskog, ąpanskog i grčkog namjeątaja, do slovenačkih, bosanskog deterdľenata...Na pijacama ima viąe uvoznog kromprira, ąargarepe, jabuka i salate nego domaće proizvodnje. Dvije marke je domaća salata, a kilogram banana ili pomorandľi od marku i po do dvije. Domaće tikvice su pet maraka, krstavci tri, paradajiz četiri. Moguće je, već u januaru, bilo kupiti lubenice, jagode i groľdje, baą kao u vrijeme reformi Anta Markovića. Domaćice i prodavačice su zbunjene sa ąparogama, brokulicama, artičkoma koje su do sada mogli da vide jedino na TV ili nekom časopisu.
Odmjeravanje sa Evropom donijelo je i nove nevolje. Svega ima, pa izvolite. Vekna hljeba koąta 30 pfeninga, jer je tako drľava odredila, kilogram mesa od ąest do deset maraka, litar mlijeka 38 pfeninga. No, mlijeko domaće proizvodnje po toj cijeni mogu da kupe samo ranoranioci koji strpljivo svaki dan iskuąavaju sreću. Mlijeka ima u svako doba i u svakoj prodavnici, ali samo dugotrajno u tetrapaku koje koąta od marke i 25 pfeninga do marke i 60 pfeninga. Cijena je ista za litar proąvercovan iz Srbije (ili preprodan iz kontigenta VJ), kao onog nabavljenog iz Italije, Hrvatske, Slovenije, Čeąke, Madjarske.
Uprkos ekonomskoj blokadi iz Srbije, namjernice stiľu na voląeban način do crnogorskog potroąača. Samo njima znanim planinskim putevima pojedini seljaci dovode stoku iz Srbije da prodaju u Crnoj Gori. Ima ulja, ąećera, braąna, pasulja, pića, sokova iz Srbije ąto se uglavnom prodaje na "buvljim" pijacama.
Rizik se, često, isplati. Tamo je, na prijer, litar ulja, za srećnike koji ga nadju, 12 dinara ili pet maraka. U radnjama koąta 18 maraka. I, eto, lijepe zarade. Oni koji kupuju u kantinama VJ jaje plaćaju dva dinara, manje od 10 pfeninga, a na zelenim pijacama ono koąta 20 pfeninga.
Borba izmedju marke i dinara je ľilava. No, ko radi sa dinarima - gubi. To posebno vaľi za javne institucije, koje moraju primjenjivati zvanični kurs. Čitulja u zvaničnom dnevniku "Pobjeda", recimo, koąta sto DM, ili, po zvaničnom kursu dvije hiljade i tristo dinara. Kako moľe da se plati u jednoj ili drugoj valuti, ne treba mnogo mudrosti da se shvati da je povoljnije platiti dinarima. Sto DM kod uličnog dilera staje dvije hiljade i petsto (ąesto) dinara. Trista dinara ostaje u - nečijem dľepu. Kad "Pobjeda" za te dinare pokuąa da kupi marke, neće dobiti sto DM.
Do kada će se nastaviti borba dinara i marke u Crnoj Gori? Izgleda da to neće zavisti od stvarnog odnosa snaga na trľiątu već od političke odluke crnogorskih vlasti: hoće li ili ne nastaviti sa dvovalutnim sistemom, ili će njemačka marka biti jedina "domaća" valuta.