SUKOB FAMILIJA

Privatizacione afere: prodaja budvanskog hotela "Mogren"

Da li je, u slučaju nezakonite prodaje budvanskog hotela "Mogren", došlo do otvorene konfrontacije izmedju interesne grupe oko predsjednika Mila ?ukanovića i premijera Filipa Vujanovića, sa jedne, i interesne grupe koju personifikuje predsjednik crnogorskog parlamenta Svetozar Marović

AIM Podgorica, 18.04.2000. godine

Prirodno je da u Crnoj Gori, uoči ljeta, učestaju priče o turizmu i hotelima: treba se pripremiti za sezonu, reklamirati ponudu, privući goste. Medutim, priča o budvanskom hotelu "Mogren", koja posljednjih dana zaokuplja pažnju crnogorske javnosti, samo se manjim dijelom uklapa u uobičajenu predsezonsku "frku". Glavno je u njoj nešto drugo - pokušaj da se pomenuti hotel nezakonito proda i to što je u svemu glavni akter niko drugi do Svetozar Marović, predsjednik crnogorskog parlamenta i drugi čovjek Demokratske partije socijalista. Marović je, naime, predsjednik Upravnog odbora "Budvanska rivijera", turističko - hotelskog preduzeća u čijem je vlasništvu hotel "Mogren", a u toj upravi sjede i još neki visoki funkcioneri DPS-a.

Iako je Zakonom o privatizaciji privrede i Uredbom o prodaji akcija i imovine preduzeća putem javne aukcije precizirana procedura privatizacije, Upravni odbor "Budvanske rivijere" je pokušao da tri restorana, jedan bar i hotel "Mogren", koji je do

1. godine zakupljen od strane privatne budvanske kompanije "Merkur", proda po pravilima koja je sam odredio. Ignorisana je obaveza dobijanja saglasnosti od Vladinog Savjeta za privatizaciju, na čijem je čelu premijer Filip Vujanović, i to, da saglasnosti mora prethoditi usvajanje Plana privatizacije za ovu godinu. Ignorisano je, čak, i naknadno upozorenje Savjeta za privatizaciju, pa je Upravni odbor donio odluku o prodaji hotela "Mogren", označavajući kao kupca švajcarsku firmu "Atlantik menadžment enterprajz".

Ispostavilo se, medjutim, da je kupac toliko dobro skriven da se o njemu ne može ništa saznati, iako ljudi iz "Budvanske rivijere", pa i Svetozar Marović lično, pokušavaju da crnogorsku javnost uvjere kako je riječ o "ozbiljnom stranom investitoru", koji posjeduje lanac od 427 hotela i restorana.

Uprkos uvjeravanjima da se radi o švajcarskoj kompaniji, sa sjedištem u Ženevi, nje nema u evidenciji švajcarskoj Registracionog suda. Uzaludna je bila i detaljna pretraga koju su izveli zainteresovani - komapaniju sa naznačenim imenom nijesu uspjeli pronaći ni u elektronskim registrima evropskih preduzeća.

"Ovakav rezultat pretraživanja govori da se ne radi ni o kakvoj evropski poznatoj kompaniji iz hotelijerske branše", zaključio je, u izjavi za posljednji broj crnogorskog nezavisnog nedjeljnika "Monitor", Nebojša Medojević, koordinator Grupe 17 nezavisnih ekonomista i dobar poznavalac privatizacionog procesa.

Prema Medojevićevoj procjeni, kupac hotela "Mogren" mogla bi da bude neka kompanija koja je registrovana pod posebnim uslovima (off shore ili slično) ili firma koja je strogo namjenski registrovana samo radi zaključivanja posla oko kupovine hotela "Mogren". Na osnovu svega, on pretpostavlja da se "ovdje radi o klasičnom pokušaju pranja novca preko fantomskih inostranih kompanija", iza kojih stoje "dobro poznati domaći novokomponovani biznismeni".

Naknadno obavješenje iz "Budvanske rivijere", da će "Mogren" postati dio lanca hotela "Rene Šato", samo je dodatno pojačao sumnje. "Rene Šato", zaista postoji, ali se radi o firmi koja iznajmljuje menadžment za upravljanje hotelima. Prema tome, bilo ko je mogao kupiti atraktivni budvanski hotel, a potom ga dati na upravljanje pomenutoj stranoj firmi !

Novo svijetlo na cijelu aferu bacila je i izjava advokata domaćeg biznismena, zainteresovanog za kupovinu hotela "Mogren". Advokat Milorad Bojović kazao je za podgorički dnevnik "Vijesti", da je njegov klijent, Ratko Buturović, ponudio najvišu cijenu - 6.666.666 njemačkih maraka, a ne navodna švajcarska firma, kojoj je hotel prodat za 6.900.000 DEM. Bojović tvrdi da je zapisnički konstatovano da je "Atlantik menadžment enterprajz" ponudila okruglo šest miliona maraka. Odluka o prodaji je, medjutim, propraćena informacijom da je kupljena i hotelska oprema, iako ona uopšte nije pominjana u javnom oglasu o prodaji.

Sa zakonskog stanovišta, prodaja hotela "Mogren" je nevažeca, i to je, javno i jasno, predočio Branko Vujović, član Savjeta za privatizaciju i direktor Vladine Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja. Akteri nezakonite prodaje se, izgleda, ipak nadaju da posao neće propasti, jer računaju na drugarsku kooparativnost ljudi u nadležnim državnim organima. Miodrag Raičević, član Upravnog odbora "Budvanske rivijere" i predsjednik komisije za aukciju tog preduzeća, uporno ponavlja da će sa Vladom i Savjetom za privatizaciju biti nadjen "zajednički jezik". Iako je afera oko nezakonite prodaje "Mogrena" uzela prilično maha, ovim kao da se pledira za istrajavanje na kršenju zakonske procedure i guranju prljavštine pod tepih.

Po svemu sudeći, na nalaženje "zajedničkog jezika" računalo se i ranije, zapravo od momenta kada je Upravni odbor "Budvanske rivijere" odlučio da se proda hotel "Mogren". Zanimljivo je, recimo, da je Savjet za privatizaciju reagovao tek nakon ozbiljnih upozorenja zakupca "Mogrena", privatne kompanije "Merkur", da se ne poštuje zakonom predvidena procedura prodaje, i kada je saznanje o aferi već počelo da prodire u javnost. Zbog toga i njeni akteri djeluju zatečeni, što se, pored ostalog, vidi i po tome kako su se upetljavali u sve neuvjerljivija objašnjenja.

Kada je riječ o slučaju (ne)uspjele prodaje budvanskog hotela, ne iznanadjuje toliko kršenje zakona (tome je i ranije bila sklona ovdašnja političko - privredna elita), koliko što je sve to učinjeno na prilično nevješt i providan način. Otuda i dilema: da li se samo radi o drskoj aroganciji ili o tome da je neko prekršio pravila igre, prećutno utvrdjena unutar kruga moćnika iz političko - privredne elite, koja je, uglavnom, regrutovana iz Demokratske partije socijalista.

Oko razrješavanja pomenute nedoumice zapravo se i vrte sve špekulacije povodom ove afere, koja je, na prilično očigledan način, pokazala suprotstavljenost unutar vrha crnogorske vlasti i interesnih grupa vezanih za taj vrh, odnosno za pojedice iz njega. To, u konkretnom slucaju, znači da je došlo do otvorene konfrontacije izmedju interesne grupe oko predsjednika Mila ?ukanovića i premijera Filipa Vujanovića, sa jedne, i interesne grupe koju personifikuje predsjednik crnogorskog parlamenta Svetozar Marović.

Posebno je intrigantno što je do pomenute konfrontacije došlo uoči prijevremenih lokalnih izbora u Podgorici i Herceg Novom, od kojih sadašnja koaliciona vlast, a posebno Demokratska partija kao njena okosnica, očekuje da potvrde njen prestiž. Zbog toga se cijela afera i doima kao nečija politička diverzija, samo što nije još jasno da li je do nje došlo namjerno ili slučajno, i ko će iz svega izaći kao pobjednik.

Kako god bilo, slučaj nezakonite prodaje jednog budvanskog hotela nije samo u zaoštrenoj formi aktuelizovao pitanje pristupa privatizaciji ruiniranog crnogorskog turističko - ugostiteljskog kompleksa, već je dobro protresao vrh ovdašnje vlasti i najavio zanimljiva politička dešavanja. Mnogi su sada u Crnoj Gori spremni da zaključe, kako poslije afere "Mogren" dosta toga neće biti kao prije.

Dragoljub Vuković (AIM)