Završeni lokalni izbori u BiH

Prvo poluvrijeme socijaldemokratima, drugo se igra u oktobru

AIM, SARAJEVO, 14.04.2000 Socijaldemokrati BiH ostvarili fantastičan progres, Izetbegovićeva SDA potučena gdje se najmanje nadala, HDZ se "povukao" u zapadnohercegovačke općine, SDS potvrdio dominaciju tek u istočnom dijelu RS, Dodikova stranka postala najrelevantnija snaga reformskog bloka RS, dok su manje satelitske stranke doživjele debakl!

Ovako bi mogao glasiti telegrefski raport još uvijek nepotvrdjenih rezultata lokalnih izbora u BiH. No, petu godinu nakon završetka rata Bosna i Hercegovina je imala izborni proces čiji se rezultati nisu mogli sa sigurnošću tvrditi unaprijed. Odnosno konačno je imala biračko izjašnjavanje o povjerenju za rukovodjenje općinama, a ne puko nacionalno prebrojavanje kao do sada. Upravo stoga brojne su konstatacije, pogotovu iz respektibilno ojačanog SDP BiH, da je s lokalnim izborima uspješno završeno prvo polivrijeme presudnog meča s nacionalistima, te da će drugo - oktobarski opći izbori - rezultirati konačnim padom (su)odgovornih za rat, genocid, bijedu, besperspektivnost.

Tri su ključne odlike upravo završenih lokalnih izbora u BiH. Prvo, vladajuće nacionalističke stranke izgubile su preimućstvo u velikom broju općina iako je nacionalna pripadnost glasača najčešće "odgovarala" nacionalnom prefiksu stranke na vlasti. Naime, po prvi je put ugrožena egzistencija bila light-motiv za opredjeljivanje birača, a bajka o ugroženoj naciji srozana je na daleko niže mjesto. Kako se više nego siromašni život Bosanaca i Hercegovaca apriori vezuje za financijske malverzacije superbogatih nacionalnih oligarhija, čini se da je prošlogodišnje medijsko otkrivanje financijskih afera, utaje donacija te ratnog profiterstva pripadnka vlasti, itekako utjecalo na biranje novih općinskih lidera. Primjer za takvo što u Federaciji je Ustikolina kod od Foče, u kojoj je SDP osvojio apsolutnu vlast (do sada ima preko 65 posto glasova) a u kojoj živi gotovo većinsko bošnjačko stanovništvo. Ustikolina je, pojašnjenja radi, javnosti postala poznata kao mjesto oko kojega je sarajevski dvojac u Daytonu - Izetbegović i Silajdžić - utrošio sate i sate ubjedjujući Miloševića kako baš njima treba pripasti to mjesto. Navodno, tvrdili su tada, mjesto se nalazi na izvjesnoj "svetoj muslimanskoj zemlji". Kasnije će se ispostavit da svetište i Ustikolina nemaju puno toga zajedničkog, ali da se zato u njoj grade pozamašni dvorci i 1000 kvadratnih metara, naravno najutjecajniim SDA borcima za "nacionalnu stvar", medju njima samom Silajdžiću te tajkunu i bliskom prijatelju Izetbegovićevog sina Bakira - Senadu Šahinpašiću.

Kao druga značajka ovog izbornog procesa u BiH jeste kristaliziranje političkih opcija za koje su se birači opredjeljivali. Generalno promatrajući lokalni su izbori protekli borbom stranaka socijaldemokratske orjenatcije s jedne, te desničarskih SDA, SDS i HDZ potpomognutih sofisticiranim nacionalnim konceptom Silajdžićeve Stranke za BiH, Ivanićeve Partije demokratskog procesa ili Radišićeve SPRS s druge strane.

Ako bi se za totalitarne i za rat (su)odgovorne SDS, HDZ i SDA mogle karakterizirati kao stranke koje su pod pritiskom prihvatile Dayton a cjelokupnu političku aktivnost usmjerile na njegovo rušenje, onda se navodne modernizirane varijante Harisa Silajdžića ili Mladena Ivanića imenuju ne više izričitim rušenjem nego tzv. promjenom Daytona. Nepostojeća suštinska razlika ova dva stava, jer se u biti svode na neprihvatanje Daytonskog mirovnog sporazuma, odredile su položaj Stranke za BiH ili pak PDP i SPRS na proteklim izborima - ne kao alternativa dosadašnjem jednonacionalnom konceptu vlasti, dakle uistinu opozicija, već kao izborna ponuda zamjene igrača ali s istim pravilima dosadašnje igre. Na prodaji slične političke magle opstajale su godinama minorne političke stranke, poput Liberala Rasima Kadića ili gradjanskih demokrata Ibrahima Spahića u Federaciji BiH, a koje su pak katarstrofalni rezultati ovih izbora izbacili s ozbiljnije političke scene. Njihovi prijašnji glasovi danas su rasporedjeni na socijaldemokrate s jedne te Silajdžićeve ili Izetbegovićeve partije s druge strane. Slijedeći logku i glasači bivšeg kopredsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Silajdžića, primjerice, nisu opredjeljenje protiv dosadašnjeg koncepta vlasti pa se na općim izborima može očekivati njihova daljnja erozija lijevo ili desno. Ovo objašnjava i sam Silajdžićev poraz u sarajevskoj općini Stari grad gdje je osobno bio nositelj liste svoje stranke, a gdje ga je "potukao" javnosti malo poznati SDPov kandidat Edhem Biber.

Mada još nema potvrde konačnih izbornih rezultata, nakon prvog šoka nepovoljnim vijestima, vladajuće su stranke ubrzo započele medijsku kampanju o svojoj navodnoj ponovnoj pobjedi, te ustaljenu promociju tronacionalističke diobe BiH. Tako će SDA s jedne strane prikazivati sebe kao pobjedničku stranku a s druge napadati "naivne Bošnjake" kako su jedino oni pokleknuli u borbi za nacionalnu stvar dajući povjerenje socijaldemokratima. Nesporna činjenica po kojoj je strah od drugih nacija jedini zalog njihova uspjeha, osnovom je već započete Izetbegovićeve kampanje za drugo izborno poluvrijeme u oktobru. Naime, zbog činjenice da je SDP najviše glasova osvojio u tzv. bošnjačkim sredinama Federacije BiH, SDA danas opominje Bošnjake da se vrate u jednonacionalni tor jer je to, navodno, jedini put koji su izabrali bosanski Srbi i Hrvati.

Medjutim, pomnija analiza sadašnjih izbornih rezultata SDA, SDS i HDZ s jedne odnosno SDP BiH i Nezavisnih socijaldemokrata RS s druge strane, te njihovo poredjenje s osvojenim glasovima na prethodnim lokalnim izborima 1997. godine pokazuju da je pad tri nacionalističke stranke i rast socijaldmokrata približno ujednačen. Naime, u odnosu na ranije lokalne izbore i SDA i SDS i HDZ izgubile su po oko 50 posto prijašnjih glasača, dok su reformske snage udvostručile, a u pojedinim sredinama i tri puta povećale svoje glasačko tijelo. Primjerice, prema sada raspoloživim podacima, za SDS i Radikale je 1997. godine od ukupno 500.000 birača u RS glasalo čak 420.000 Srba, dok ih je ovaj put za SDS glasalo 50 posto manje (oko 240.000 glasova). Uz to prijašnji glasovi Radikala (atranke koja je odlukom OSCEa isključena iz ovih izbora) mahom su pridruživani SDS u ovom biračkom izjašnjavanju. To znači da je SDS, čak i uz glasove Radikala ostvario manji rezultat nego što je sam pojedinačno imao na izborima 1997. Uporedjujući rezultate opozicijskih stranaka, 1997. godine je Radišićeva, Dodikova i Plavšićkina koalicija zajedno osvojila tek nekih pedesetak hiljada glasova. Danas sama Dodikova SNSD ostvaruje taj broj, a SDP BiH po prvi puta osvaja 15 posto glasova u ovom entitetu i ulazi u vladajuće strukture u oko 30 općina RS.

HDZ BiH je na lokalnim izborima '97. imala podršku čak 95 posto ovdašnjih Hrvata (274.000 dobijenih glasova) što je bio najveći stepen identifikacije nekog naroda u BiH s jednom nacionalnom strankom. Na ovim izborima, pak, gotovo polovina be-ha Hrvata opredjelila za opozicijske stranke (do sada prebrojanih 120.000 glasača), prvenstveno SDP i Novu hrvatsku inicijativu (K.Zubak) ali i neke manje desničarske stranke te HSS, dok je za HDZ po do sada prebrojanim glasovima (nedostaju glasovi iz vana) glasalo tek nešto više od 100.000 birača. Manji dio glasova koji nedostaje odnosi se i Hrvate središnje Bosne koji su iz protesta prema haškoj presudi generalu Blaškiću bojkotirali izbore. Tako je, primjerice u Žepču, mjestu s većinskim hrvatskim življem, lokalne izbore dobila SDA s nevjerovatno zanemraljivim glasačkim tijelom u općini. Opozicijske stranke SDP i NHI najveći su uspjeh u tzv. hrvatskim sredinama opstvarile tamo gdje je apsolutizam HDZ narušen već samim uspješnim osnivanjem neke alternativne stranake. Trenutačni uspješan start opozicijskih stranaka kreće se od prvih par do deset procenata kao u Ljubuškom, Busovači, Kreševu, Čapljini. U većim, donekle pluralnijim sredinama, i razlike su veće: u Livnu HDZ ima 35 a sam SDP oko 32 posto, Odžaku HDZ za sada ima 29 posto glasova dok SDP i NHI imaju po 22 posto glasova, dok je u Orašju HDZ ostvario 42 posto glasova a NHI i SDP po 31 i 13 posto, što je dovoljno za vodstvo već najavljene neoficijelne koalicije ove dvije opozicijske stranke.

Izstbegovićeva SDA danas se dojmi kao najveći pojedinačni gubitnih u tripartitnoj SDA-SDS-HDZ koaliciji, prvebstveno zbog 19 općina Federacije u kojoj je SDP osvojio apsolutnu vlast te još dvadesetak općina u kojima je ova stranka vodeća po osvojenom broju glasova. Medjutim, sam SDP je za razliku od drugih alternativnih stranaka i pred ove lokalne izbore bio respektabilna stranka koja je i na prošlim glasačkim izjašnjavanjima ostvarila apsolutnu vlast u dosta brojnoj izbornoj bazi grada Tuzle, te obezbjedila učešće u većini općina dijela Federacije pod kontrolom sarajevskih vlasti. Uz to, sadašnja SDP - Socijaldemokrati BiH (što je puni naziv stranke) nastala je prošlogodišnjim ujedinjenjem bivšeg Lagumdžijinog SDP-a i Bešlagićevog UBSD, te su zbrojeni izborni rezultati ove dvije stranke iz 97. godine danas udvostručeni ili eventualno povećani za 2,5 puta u jedinstvenoj partiji. No, dva puta uvećani rezultati SDPa dovoljni su za preimućstvo u većem broju općina Federacije BiH, te apsolutnu pobjedu u već pomenutih 19 općina. Odnosno, obaranje broja nekad nedodirljive SDA na vlasti na sadašnju apsolutnu pobjedu u samo 21 općini Federacije BiH.

Mada omjer od 21 općine s apsolutnom pobjedom SDA naspram 19 esdepeovskih gradova daje odredjenu osnovu za Izetbegovićevu stalnu medijsku promociju navodn pobjede SDA na lokalnim izborima, apsolutni pokazatelji opredjeljenih glasača pokazuju da ih je za SDA glasalo manje nego što je glasalo za SDP. Drugim riječima, danas ostvareni glasovi čine SDP strankom s najvećom glasačkom podrškom u čitavoj BiH, što ovu partiju na općim izborima u oktobru može pretvoriti u vladajuću stranku državne parlamentarne skupštine. Naime, dok je SDA svoju lokalnu pobjedu ostvarila u manjim mjestima gdje čitavo biračko tijelo ponegdje ne prelazi primjerice 900 birača, kao u već pomenutom Žepču, dotle je SDP apsolutnu pobjedu dobila u najmnogoljudnijim sredinama poput Sarajeva, Tuzle ili Zenice, gdje se potrebni glasovi po jednom općinskom vijećniku mjere u hiljadama, a izborno tijelo u samo jednoj gradskoj općini prelazi i 40.000 glasača . Mjereno dakle apsolutnim pokazateljima, SDP samo u Sarajevu - gdje je ostvario apsolutnu pobjedu u dvije a relativnu u preostale dvije gradske općine - ima više glasača nego li SDA u više svojih osvojenih gradova zajedno.

Uz to, upravo je Sarajevo - za koje je u predizbornoj kampanji Izetbegović poručivao "Ovo je naš grad, za njega smo se borli ineće nam ga niko uzeti" - postalo sinonimom pada nacionalnih projekata u BiH. Koliko se god u prijašnjim izbornim procesima tvrdilo da je demokratizacija BiH nemoguća dok njen glavni grad iznova potržava nacionalnu homogenizaciju, Sarajevu se danas priznaje vodeća uloga u prosperitetu zemlje te državna prijestolnica postaje lučonošom ukupne demokratizacije. Po sadašnjim rezultatima, naime, socijaldemokrati su vodeća stranka u svim općinama Sarajevskog kantona, a SDA je ostvario izvjesnu prednost (navodno u par procenata) tek u manje brojnom Ilijašu i Hadžićima, te izmedju dva entiteta podjeljenoj općini Trnovo. U ukupnom poretku ovog najmnogoljudnijeg kantona SDP je ostvojila oko 42 posto glasova, a SDA i Stranka za BiH po 22 posto

I konačno treća odlika netom završenih izbora je ponovno nesnalaženje, te loša politička procjena i analiza predstavnika medjunarodne zajednice u BiH. Iako su cjelokupnu izbornu kampanju sa svoje strane intonirali pozivom na promjene, dakle stalnim podsjećanjem gradjana da biraju vlast drukčiju od protekle decenije apsolutizma nacionalista, ipak su neposredno pred izbore prognozirali status quo, pa čak i izražavali sumnju u svrsishodnost izbora i svijest Bosanaca i Hercegovaca. Tako će specijalni UNov izvjestitelj Jacques Klain javno prezentirati svoju analizu kako su sigurni apsolutni pobjednici izbora predstavnici sadašnje vlasti u Sarajevu, odnosno da će nacionalne stranke ponoviti prijašnji izborni uspjeh. Direktor Medjunarodne krizne grupe (ICG) u BiH James Lyon je govorio kako gradjani BiH nikako nisu spremni za izbore, te da se zasigurno ama baš ništa neće promijeniti!? Nakon preliminarnih rezultata koji su opovrgli (da li samo) ishitrene stavove, navodno se u vodećim krugovima medjunarodne zajednice u BiH užurbano priprema konačna potvrda održavanja jesenjih općih izbora jer se u kvalitativne promjene počinje vjerovati. Takodjer, prema saznanjima AIM-a, priprema se i regulativa po kojoj bi gradonačelnici budućih općina morali biti iz redova stranke s najviše osvojenih glasova u sredini, što bi reformskim strankama oba entiteta uduplalo broj prvih općinskih ljudi od sadašnjeg broja gradonačelnioka u apsolutno dobijenim općinama. Time bi godinama usamnjeni gradonačelnik Tuzle, Selim Bešlagić, mogao dobiti i do pedeset kolega sa socijaldemokratskog bloka oba entiteta. Inače, najave SDP BiH o koracima koje će poduzeti nakon zvaničnog proglašenja pobjede u njihovim općinama govore da ova stranka kao prvo planira da prije ulaska i preuzimanja vlasti predhodno zatvori općine i napravi detaljnu inventuru onoga što je totalirani režim za sobom ostavio ili do tada radio. Kao drugo, najavljuje se povezivanje i lokalna kooperacija općina u kojima su ostvarili vlast s vodećim gradovima socijaldemokratske Evrope, s obzirom da su oformljavanjem kantona u Federaciji BiH i prenosom svih značajnijih odluka na višu razinu općinske vlasti de facto razvlaštene i vrlo minimizirane.

Prvo je poluvrijeme, dakle, pokazalo da se Bosna budi iz nacionalnističkog totalitarizma. Ozbiljnija politička proučavanja tvrde da je maksimalni razvojni put neke političke opcije - ako se radi o postepenom jačanju biračkog tijela i pristalica a nikako o masovnom pokretu kao što su ga na padu komunizma formirale nacionalne oligarhije u BiH - udvostručavanje broja birača izmedju dva izborna procesa. To je za sada demokratska alternativa u BiH uradila, a poredjenja radi sličan se pad totalitarnog režima odvijao i u susjednoj Hrvatskoj gdje je tadašnja opozicija a sadašnja vlast prvi jači udarac Tudmanovoj stranci zadala na lokalnim izborima i u glavnom gradu Zagrebu!

Medjunarodnoj zajednici, odnosno OSCEu i OHR-u ostaje užurbana priprema za parlamentarne izbore. Pored želje za njihov što bolji rezultat koji će povesti BiH u okrilje demokratizacije, tržšišne privrede i poštivanja ljudskih prava, ostaje nada da će ti izbori biti daleko bolje organizirani od upravo završenih lokalnih. Naime, povećavajući broj izbornih jedinica za gotovo 50 posto OSCE je, nažalost, dao dovoljno prostora Lokalnim izbornim komisijama (pod patronatom dosadašnjih lokalnih vlasti) za više nego nesavjesnu pripremu biračkih spiskova. Ne ulazeći u raspravu da li se time pokušalo manipulirati ili otežati političko izjašnjavanje gradjana ili ne, ostaje činjenica da se u pojedinim, pretežito urbanijim sredinama, gotovo trećina gradjana nije se mogla naći na biračkim spiskovima iako su se na njima nalazili prilikom glasanja u proteklim i lokalnim i općim izbornim krugovima. Naravno, svi tvrde da su to bili upravo njihovi glasači.

Ivana DRAŽENOVIĆ (AIM Sarajevo)