Promjene na Hrvatskoj televiziji

Aim, Zagreb, 17.4.2000.

Nakon deset godina apsolutne vladavine Hrvatskom televizijom, Obrad Kosovac smijenjen je s mjesta glavnog urednika najjačeg hrvatskoga medija. Na sjednici Vijeća Hrvatske radio televizije, koje broji 22 člana, njih 15 glasalo je za micanje s uredničkog mjesta jednoga od simbola Tuđmanove i HDZ-ove vladavine. Smrću Tuđmana i izbornim porazom HDZ-a na posljednjim parlamentarnim izborima, kao i sveopćim rasulom ove stranke, napokon je i nekadašnja opozicija, a danas vladajuća koalicija smogla dovoljno hrabrosti da Kosovcu pokaže vrata. Ali iza Obrada Kosovca ostaju posljedice desetogodišnjeg medijskog manipuliranja, nesavjesnog upravljanja, financijske raskalašenosti i kadrovske dezorijentiranosti. Novom direktoru HRT-a Mirku Galiću na upravljanje je dana ruina, medijski mastodont koji bijedu sadržaja prikriva veselim jingleovima i zaglupljujućim uvezenim sapunicama. Borba za javnu televiziju, o kojoj se godinama pričalo, tek sada počinje, ali ni taj početak nije onoliko sjajan koliko su ga neki zamišljali.

Mirko Galić nije postao direktorom HRT-a nikakvim javnim natječajem ili u bilo kakvoj borbi među konkurentima. Njega je na tu funkciju postavio Hrvatski državni sabor, u kojem se ni jednom jedinom riječju nije spomenula mogućnost da bi televizijom mogao upravljati i netko drugi. Zašto je baš Mirko Galić morao zasjesti na mjesto direktora, na osnovu kojega je programa on to mjesto dobio i čime je on takvu poziciju zaslužio - tek su neka od pitanja koja u Saboru nisu postavljena, ili nisu smjela biti postavljena. Mirka Galića je iz Pariza s mjesta dopisnika Vjesnika, Večernjeg lista i HRT-a (odreda državnih medija) na mjesto glavnog urednika HRT-a dovukao sam Franjo Tuđman. Zauzvrat, Galić mu se odužio dugačkim, ekskluzivnim intervjuom, koji je napravio s predsjednikom u Predsjedničkim dvorima. Dok je na ulicama ključalo sve jače nezadovoljstvo građana vlašću i poratnim neograničenim povlasticama za određene društvene skupine, Galić je u hladovini Pantovčaka ćaskao s predsjednikom, dok je iza njih šetalo i kliktalo jato raskošnih paunova. Predsjednik, naravno, nije morao odgovoriti ni na jedno neugodno pitanje - Galić je znao da se takva pitanja domaćinu ne postavljaju.

Ubrzo je Galić od miljenika postao otpadnik, pridružio se Forumu 21 i počeo se zalagati za reorganizaciju televizije - strukturnu i programsku. Ali ni s Forumom 21 nije dugo izdržao, i bio je među prvima koji su se povukli iz ove sekcije Hrvatskog novinarskog društva. Na televiziji je ostao, primao je plaću, s forumašima - koji su u međuvremenu ostali bez svojih emisija na HRT-u - nije se družio, i bilo mu je dobro. U jednom trenutku, zbog silnih svađa, napustio je televiziju, da bi kasnije osvanuo kao glavni urednik tjednika Globus. U šest mjeseci, koliko je uređivao ovaj tjednik, ali i prije toga, uspio je stvoriti silne veze s opozicijom koja se sada uspela na vlast. Redovni posjeti sjedištu SDP-a i Račanu osigurali su mu ono što je i tražio - direktorsko mjesto, ali na koje ga je imenovala politika a ne struka. Što to, konkretno, znači u praksi?

Mirko Galić idealna je spona između Ninoslava Pavića i Ivice Račana: premijeru služi kao kulisa demokratskih promjena, a vlasniku najvećeg novinskog koncerna (koji izdaje između ostaloga i Globus), kod kojega više nije zaposlen ali od kojega djelomično prima plaću, omogućava sitne, ali višestruko vrijedne pomake unutar novinskoga tržišta, a vjerojatno i odstupnicu zbog Pavićevog poslovnog paktiranja s Miroslavom Kutlom, najozloglašenijim hrvatskim tajkunom, trenutno u pritvoru. Dakle, čovjek kojega je u Hrvatsku, direktno na televiziju, vratio Franjo Tuđman, kojega je na čelno mjesto HRT-a imenovala politika, a plaća ga bivši poslodavac, trebao bi biti garant preobražaja televizije iz državno-stranačke u javni medij na usluzi svim građanima.

Ne treba, stoga, čuditi što su se Mirko Galić i Vijeće HRT-a spotaknuli već na prvom koraku, baš pri smjeni Obrada Kosovca. Naime, cijela je sjednica Vijeća HRT-a morala biti ponovljena, jer na prvoj nisu uspjeli smijeniti glavnog urednika HTV-a "zbog proceduralnih propusta" koje su im na nos nabili uglavnom oni koji su Kosovcu dali ovladati koje je imao, dakle članovi Vijeća iz redova HDZ-a. Naime, Vijeće dobrim dijelom čine zastupnici u parlamentu, pa iako je nova vlast mijenjala sastav Vijeća, smanjujući broj HDZ-ovaca i povećavajući broj članova iz redova pobjedničke koalicije, ovi su - zajedno s Kosovcem - iako desetkovani, odnijeli pobjedu, Kosovac je umalo postao nacionalni junak, a Vijeće se izvrglo sveopćem ruglu. Galić, uvrijeđen tom sjednicom, vratio je direktorski mandat Saboru, ali samo na riječima. Ipak je sačekao deset dana do nove sjednice Vijeća, koja ja imala samo jednu točku dnevnog reda: smijeniti Obrada Kosovca, po bilo koju cijenu!

Umjesto Kosovca privremenom vršiteljicom dužnosti glavne urednice HTV-a imenovana je dosadašnja urednica Programa za kulturu Neda Ritz, fina dama i vjerojatno najobrazovanija osoba na cijeloj Hrvatskoj radio televiziji. Umjesto Kosovčevog pulena Miljenka Manjkasa, urednica Informativnog programa postala je Mirjana Rakić, dosadašnja šefica redakcije vanjske politike. Da ne bi sve stalo samo na promjenama na najvišim mjestima, Mirjana Rakić povukla je - za nju, inače vrlo smirenu i odmjerenu osobu - vrlo radikalan potez: smijenila je cijelu uredničko-voditeljsku ekipu emisije "Motrišta". Novi urednik Motrišta postao je dosadašnji voditelj Branko Nađvinski, dok su dosadašnji voditelji i urednici ove emisije premješteni među reportere. No, Manjkasovi kadrovi, kako zovu skupinu koja je radila Motrišta a koje je na televiziju doveo Manjkas, stradavaju i u ostalim emisijama informativnog programa. Rakićka ne samo da je ukinula dva (od četiri) dnevnika, već je s uredničkih mjesta maknula i Ivanu Ivančić i Ružicu Renić, dvije zasigurno najnetalentiranije novinarke, ali i urednice.

Na televiziju se nakon dugog odsustva vraćaju Tihomir Ladišić i Dubravko Merlić. Ladišiću je pripalo mjesto urednika unutarnje politike, dok je Merlić dobio funkciju urednika deska i koordinatora svih informativnih emisija. Za početak, Merlić će voditi i središnji Dnevnik, za koji je najavio neke promjene. Jedna od prvih svakako će biti mijenjanje vizualnog identiteta, omiljena zabava svakoga tko na televiziji dobije bilo kakvu funkciju. Srećom, novi je direktor, svjestan katastrofalne financijske situacije u kojoj se nalazi tvrtka što mu je povjerena na upravljanje, ukinuo shemu 3x24, odnosno cjelodnevni program na sva tri kanala. Zbog krajnje loših rezultata gledanosti (većina emisija koja je išla noću imala je gledanost ispod 1 posto) cijeli je projekt ocijenjen preskupim i bez ikakvih rezultata, te se od njega odustalo.

No, smjena Kosovca i nekih ključnih faktora u informativnom programu rezultirala je pobunom honorarnih suradnika HRT-a. Pod izgovorom kako već šest mjeseci kasne honorari, samo dva dana nakon smjene Obrada Kosovca većina se honorarnih suradnika okupila na televiziji i započela demonstracije. Svi oni odavno znaju da je televizija u katastrofalnom financijskom stanju, i nitko se od njih nikada nije bunio, čak ni kad su im honorari kasnili. Njihovu pobunu teško je protumačiti ikako drukčije nego kao odraz mnogo dubljih gibanja i velikih borbi za prevlast nad televizijom. Honorari su ovdje tek izgovor, a cilj je onemogućiti ili barem usporiti bilo kakvu transformaciju televizije. Pretvaranjem HRT-a u javnu televiziju značilo bi, prije svega, i transparentniju potrošnju u ovoj kući, što u konačnici opet znači da će veliki dio honoraraca morati zaboraviti na ovakav angažman. Na televiziji je previše zaposlenih, proizvodnja programa je preskupa, a čeka se i novi zakon o HRT-u kojim bi napokon trebala biti definirana sudbina Trećeg programa, kojeg najvjerojatnije čeka privatizacija.

No, hoće li novo vodstvo televizije uspjeti u svemu što ih čeka? U to je stvarno teško povjerovati, pogotovo nakon objave informacije kako Obrad Kosovac čeka da bude raspoređen na novo radno mjesto. Umjesto da mu, zbog svega što je do sada uradio, zauvijek kažu zbogom, nova urednička ekipa odlučila je Kosovca vratiti u dokumentarni program. Kosovac je u dokumentarnom programu do sada napravio toliko nebuloza, sve odreda na korist bivšoj vlasti. Ali njegovom kameleonizmu kao da nema kraja, a u novom vodstvu HRT-a kao da nema onoga tko bi jednom za svagda rekao dosta tom predvodniku informativnog šovinizma i lašcu bez premca. A dok je Kosovac na televiziji, i dok njegovi puleni sa svojom svitom imaju ikakvu mogućnost utjecaja na televiziju i njene tokove, ono što se zove javna televizija nije moguće ostvariti. Mirko Galić i novi urednici imali su to prilike vidjeti, pa čak i na svojoj koži osjetiti kako izgleda biti blizu Obrada Kosovca, ali iz toga nisu ništa naučili. Još jednom kreću iz početka, od nule, iako je cijena i prvi put bila velika, a platili su je baš oni na koje su Kosovac & comp. ukaz(iv)ali prstom.

Milivoj Đilas