Rad "na crno" u Livanjskom kantonu

Bolje i najamni nego nikakvi radnici

AIM, Livno, 13.04.2000. Rad "na crno" na području općina Livanjskog kantona (Hercegbosanske županije) posljednjih godina, nažalost, postaje pravilo. Privatni poslodavci, ali i bivša društvena poduzeća, te mnoge ustanove ne prijavljuju svoje radnike, niti za njih uplaćuju doprinose za zdravstveno i mirovinsko-invalidsko osiguranje. Zapravo, čak 75 odsto poslodavaca na području Livanjskog kantona ne uplaćuje doprinose ni za sebe niti za svoje radnike!

Neplaćanjem ovih obaveza nisu oštećeni samo fondovi zdravstvenog i mirovinsko-invalidskog osiguranja, nego i radnici koji u Livanjskom kantonu moraju plaćati punu cijenu medicinskih usluga i bolničkog liječenja, a vrijeme provedeno na radu ne priznaje im se kao radni staž.

Krajem prošle godine u šest općina Livanjskog kantona bilo je zaposleno oko devet hiljada radnika u društvenom i privatnom sektoru, od kojih samo na području livanjske općine oko pet hiljada. Istovremeno u Livnu, Tomislav Gradu, Kupresu, Glamoču, Bosanskom Grahovu i Drvaru bilo je registrirano oko 2.600 poreznih obveznika - vlasnika privatnih poduzeća, trgovačkih i zanatskih radnji, ugostiteljskih objekata i raznih agencija za pružanje intelektualnih usluga. Svi oni kao obveznici uplate doprinosa za zdravstveno i mirovinsko-invalidsko osiguranje na stvarno isplaćene osobne dohotke svojih radnika u 1999. godini uplatili su oko 850.000 KM, ili osam odsto stvarnih obaveza.

Prema riječima Željka Kreze, voditelja područnog ureda Zavoda zdravstvene zaštite u Livnu, ukupni uplaćeni iznos za zdravstveno i mirovinsko-invalidsko osiguranje koji su privatnici uplatili u prošloj godini manji je od jednomjesečne obaveze.

Zbog neplaćanja ovih obaveza Zavod zdravstvene zaštite u Livnu prošle je godine povukao radikalan potez: uskratio je pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu svim radnicima koji nemaju ovjerenu zdravstvenu knjižicu kao dokaz da njihov poslodavac uredno uplaćuje doprinos za zdravstveno osiguranje.

Govoreći o ovom problemu, zamjenik ministra za društvene djelatnosti u Vladi Livanjskog kantona Niko Babić, rekao je za AIM kako su za sve krive kantonalna i općinske vlasti: "Neprihvatljivo je da netko ima promet od četiri do pet miliona maraka godišnje, a da ima prijavljenih samo četiri-pet radnika, te da ne plaća poreze i doprinose po zakonu. Neka nas nitko ne krivi što smo primorani svoje usluge naplaćivati direktno od pacijenata, jer zdravstveni radnici više ne mogu na svojim leđima 'nositi' bolestan narod".

U takvoj situaciji i sami radnici mire se s postojećim stanjem. Jer je većini njih najvažnije da rade i primaju bilo kakvu plaću.

Da je odnos najvećeg broja poslodavaca na području Livanjskog kantona prema njihovim radnicima najblaže rečeno diskriminirajući, potvrđuju primjeri brojnih livanjskih, tomislavgradskih, kupreških, glamočkih i drvarskih poduzeća koja za većinu radnika ne uplaćuju mirovinsko-invalidsko osiguranje. A ukoliko to i čine onda doprinose plaćaju na minimalnu osnovicu osobnog dohotka od 200 KM, bez isplate naknade za topli obrok i prevoz na posao, kao i pripadajućih naknada za godišnji odmor i bolovanje.

Tačan broj radnika koji rade "na crno" nemoguće utvrditi. Ali kad je samo riječ o Livanjskom kantonu procjene su da taj broj premašuje broj stvarno zaposlenih i prijavljenih radnika i da se kreće između osam i deset hiljada.

Rad "na crno" posebno je izražen u općinama Glamoč, Drvar i Bosansko Grahovo, gdje uz "humano" preseljene Hrvate središnje Bosne žive i povratnici srpske i bošnjačke nacionalnosti koji nemaju nikakvih izgleda za zapošljavanje na legalan način. U ovim općinama "na crno" rade građevinski i šumski radnici, prodavači, konobari, vozači i zanatlije raznih struka, jer su upravo uslužne djelatnosti jedina šansa da se nešto radi i zaradi za preživljavanje.

U ovakvom stanju besposlice i anarhije na tržištu rada Kantonalni zavod za zapošljavanje kao ni općinski gube stvarnu funkciju. Veoma je mali broj onih koji su posao dobili uz njihovu pomoć. Zato, besprijekorno funkcionira zapošljavanje po principu rodbinskih, kumovskih i prijateljskih veza, a zavodi su tu samo puki registratori nezaposlenih, pa oni koji godinama čekaju posao kažu kako bi ove institucije trebalo zvati zavodi za nezaposlene.

Na području Livanjskog kantona postoji još jedan specifičan problem, opet na štetu radnika koji su ranije imali regulirana sva prava iz radnog odnosa, a koji su zbog zatvaranja njihovih poduzeća ili smanjenog obima proizvodnje poslani na tzv. čekanje. Takvih je radnika trenutno u kantonu više od 12.000 i većina od njih ne prima nikakvu naknadu niti se za njih uplaćuje doprinos za zdravstveno i mirovinsko-invalidsko osiguranje.

Oni koji su se nekako snašli i zaposlili kod drugih poslodavaca, pod pretpostavkom da za njih žele uplaćivati sve obaveze iz osobnih dohodaka, sada to nisu u mogućnosti ostvariti. Poduzeća u kojima su ranije radili nisu uplaćivali doprinos za mirovinsko-invalidsko osiguranje zbog čega ne mogu zaključiti radni staž i uzeti svoje radne knjižice. Oni mogu dobiti radnu knjižicu od ranijeg poslodavca samo pod uslovom da se odreknu onog dijela radnog staža koji nije pokriven uplatom doprinosa, na što neki i pristaju kako bi barem ostvarili pravo na zdravstvenu zaštitu preko Zavoda za zapošljavanje, ili, pak, pristaju i na nelegalan radni status samo da bi ostvarili kakvu-takvu plaću.

Ovakvu situaciju vješto koriste privatni poslodavci kojima dobro dođe zapošljavanje baš tih radnika koji nisu u mogućnosti regulirati radni staž.

Radnici su tako suočeni s jednom vrstom ucjene, kako od bivših tako i od novih poslodavaca, postajući žrtvom manipulacija i jednih i drugih, bez mogućnosti efikasne zaštite svojih legalnih i legitimnih prava. Zbog nefunkcioniranja pravne države, ali i zbog vlastite sindikalne neorganiziranosti, ovi su ljudi bez svoje krivnje dovedeni u položaj najamnika, a mnogi koji su stekli uslove za odlazak u mirovinu po osnovi godina provedenih na poslu, to svoje pravo sada ne mogu ostvariti jer im do punog mirovinskog staža nedostaju godine za koje njihovi poslodavci za njih nisu uplaćivali obavezne doprinose društvu (državi).

Na području Livanjskog kantona, kao uostalom i na prostoru cijele BiH, postoji još jedna kategorija "ilegalaca" na berzi rada. Riječ je o konobaricama, pjevačicama i tzv. eskort-damama koje su naprosto preplavile privatne ugostiteljske objekte, kojih samo u Livnu i Tomislav Gradu ima više od tri stotine.

U mnogim od tih objekata ilegalno borave i rade "na crno" mlade djevojke iz Bjelorusije, Moldavije, Ukrajine, Rumunije, Bugarske, Srbije. Prema neslužbenim podacima takvih samo na području livanjske i tomislavgradske općine trenutno ima između 150 i 200, uglavnom bez prijavljenog boravišta i radne dozvole, te bez zaključenog ugovora o radu s vlasnikom objekta u kojem rade.

Nedžad VREBAC (AIM, Livno)