Nova podjela karata

Izbori u RS

Rezultat lokalnih izbora dovešće do značajnih promjena na srpskoj političkoj sceni, i to onoj koja sjedi u skupštini i vladi, a ne po opštinama

Banjaluka, 10. april 2000.(AIM)

Iako rezultat lokalnih izbora u Republici Srpskoj neće radikalno promijeniti odnos snaga u lokalnoj vlasti, ništa više na političkoj sceni u RS neće biti isto kao prije nedjelju dana. U prvom redu na ovim izborima kao realna vrijednost nestaće obje koalicije srpskih stranaka u parlamentu (Sloga, "patrioti"). Njihova realna snaga biće prenijeta na najjače članove. Drugim riječima, veoma brzo će se u parlamentu pokazati da su vodeće snage Srpska demokratska stranka, koja će sa sobom daleko od odnosa partnerske ravnopravnosti još nekoliko mjeseci šlepati radikale Nikole Poplašena, a bez ograničenog roka trajanja i socijaliste Živka Radišića. Na drugoj strani, među "reformistima" Stranka nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika nije uspjela da se obračuna sa SDS-om, ali je doslovno uništila svoje sadašnje i bivše partnere, prije svega, Srpski narodni savez Biljane Plavšić, a dijelom i socijaliste.

Između njih je za mnoge najveće iznenađenje izbora Partija demokratskog progresa Mladena Ivanića, čiji uspjeh je mjera dvogodišnje raspuknutosti srpske političke scene.

U osnovi gledano, izbori su veliki trijumf SDS-a, koji je, prema nezvaničnim rezultatima od nedjelje, pobijedio srpske stranke u 53 od 61 opštine RS. Istovremeno, izbori su i veliki neuspjeh (ex)Sloginih reformista, uključujući i Dodika, koji je sa nekih 90 hiljada glasova utrostručio svoj izborni rezultat. Zašto?

JESU LI SRBI I HRVATI VEĆI NACIONALISTI OD BOŠNJAKA: Izbori nisu, kako se već u ponedjeljak tvrdilo u nekim medijima iz Sarajeva, pokazali da su za demokratske promjene, zbog odličnog rezultata SDP-a Zlatka Lagumdžije i njihovog osvajanja Sarajeva, raspoloženi jedino Bošnjaci, dok su Hrvati (ubjedljiva pobjeda HDZ-a) i Srbi ostali odani nacionalističkim strankama. Takav rezultat prije svega potvrđuje dvije teze. Prvo, i Srbi i Hrvati će, kao pojedinačno manjinski narodi, glasati za nacionaliste sve dok u bošnjačkom korpusu dominira Stranka demokratske akcije Alije Izetbegovića. Drugo, i kod Bošnjaka i kod Srba uspjeh SDP-a i SDS-a najviše je opredijeljen razočarenjem birača u aktuelnu vlast, s tim što je kod prvih ona nacionalistička, a kod drugih reformistička.

Osim toga, sudeći prema strukturi glasača koji su im poklonili povjerenje, naredne analize bi mogle da pokažu kako je SDS osvojio povjerenje zahvaljujući svom nacionalizmu barem jednako koliko i ekonomskom i svim ostalim političkim neuspjesima koalicije Sloga. Kada se vidi da je SNSD gotovo zamijenio birače sa SNS-om, koji je na prošlim parlamentarnim izborima imao oko 90 hiljada glasova, a sada jedva 30 hiljada, kada se shvati da su pocijepani socijalisti dio svojih glasova darovali Dodiku i Ivaniću, tada će se vidjeti veoma važna stvar. Ne samo da je došlo do unutrašnje preraspodjele reformističkih glasova nego se u svemu tome lijepo ovajdio i SDS, posebno pobjedom u Banjaluci, epicentru demokratskih promena u RS, koja je do juče za njih bila neosvojiva tvrđava.

HOĆE LI DOĆI DO POBUNE U SNS: Sa druge strane, SDS je uspio da se izbori za veći dio glasova radikala Nikole Poplašena, koji su se, isključeni sa izbora, bez uspjeha zalagali za njihov bojkot. Kada poslije izbora bude intenzivirano rastakanje radikalske stranačke infrastrukture u pravcu SDS-a, eventualni povratak Poplašena biće čudo ravno onome da, na primjer, Vojislav Šešelj u sljedećem mandatu zamijeni Volfganga Petriča na mjestu visokog predstavnika.

Zvijezda na zalasku je i Biljana Plavšić, čiji ljudi i pored kilometara asfalta koje je, na primjer, njen stranački potpredsjednik Jovo Mitrović polegao po svom Zvorniku, nisu uspjeli da prevaziđu njeno političko nesnalaženje i slogaški ulazak u sjenku Milorada Dodika. A tamo su bili kažnjavani za sve Dodikove neuspjehe, dok je za uspjehe bio nagrađen sam. Zbog toga do zaleta za opšte izbore valja očekivati velike potrese u toj stranci, gdje će protivnici Plavšićeve sigurno nastojati da je optuže za poraz i da do oktobra naprave jedan desni zaokret izlazeći iz Dodikovog džepa.

SNS, dakle, vjerovatno tek očekuje ono što su prije nekoliko mjeseci preživjeli socijalisti. Iako ne može biti zadovoljan rezultatima na lokalnim izborima, Radišić je sa svojom partijom ostao u sedlu posle žestokih unutarstranačkih potresa. Ali, i da do tih potresa nije došlo, teško da bi socijalisti ponovili uspjeh sa parlamentarnih izbora od prije dvije godine. Jer, dok je u trenutnom odnosu snaga SNS zvijezda koja munjevito pada, socijalisti pokazuju trend stranke koja još ima birača, ali se oni polako osipaju. Taj trend Radišiću i Iliću će biti teško da zaustave.

ZAŠTO JE USPIO IVANIĆ: Niko nije svojim rezultatom toliko ilustrovao stepen razočarenja srpskih birača koliko Mladen Ivanić. Banjalučki profesor ekonomije postao je po snazi treća politička snaga u RS poslije samo nekoliko mjeseci ne naročito umješne kampanje svoje stranke. Sa druge strane, njegovo mjesto i po političkoj pozicioniranosti i po broju glasača, dovodi ga u situaciju da će moći da presuđuje u mnogim svarima, u čemu su prethodne dvije godine uživali socijalisti, koji su, zahvaljujući tome, imali direktorskih mjesta gotovo koliko i glasača. Ivanić će, pored toga, u narednom periodu biti pod velikim pritiskom prebjega, prije svega iz SNS-a (onih koji se ne skrase kod Dodika), a možda i iz socijalista. Pošto do jeseni u srpskoj skupštini valja očekivati dalje rasprskavanje Sloge i dalje nekontrolisane akcije radikala, koji će nastojati da kompromitiuju SDS, sve to skupa je za Ivanića dar s neba.

ŠTA ĆE URADITI STRANCI: Ostaje na kraju još pitanje kako će se u svemu ponašati međunarodna zajednica, budući da ovaj rezultat za njih sigurno nije ni blizu zadovoljavajućeg. Pri tome nije riječ o tome da SDS neće pokazati spremnost da poslije oktobra nastavi reforme, tim prije što se ta stranka u pravcu želja stranaca više reformisala za posljednjih nedjelju dana (odlazak Krajišnika u Hag) nego za dvije godine otkako nije na vlasti. Sa druge strane, reforme, onako kako se njima bavila Sloga, može da nastavi bilo ko. Zato je problem stranaca u drugoj stvari. Naime, uspjeh SDS-a za njih znači težak poraz: projekat Sloga više ne može da opstane, ali ko od njih da prizna da su dvije godine kupovali igračke mrtvorođenčetu. Ukoliko ne budu željeli da ih priznaju, rezultat izbora biće nešto najgore što se moglo dogoditi Srpskoj. Ukoliko priznaju grešku i naprave zaokret, biće prisiljeni da promijene čitavu svoju personalnu infrastrukturu među srpskim političarima. Ili će se opredijeliti za srednji put: spremnost SDS-a da nastavi Dodikovim putem testiraće na lokalnom nivou. I stalno će pogledati tamo gdje stoji Mladen Ivanić.

ŽELJKO CVIJANOVIĆ (AIM)