Poboljšanje odnosa s Haaškim sudom

Aim, Zagreb, 6.4.2000.

"Neki hrvatski lideri možda su odgovorni za zločine i podići ću optužnice", poručila je glavna tužiteljica Haaškoga suda Carla Del Ponte prije no što je, nasmiješena i zadovoljna postignutim, otputovala iz Zagreba. Serija razgovora koje je obavila s hrvatskim čelnicima završavani su salvama hvalospjeva koje je Del Ponte upućivala novoj vlasti i njenoj kooperativnosti spram Haaškoga suda. U samo dva dana, koliko je boravila u Zagrebu, Del Ponte se sastala s predsjednikom države Stipom Mesićem, s predsjednikom Vlade Ivicom Račanom, a svakako najzanimljiviji bili su razgovori koje je vodila s ministrom pravosuđa Stjepanom Ivaniševićom te konferenacija za novinstvo koju su njih dvoje nakon razgovora organizirali u Ministarstvu pravosuđa. Iako je nakon akcije uhićenja Momčila Krajišnika za vrijeme boravka Carle Del Ponte u Bosni i Hercegovini bilo očekivanja kako će njen dolazak u Hrvatsku značiti da pred Haaški sud odlazi i neko novo ime iz nekada vladajućih struktura u Hrvatskoj, za sada je sve ostalo na spekulacijama o imenima četvorice hrvatskih generala koji bi se mogli naći pred sudom - Ivan Čermak, Ante Gotovina, Ivan Korade i Mirko Norac, ali bez potvrde od Del Ponte ili kojega od njenih sugovornika.

Carla Del Ponte doputovala je u Zagreb u utorak popodne te se istoga dana sastala s hrvatskim predsjednikom Stipom Mesićem. Nakon dužeg razgovora, predsjednik Mesić izjavio je kako Hrvatskoj "odgovara individualizacija krivnje, a očekujemo da će i drugi na to pristati jer je to jedini način da riješimo naše kolektivne frustracije." Del Ponte se složila, s njime, dodajući: "I mi želimo da se odgovornost individualizira i nastojimo odgovorne za zločine, uključujući i one u Hrvatskoj, dovesti pred sud u Haagu." Premijer Ivica Račan bio je još određeniji u svojim izjavama. "Hrvatska prihvaća svoje međunarodne obveze, uključujući i suradnju s Haaškim sudom. Ali nova Vlada želi pokazati da je Hrvatska znatno više pravna država nego što je bila prije i želimo se kao pravna država afirmirati time da sami procesuiramo sve ratne zločine počinjene u Hrvatskoj, uključujući i one koje su počinili hrvatski državljani", izjavio je Račan nakon susreta, založivši se pri tome da se, bilo u Hrvatskoj bilo u Haagu, sudi svima koji su počinili ratne zločine.

Del Ponte je pak potvrdila kako Tužiteljstvo podržava namjeru hrvatske Vlade da lokalne vlasti u Hrvatskoj kazneno progone počinitelje ratnih zločina i istodobno surađuju sa sudom u Haagu. Zločine je potrebno individualizirati, utvrditi tko je uistinu kriv, jer nisu krive države i narodi, suglasili su se Račan i Del Ponte, koja ni nakon susreta s njim nije štedjela riječi pohvale o novouspostavljenoj suradnji, navodeći kao primjer izručenje Mladena Naletilića Tute i dostavu dokumentacije vezane uz istragu o zločinima počinjenim tokom akcije "Oluja" 1995. godine. Iako se slaže da i lokalne vlasti sankcioniraju počinitelje zločina, Carla Del Ponte - očigledno potaknuta dosadašnjom višegodišnjom lošom suradnjom Hrvatske s Haaškim sudom - naglasila je kako suđenje pred lokalnim, hrvatskim sudovima neće zaustaviti istrage i optužnice protiv Hrvata koje priprema haaško Tužiteljstvo.

Svakako najzanimljiviji susret koji je Del Ponte imala bio je onaj s novim ministrom pravosuđa, Stjepanom Ivaniševićem, s kojim je dva sata razgovarala i dogovarala konkretne modalitete buduće suradnje između Ministarstva pravosuđa i haaškoga Tužiteljstva. "U središtu mojih istraga su lideri - vojni, politički i policijski, koji su bili na najvišim funkcijama i koji su omogućili ili nisu spriječili zločine. Koliko god bilo teško hrvatskim građanima prihvatiti da su neki hrvatski vođe odgovorni za zločin, to proizlazi iz mojih istraga i bit ću dužna podići optužnice. Isto tako ću učiniti i protiv muslimanskih i protiv srpskih vođa odgovornih za zločine, uključujući i one u Vukovaru i Dubrovniku", izjavila je Del Ponte na kraju tih razgovora. Dakle, optužnice protiv nekih hrvatskih lidera postoje, ali o njima Del Ponte još uvijek nije htjela detaljnije govoriti u javnosti, već samo iza zatvorenih vrata.

Da su se odnosi Hrvatske i Haaškoga suda iz korijena izmijenili, potvrdila je i tiskovna konferencija koju je kao završetak svoga posjeta Del Ponte održala zajedno s ministrom pravosuđa, i tu u samoj zgradi Ministarstva. Naime, prošle su godine obje tužiteljice, i Del Ponte i njena prethodnica Louise Arbour, s novinarima razgovarale u sjedištu UN u Zagrebu, obje nakon verbalnih sukoba s bivšim ministrom Zvonimirom Šeparovićem. Štoviše, Luoise Arbour je u sjedištu UN-a najavila i svoju prijavu Vijeću sigurnosti protiv Hrvatske zbog nesuradnje s Haaškim sudom, zbog odugovlačenja s izručenjem Mladena Naletilića Tute te osporavanja nadležnosti za "Bljesak" i "Oluju", što je mjesec dana kasnije i uradila. Srećom po Hrvatsku, Vijeće sigurnosti nije nikada raspravljalo o prijavi, Tuta je odnedavna u Haagu, a nova je Vlada dostavila (zasad samo dio) dokumentacije koja se odnosi na zločine u "Bljesku" i "Oluji", priznajući time nadležnosti Haaškoga suda i za ove akcije.

Hrvatskoj je ostalo da svoju dobru volju nastavi pokazivati dostavom ostalih dokumenata koje traži Haaški sud, prvenstveno onih koji se tiču "Bljeska" i "Oluje", ali i događaja koji su uslijedili nakon tih akcija (etničko čišćenje oslobođenih prostora, zločini nad srpskim stanovništvom koje nije napustilo Hrvatsku, pljačke i ubojstva...), koje je Sud do sada tražio u više navrata. Pozivajući se na izvore bliske Haaškom sudu, Večernji list navodi kako haaško Tužiteljstvo i dalje insistira na dostavi dokumentacije vezane uz ratne aktivnosti generala Ante Gotovine, s kojim je Tužiteljstvo još prije dvije godine zatražilo razgovor u svojstvu osumnjičenika. General Gotovina, na preporuku tadašnjih državnih organa, nikada se nije odazvao tom zahtjevu. Što se tiče generala Čermaka, upravitelja kninske oblasti nakon "Oluje", on je razgovarao s Tužiteljstvom otprilike u isto vrijeme kada je zatražen i razgovor s Gotovinom, ali Čermak je to učinio "u privatnom aranžmanu" i bez znanja državnih organa. Po svemu sudeći, Tužiteljstvo i o njemu traži određenu, ali "ne osobito specificiranu" dokumentaciju. Što se tiče generala Norca i Koradea, koji se u inozemnom tisku spominju kao osumnjičenici, za sada nema detaljnijih informacija je li o njima Del Ponte raspravljala prilikom posjeta Hrvatskoj.

Osim zbog obećane tješnje suradnje Hrvatske s Haaškim sudom, posjet Carle Del Ponte značajan je prvenstveno zbog obnovljene mogućnosti da se za zločine Hrvata sudi u Hrvatskoj. Naime, nakon drakonske presude kojom je Tihomiru Blaškiću dosuđeno 45 godina zatvora te demonstracija koje su uslijedile u Zagrebu pred američkom ambasadom, Haaški je sud odbacio mogućnost suđenja Hrvatima u Hrvatskoj, dok je ovim posjetom Carle Del Ponte ta mogućnost ponovo postala realnom, što znači da su i nesuglasice izglađene. Štoviše, Del Ponte je, u svjetlu novootkrivenih dokumenata o ulozi generala Blaškića u ratu u BiH, najavila i mogućnost revidiranja presude.

S druge strane, negativnih reakcija na njen posjet skoro da nije ni bilo. General Mirko Norac, upitan kako komentira što ga se spominje kao potencijalnog optuženika, odbio je bilo što izjaviti. Znakovito je tek da su se Norac i Gotovina sastali s predstojnikom Ureda za nacionalnu sigurnost, krovne hrvatske obavještajne službe, Tomislavom Karamarkom, još dok je Del Ponte bila u Zagrebu, ali o tome susretu nitko nije htio iznijeti niti jedan podatak. No, posjet Carle Del Ponte dogodio se i u vrijeme kada je hrvatska javnost preplavljena podacima o silnim milijunima dolara koji su plaćeni Davidu Rivkinu, odvjetniku koji je zastupao Hrvatsku pred Haaškim sudom. Optužena da je isplaćivala honorare Rivkinu, bivša potpredsjednica Vlade i ministrica te jedna od čelnih osoba HDZ-a Ljerka Mintas Hodak održala je press konferenciju na kojoj je ustvrdila kako su "iskonstruirana afera i optužbe protiv nje stvoreni zato što se vlast obvezala prema međunarodnoj zajednici ostvariti bespogovornu suradnju s Haaškim sudom". Po njenom mišljenju, to znači "izručenje svakog, pa i hrvatskih generala i vojnika iz akcija Bljesak i Oluja, kako bi se sudilo njima, Domovinskom ratu i kako bi se kriminalizirala Tuđmanova politika kao etničko čišćenje Srba u tim akcijama". Izostanak bilo kakve podrške Ljerki Mintas Hodak, koja je samo ponovila ono što HDZ-ovi čelnici već godinama papagajski govore, dovoljan je pokazatelj koliko se klima u Hrvatskoj promijenila, odnosno da je u svijest građana prodrlo saznanje kako nije blještavo sve što se zove bljesak.

Ostale su pohvale koje je Del Ponte uputila novom predsjedniku i novoj vladi, obostrano zadovoljstvo novom suradnjom, uvjeravanja javnosti kako je postignut potpun sklad između Tužiteljstva Haaškoga suda i hrvatskih vlasti... Nakon svega što se događalo proteklih godina, ovo je - kao što je i sam ministar Ivanišević izjavio - više od očekivanoga, a za Hrvatsku itekako značajno. Jer, krajnje je vrijeme da se rasčisti s tamnim mrljama ratno-kriminalne prošlosti i krene naprijed. I novim je hrvatskim vlastima jasno kako je ovo vjerojatno posljednja šansa da takvo što učini.

Milivoj Đilas