Predizborna BiH: Plitak potok, a voda duboka

AIM, SARAJEVO, 04.04.2000. Izbori u BiH, ovaj put lokalni, jedna su od rijetkih stvari koje će ovdašnje vlasti obaviti na vrijeme. Baš onako kako je dogovorila i planirala međunarodna zajednica. Nakon predstavljanja kandidata, opći je dojam, Bosance i Hercegovce čekaju stari problemi - neće napredovati dok ne isprave greške ranijih lokalnih uspjeha i pobjeda.

A delegati su, bar oni koje stranke nude biračima posredstvom TV BiH, rapsodija u crnom . "Jadni smo mi s njima", kaže kasirka u obližnjem granapu nakon svakog odgledanog predizbornog bloka. Njen je zaključak da i Kurta i Murta imaju istovjetan cilj - uzjahati i po svaku cijenu jahati, jahati.

Ako izaberete njega ili ga - poručuje delegat putem BeHa televizije, koja se ovdje gleda iz očaja - ljubav među konstitutivnim narodima opštine/kantona/države ima da se širi i grana, i obuhvata što više ljudi. Ne kaže da će pri tom svako voljeti nekog ko voli nekog drugog.

Dakle, šarmiraju delegati na sva usta. Slušaš li ih, ne znaš ko je kome potrebniji: delegat tebi, ili ti delegatu. E, da bi dokazali kako su oni, delegati, neophodni nama, šarmiraju do poltronstva. Daju na znanje da smo imbecili, da bez njih ne umijemo razlučiti kukolj od žita.

I tu su u pravu. Da jesmo nešto znali ne bismo pojedinim bili njihova jagnjad malena, niti bi se oni deset najtežih godina povascijeli dan igrali s biračem kao s drugom iskrenim. Delegati su naučili - birači ne znaju da poltroni lažu, da delegat nije toliko savršen koliko bi htio onaj koji ga je predložio, niti su drugi toliko loši koliko bi htio Timur Numić, direktor Centrale SDA.

Nije provjereno, ali nikad se ne zna, kako je jedan od kandidata preko nekoliko puta polagao testove za vozački ispit. One mu raskrsnice bile komplikovane i, kad su ga pitali "revite vi nama koje vozilo na ovoj raskrsnici ima prednost", delegat će vispreno: "Na ovoj raskrsnici prednost ima vozilo u kojem se nalazi porodica šehida ili poginulog borca".

No, onu pomenutu kasirku zanima kako se ono zove onaj Rom, predstavnik kako se ono zove stranke, koji je na TV rekao kako je njegov cilj začepiti onu golemu cijev iz koje se, taman kod opštine Centar, u Koševski potok odlijevaju fekalije. To toliko tkne, iliti smrdi, da je postalo strateški cilj njegove partije. Kasirka će baš za njega glasati. Dosta joj je smrada, fekalija u Miljackoj, haustorima, parkovima. Smrt smradu i fekalijama! - uzvikivala je, veli, čuvši delegata. Pri tom joj je nekako laknulo, kamen joj se survao sa srca, jer napokon zna koga će prekrižiti na glasačkom listiću - tipa i stranku kojeg niko ne uzima za ozbiljno.

Telefonske i ine ankete koje su radili neovisni i osvisni, nezavisni i nezavidni mediji ne pominju ovog ingenizonog kandidata - autsajder je. Anketari su, biće, postavljali klasično pitanje: "Glasaće te za." i ništa više. Gospođu bi kasirku eto više zanimalo, koja vrsta i tipa anketiranog se opredjelila za ovog ili onog delegata. Konkretno, tukne li sam birač koji se opredijelio za SDA ili SDP? Da li građanin koji će prekrižiti, recimo SDP BiH, sasvim slobodno pušta vjetrove ne birajući vrijeme i mjesto? Ili možda strogo pazi, drži do satnice i ozračja u kojem će se rasplinuti i tako dati oduška.

Također bi je, veli, zanimalo čuti odgovore delegata na pitanje znaju li čitati oba beha pisma, pročita li šta na čirilici u zadnje vrijeme? Cijene li više nevine ili pak one druge biračice, za koji klub navijaju? Hoće li, ako ih izaberemo, nama biti malo bolje a njima nešto gore? J. ga, veli kasirka, niko da ih upita šta je bolje - biti gladan ili kriv za nečiju glad?!

E, pa sad - odgovore na takva pitanja nećemo čuti dok je teve beha takva kakva je. Jer ova od predizbornih pravi komorne emisije! Urediti jednu sasvim gledljivu i tečnu emisiju, seriju u kojoj bi saznali imaju li delegati imalo duha, to je za njih tegoba. Lakše je pustiti delegata da pročita dobro poznate odgovore na unaprijed dobro poznata pitanja.

Stoga se kasirka, čim spazi predizbornog delegata na ekranu, fata daljinskog. Gasi teve, pali radio. Bira stanicu koja pušta muziku i ni na što je ne obavezuje. Kako je klasična glazba vazda uspava, skala je najčešće na kakvoj srpskoj radio postaji. Otamo ne vrebaju kandidati. Razrahatleniše se i sluša narodnjake: "plitak potok, a voda duboka" i "moja mala nema prednjih zubi, kad me ljubi jezikom me ubi".

I bude joj fino. Zazvoni li neko, ne otvara vrata ni po koju cijenu. Mogao bi, misli se ona, zvoniti neko od delegata koji nas je došao ukoriti što kao Bošnjaci nad kojima je izvršen mučki genocid planiran godinama u glavi velikosrpskih voždova, slušamo neprijateljskoagresorskusrbskočetničku muziku. Otvorila bi samo ako bi znala da zvoni onaj delegat kojem ne zna ime, ali ga kani križati, krstićem obilježiti na glasačkom listiću. Premda je Rom.

Asaf BEČIREVIĆ(AIM, Sarajevo)