OTVARANJE STARE RANE

Poslije jednog prilicno idilicnog razdoblja u uzajamnim odnosima, na relaciji Skoplje-Sofija u posljednje vrijeme razmjenjena je kisa otrovnih strelica .Uzrok stari: postojanje ili nepostojanje makedonske nacionalne

manjine u Bugarskoj no i makedonske nacije.

AIM Skopje, 03.04.2000

Ustavni sud Bugarske osporio je polovinom februara registraciju Ujedinjene makedonske organizacije "Ilinden" koja djeluje u Pirinu ocjenivsi da se radi o organizaciji koja ugrozava nacionalne interese zemlje. U politickoj geografiji Skoplja u posljednjih 50-akj godina taj dio Bugarske se naziva Pirinskom Makedonijom. Stanoviste ustavnog suda u samoj Bugarskoj nije naislo na osobito zanimanje (jedini protest koji su siroko prenijeli mediji u Skoplju stigao je iz Bugarskog Helsinskog komiteta), ali zato u Makedoniji jeste. Mediji su ovakav potez najvise sudske instance u susjednoj zemlji ocjenili kao "udarac dobrosusjedskim odnosima" i, jos vise "kao novi dokaz negiranja postojanja makedonske nacionalne manjine u Bugarskoj" i makedonske nacije uopste. Jedino su se provladini mediji drzali uzdrzano prepustivsi da glavnu rijecv vode opozicione i nezavisne novine i radio-televizijske stanice.

Premijer Ljubco Georgijevski i sef diplomatije Aleksandar Dimitrov nisu zurili s reakcijama na odluku Ustavnog suda Bugarske pa su tek, u vidu fusnota pri susretima s novinarima, dali za pravo ogorcenju medija. Predsjednik vlade je dodao da odluka Ustavnog suda nece doprinijeti dobrosusjedskim odnosima. Zadovoljili su se time. U istom duhu u jednom intervjuu je govorio i predsjednik Republike Boris Trajkovski.Opozicioni Socijaldemokratski savez bio je predlagac Deklaracije kojom se osudjuje postupak bugarskog Ustavnog suda, Deklaracije koja je u Sobranju prosla bez ikakvih poteskoca, uz podrsku svih partija u vlasti. Analiticari su Deklaraciju procjenili kao podrsku Makedoncima u Bugarskoj s jedne, ali i kao test spremnosti za vladajuci VMRO-DPMNE, da li je raspolozen osuditi politiku Sofije po makedonskom pitanju – s druge strane.

Vanparlamentarne partije koje za sebe vole reci da su im opredjeljenja patriotska organizovale su 17. marta pred bugarskom ambasadom u Skoplju protest kojim su izrazile negodovanje zbog odluke bugarskih vlasti da "Ilindenu" onemoguce rad. Pokusaj organizatora da bugarskim diplomatima uruce deklaraciju u kojoj se izrazava protest nije uspio jer niko iz ambasade nije bio spreman primiti delegaciju organizatora mitinga. Iako su ocekivali hiljade demonstranata sami sazivaci skupa morali su ostati razocarani kad su pred ambasadom Bugarske vidjeli samo nekoliko stotina ljudi. I pored malobrojnosti,prisutni su bili dovoljno glasni pri izvikivanju pogrdnih parola na racun Bugarske, toliko glasnih da su njihove uvrede prenijeli skoro svi bugarski ali i makedonski mediji.

Reakciju iz Sofije nije trebalo dugo cekati. Vec narednog jutra u sofijskim novinama pojavili su se naslovi poput: "Hrani psa da te ugrize", "Nezahvalna Makedonija" i slicno. Autori clanaka aludirali su na cinjenicu da je vlada Bugarske bila prva koja je priznala nezavisnost makedonske drzave (ne i nacije) u zimu 1992. godine, da je Bugarska pomagala Makedoniji da prezivi ekonomski embargo sto joj ga je 1994. zavela Grcka odnosno ekonomske sankcije koje je medjunarodna zajednica zavela SR Jugoslaviji (koje je direktno trpjela Makedonija). Ne najmanje vazno, bugarske novine bile su ogorcene nacinom na koji Makedonija uzvracca na poklon njenoj armiji od 150 tenkova. Jedinstven zakljucak koji se u Sofiji mogao cuti glasio je: iza tenzija koje se dizu u Makedoniji stoji opozicija sa srbo-komunistickim pedigreom koja je protiv zblizavanja dvije zemlje.

Lider koalicione Demokratske partije Albanaca Arben Xhaferi samo je dolio "ulje na vatru" svojom ocjenom da demonstracije pred bugarskom ambasadom “vjestacki izazivaju krizu u makedonsko-bugarskim odnosima”. Xhaferi razlog vidi u “djelovanju nekih snaga u Makedoniji u pravcu odvracanja paznje javnosti od problema u Srbiji”. Ove svoje stavove, bar tako su prenijeli mediji, izrekao je u telefonskom razgovoru s premijerom Bugarske Ivanom Kostovim. Skoro bez izuzetka, sve novine na makedonskom i sve makedonske politicke partije u ovom gestu koalicionog partnera u vladi premijera Georgijevskog vidjele su nastavak neke "zakulisne politike"”koja se vodi na relaciji Sofija-Tetovo-Pristina. Jer, Xhaferiu nije zaboravljen nedavni sastanak s Kostovim i jednim od kosovskih lidera Hashimom Thaciem o kome makedonska javnost nije (ili bar vjeruje da nije) saznala dovoljno. U opozicionim novinama se naslo dovoljno zagovornika teze da se “sprema neka nova – albansko-bugarska – podjela Makedonije”.

Ilustrativan komentar je izrekao portparol opozicionog Socijaldemokratskog saveza Vlado Buckovski: “Zalosno je sto Xhaferi zajedno sa svojim prijateljima iz Bugarske i iz vrha VMRO-DPMNE-a vide samo “demokratski orijentisanu vlast” a sve drugo su strane sile koje rade protiv interesa Makedonije. Takve teze do sada su dolazile iz nacionalsovinistickih krugova u Bugarskoj pa Xhaferi postaje produzena ruka te propagande kao “velik” i “zabrinut” demokrat”.

Jedna od omiljenih tema u makedonskim politickim kavgama odavno su strani uticaji i podloznost pojedinih partija nekom od njih. Na parlamentarnim izborima u jesen 1998. Socijaldemokratski savez je obilato koristio u svom propagandnom arsenalu tezu da VMRO-DPMNE plovi ka vlasti s istocnim vjetrom u jedrima sto je trebalo znaciti - s znatnom bugarskom podrskom. Prosjecan makedonski gradjanin jedva da zna ponesto o raspravama medju politickim aktivistima s pocetka vijeka u kojim se nije lako snaci stranom posmatracu.

Bilo kako bilo, istorija koju su djeca ucila posljednjih pet decenija ostavila je traga u glavama: kratica VMRO oznacavala je nesto sto Makedoniju zeli odvesti pod bugarski kisobran bez obzira na prvobitne zasluge za nacionalno osvjescenje. Eto, u takvom ambijentu pojava VMRO-DPMNE-a 1990. godine docekana je u tadasnji drzavnim medijima kao "povampirenje anahronih bugarofilskih ideja". Za cijelog svog vladanja Socijaldemokratski savez dozirao je anti-bugarsko raspolozenje oliceno u najacoj opozicionoj partiji;no upravo to mu se na parlamentarnim izborima razbilo o glavu: narod kao da je iz inata dao povjerenje VMOR-u. Lider VMRO-DPMNE i sadasnji premijer Ljubco Georgijevski bezbroj puta je dokazivao da partija kojoj je na celu samo bastini "sveto ime koje je omogucilo nacionalno budjenje". Nikad u potpunosti nije odagnao sumnje protivnika da je njegova partiija finansirana iz Sofije, da su partijski kadrovi pripremani u ljetnim kampovima sirom Bugarske, da rukovodstvo odrzava veze s reakcionarnim nacionalistickim snagama u samoj Bugarskoj ali i u dijaspori. Georgijevskom se na dusu stavljaju i mnogobrojne izjave bugarskih politicara koji mastaju o "malo prosirenom otechestvu od Crnog mora do Ohrida".

Neki potezi vladajuce garniture premijera Georgijevskog umjesto da ubjede protivnike da su bili u krivu postigli su upravo suprotno. Sve je pocelo posjetom mladjahnog premijera Sofiji februara prosle godine kada je jednim potezom pera razrjesen tzv. "jezicki spor" tako sto su se dvije vlade dogovorile da se ubuduce u komunikaciji koriste jezici koje odredjuju ustavi dvije zemlje (izbjegnuta je formulacija MAKEDONSKI i BUGARSKI).Georgijevskom je na rastanku priredjeno istinsko iznenadjenje: kolega po duznosti Ivan Kostov impresionirao ga je poklonom od 150 tenkova za skromnu makedonsku armiju!? Bez obzira na to sto je opozicija pocela tvrditi da se radi o starom gvozdju kojeg se Bugari zele osloboditi na putu u NATO i sto bi cijena koja bi trebala biti placena za jedan tako neskroman dar mogla biti visoka, Georgijevski i njegov partijski drug, ministar odbrane Nikola Kljusev insistirali su da se radi o gestu koji ce makedonskoj armiji oomoguciti da najzad stane na vlastite noge. U jednoj parlamentarnoj raspravi u kojoj je predsjednik Gligorov upozorio na opasnosti prevelikog zblizavanja s Bugarima predsjednik vlade mu je evocirao uspomene na daleku 1943. u kojoj je on (Gligorov) ponizno molio bugarske okupatore da mu kao "Bugarinu" omoguce otvaranje advokatske kancelarije. Skandal je bio vise nego ocigledan;Predsjednik je ucutao

Partijski ideolozi u VMRO-DPMNE kroz bliske im mediji nastoje rehabilitovati znacaj bugarskog duha za makedonsko nacionalno osvjescivanje. Raste broj mladih Makedonaca koji na studije odlaze u Sofiju (ima ih oko 1.500), ne kao ranije na neki od univerziteta na podrucju nekadasnje Jugoslavije. Nije ostalo nezabiljezeno da su se na skopske kioske poslije visegodisnjeg izbivanja vratile bugarske novine. Proslog ljeta hiljade gradjana Makedonije provele su godisnji odmor na crnomorskim plazama. Da li to nesto znaci? Ili se radi samo o necijem pretjeranom strahu? Dilema ostaje

AIM Skopje

ZELJKO BAJIC