Novi budžet i stare priče

Aim, Zagreb, 30.3.2000.

Za novu hrvatsku vlast, koja je od prvog trenutka pokazivala jaku želju da sve rješava "umjerenim napretkom u okviru zakona" (kako bi to rekao autor dobrog vojaka Švejka), izrada budžeta bila je iznimno nezgodan posao. Tu je, jednostavno, moralo doći do žestokih potresa i sukoba. Nije pomoglo ni to, što je odmah zaboravljeno predizborno obećanje o smanjivanju državne potrošnje za punih 17 posto, odnosno za oko dvije milijarde maraka.

U prva tri ovogodišnja mjeseca, na snazi je bio privremeni proračun, što znači da se trošilo isto kao i lani. Budžet za preostali dio godine, koji sada, umjesto HDZ-a, potpisuje nova koaliciona Vlada i nova saborska većina, zadržao je iste, HDZ-ove gabarite. Ukupno 48,3 milijarde kuna, što je trećina procijenjeg bruto domaćeg proizvoda. Ali potrošačka struktura, koju je HDZ stvarao skoro punih deset godina, navikla je da budžet svake godine raste za oko 20 posto, bez obzira što se dešava s privredom i ima li za to novaca ili nema. Deset milijardi dolara inozemnog duga, izravna je posljedica takvog načina upravljanja zemljom. Bivša je Jugoslavija bila, računajući po stanovniku, upola manje zadužena i to počekom 80-ih, u vrijeme najveće dužničke krize.

Sama činjenica da je budžet ostao isti, znači da je on, zapravo, oko 20 posto manji od očekivanja njegovih potrošača. Planirano je i vraćanje 3,6 milijardi kuna (preko 900 milijuna maraka), što je samo dio ogromnog duga, koji je iza sebe ostavio HDZ. I to bi trebalo računati kao realno smanjenje; doduše ne budžeta, ali svakako budžetske potrošnje. Istovremeno je nova vlast odlučila da više ne povećava inozemno zaduženje zemlje, pa će se novi krediti koristiti samo za otplatu starih. Ministar financija Mate Crkvenac izračunao je da je petinu novog budžeta bivša vlast potrošila unaprijed. Uz to je, suprotno zakonu, garantirala brojnim, pa i privatnim tvrtkama za ukupno 15 milijardi kuna kredita. Kako je hrvatska privreda u dubokoj recesiji, pa poduzeća nemaju novaca za otplatu zajmova, očekuje se da će to također morati preuzeti njihov "žirant", dakle država.

Urušavanje HDZ-a omogućilo je i da se raspored budžetskog novca, brže nego što se očekivalo, počne prilagođavati novoj državnoj politici. Iako je Račanova Vlada javno i jasno odustala od Tuđmanovog i HDZ-ovog sna o velikoj Hrvatskoj, kao i od želje da se podijeli Bosna i Hercegovina, u prvom se trenutku nije vjerovalo da će se već ove godine smanjiti vojne izdatke. Novi je ministar obrane, Jozo Radoš, preuzimajući dužnost izjavio da je jedino moguće štedjeti na reprezentaciji i sličnim troškovima. Ali partijska vojska, čija se partija ubrzano raspadala i to uz mnogo buke i smrada, nije imala snage za otpor kakav se očekivao. Tako su rashodi Ministarstva obrane mogli biti odmah smanjeni za 17 posto, uz najavu njihovog daljnjeg kresanja.

Pri tom ne treba zanemariti ni troškove "reprezentacije", o kojima je govorio ministar Radoš. Oko 5.700 službenika Ministarstva obrane (bez vojske) koristilo je oko 2.300 državnih osobnih automobila. Oni najutjecajniji odlazili su i helikopterima na vikende i godišnje odmore, a kako posljednjih dana izbija u javnost, plaće su se povećavale lažnim invaliditetom i lažnim zaslugama s fronte. Čak 30 hrvatskih generala javno je optuženo, da su prevarom postali ratni invalidi, a za njih desetak to je već i dokazano. Jedna od najnovijih caka kaže da je vojno poduzeće za trgovinu oružjem RH Alan koristilo luksuznu vilu s bazenom, u kojoj je, uz ostalo, posteljina na krevetima bila od crvene svile. Ta je vila sada ponuđena predsjedniku republike Stipi Mesiću za rezidenciju, ali ju je on s gnušanjem odbio. "Ne želim stanovati u bordelu", rekao je on. Ali to crveno posteljno rublje, najmanje je zanimljivo, od sveg prljavog rublja, čije pranje tek počinje. Poreski obveznici, koji su sve to dosad plaćali, ubuduće će plaćati i to pranje.

Sličan je proces pokrenut i u Ministarstvu unutrašnjih poslova, čiji je proračun smanjen čak za 30 posto. To pokazuje koliko je Tuđmanov režim trošio za policiju, čiji glavni cilj nije bio borba protiv organiziranog kriminala (koji nikad nije moguć bez suradnje s nekim iz državnih struktura) , već kontrola političkih neistomišljenika. Srezani su i troškovi za brojne tajne službe, koje su, također, bile u funkciji partijskih, a ne državnih interesa.

Time se Hrvatska počela oslobađati većeg i opasnijeg tereta, nego što je samo rasipna i neracionalna država. Riječ je o teretu tuđmanizma, koji i poslije Tuđmana živi u brojnim i jakim društvenim strukturama. One su to s pravom doživjele kao napad na svoj goli opstanak, a ne samo na politiku kojoj pripadaju. I to opstanak, koji se zasnivao na stalnom i izdašnom priljevu budžetskog novca. Mnoge od njih, već su pokušale da spriječe promjene, a po mogućnosti i da pripreme rušenje nove vlasti.

Tako se javni protest pred američkom ambasadom, zbog haaške presude generalu Blaškiću, u tren oka pretvorio u demonstraciju protiv Račanove Vlade. Protest su, među ostalim, vodili poznati desničari, ušančeni u čelništvima invalidskih i boračkih organizacija, kojima je novim budžetom državna dotacija smanjena na četvrtinu. Tu nije riječ o novcu kojim se pomagalo njihovim članovima, već o onom koji se preljevao u privatne džepove pojedinaca ili je trošen na razne oblike luksuza. Kao udarna pesnica vladajućeg šovinizma, oni su bili HDZ-ovi miljenici.

Pobunili su se i sindikati državnih i javnih službenika, prema kojima je bivša vlast bila posebno široke ruke, smatrajući ih svojim sigurnim glasačima. Tako je svaki državni činovnik (ne računajući vojsku i policiju) koštao koliko pet zaposlenih u industriji; odnosno masa plaća za 50.000 državnih činovnika skoro je ista kao ukupne plaće za 260.000 radnika i drugih djelatnika u industriji. Pa ipak, i oni su zaprijetili štrajkom, čim je najavljeno smanjivanje njihovih plaća za samo nekoliko postotaka. Naravno, naišli su na osudu javnosti, pa se i taj pokušaj rušenja nove Vlade (zasad) izjalovio.

Osim u državnom budžetu, HDZ-ove su se strukture obilato financirale i iz blagajni javnih poduzeća, na čijem čelu su se nalazili probrani partijski kadrovi. Njihova smjena toliko je uzbudila vršitelja dužnosti predsjednika HDZ-a Vladimira Šeksa, da je novoj vlasti čak zaprijetio građanskim ratom.

Dok se svi u zemlji bave budžetskim rashodima, dakle time tko će dobiti manje, a tko više nego prije (više će dobiti znanost, kultura itd.), ostaje bez odgovora pitanje, otkud novac za sve to. Kako ubrati tih 48,3 milijarde kuna. Račanova Vlada računa s rastom proizvodnje za 1,5 posto, što ima malo veze s kretanjima u životu. Proizvodnja se u Hrvatskoj, naime, smanjuje već punu godinu i pol i taj se proces nastavlja i dalje. Samo u ovoj godini, na zagrebačkom Trgovačkom sudu pokrenuti su stečajevi za 120 poduzeća. "Najgore je", kaže predsjednica suda Vesna Buljan, "što u stečaj idu velike tvrtke". Otvara se kriza i u nizu banaka, među kojima su najveće Istarska i Cibalija iz Vinkovaca. Prema poznatom ekonomistu, dr. Branimiru Lokinu, to je znak da se ogromna nelikvidnost iz poduzeća (ekonomisti kažu, iz "realnog sektora") preljeva u banke. To prijeti blokadom privrednog života u zemlji.

Račanova Vlada, međutim, još ne poduzima radikalne mjere protiv nelikvidnosti, a mnogi stručnjaci upozoravaju da nema ni strategiju oživljavanja proizvodnje i prevladavanja krize. Ako izostane privredni rast, neće se ostvariti ni planirani poreski prihodi; u prvom redu od poreza na dodanu vrijednost koji bi trebao napuniti više od polovice budžeta (27.1 milijardu kuna, prema lanjskih 26,3 milijarde). U prva dva mjeseca, budžetski se prihodi naplaćuju vrlo teško.

Milan Gavrović