Rat porukama i plakatima

Sam plakat ima prednost za političke vinovnike, jer djeluje i u vrijeme "predizborne šutnje". I unatoč protivnicima, njegova je, a možda i naša sreća, da mu je senzacija kratkog daha, da živi jedan dan - dok ne bude prelijepljen nekim drugim plakatom ili pocijepan, i da za razliku od ostalih ratova nema ljudskih žrtava.

Banjaluka, 30. mart 2000. (AIM)

Iako se političko plakatiranje, za razliku od komercijalnog, u političkoj terminologiji često označava kao "divlje plakatiranje", malo ko da je u Republici Srpskoj računao sa ovakvim ratom porukama i posterima. Dječaci, koji su zaradili koju marku, docrtavanjem brkova i brade Biljani Plavšić i Draganu Čaviću, morali su da, osim ispoljavanja ovog crtačkog talenta, ubitačnim tempom lijepe plakate strankama koje su ih angažovale, potom da obično u sitnim satima uništavaju protivničke, bilo škrabotinama ili pak cijepanjem. Pri čemu niko od odgovornih političara, koji će, ako je suditi po plakatima učiniti sve za svoje birače, i ne razmišlja o tome čemu ih izlaže. Barem ovdje.

Istina je da se u normalnim zemljama, plakatom promoviše politički subjekt, ali istovremeno osporava i protivnik. Po definiciji, plakat bi trebalo da plijeni kratkim i efektno formulisanim sadržajem i vizuelnom opremom, i da publiku osvaja naletom, u dahu, neočekivanošću, originalnošću, čime se (uz rijetke izuzetke) ne bi mogli pohvaliti ovdašnji politički subjekti i njihove reklamne agencije.

ZBUNJENI BIRAČI: Tako je u ovdašnjim uslovima plakat, inače tradicionalno sredstvo političke propagande, zasitio donekle i zbunio običnog birača. Među prvima su osvanuli plakati sa likom Nikole Poplašena, kao predstavnika stranke, koja uopšte nema prava učešća na izborima. Za prosječnog birača Republike Srpske, inače ne preterano politički pismenog, ovo bi moglo da izazove ozbiljne zabune. Od "poštenja i čestitih namjera" srpskih radikala mogli bi da profitiraju oni drugi radikali Republike Srpske, što se desilo na proteklim parlamentarnim izborima. Iako je Srpska radikalna stranka otišla najdalje u "kačenju" plakata, u nizu na laternama, gdje je "pristup protivnika" otežan - a Poplašen "prisutan" sve vrijeme kampanje, pitanje je kako će se to odraziti na "odvraćanje birača od izlaska na biralište" ili pak motivisanju da glasaju za one druge, neprijateljske radikale. Jer sam plakat ne zahtjeva veliki napor prilikom recepcije poruke. A one se, iako je riječ o lokalnim izborima, sve mogu svesti pod zajednički nazivnik - "za bolju Srpsku".

Ukratko, biračima se nudi sve. Ponuda je raznovrsna i konfuzna, od lopate, preko radničkih rukavica, čekića, do kompjutera - i to sve na jednom papiru, pa do onog da "budu raja iz grada". Najlošiji start u plakatiranju nesumnjivo je imala Dodikova Stranka nezavisnih socijaldemokrata. Prva serija njihovih plakata nije imala nikakvu poruku, birač nije mogao odgonetnuti ko se krije iza pamfleta: "Sve za bolju Srpsku, bolja Srpska za sve". Iza nje je podjednako mogla da stoji svaka politička stranka. Ni druga serija plakata sa "udarcima s lijeva" nije prosvjetlila biračko tijelo, več više predstavila dobru kompjutersku animaciju, primjerenu uzrastu, koji još uvijek nema prava glasa. Tek na samom izmaku kampanje plakatiranja, pojavio se premijer kao nosilac liste u svojoj matičnoj opštini i otkrio ko se krije iza "bolje Srpske".

Lideri stranaka na plakatima, trebalo bi da garantuju kvalitet partije u cjelini. Da same političke stranke svjesno ili nenamjerno ne prave (ili ne umiju) razliku izmedju lokalnih i opštih izbora, najbolji primjer je bilo ozvaničenje izborne kampanje socijalista. Za njih je cilj kampanje na lokalnom nivou bio "očuvanje nacionalnog interesa Srpske". O lokalnoj politici nije bilo ni riječi. Paradoksi u izbornoj kampanji socijalista i zbunjivanje birača nastavljeno je i u plakatiranju. Iz Gradskog odbora socijalista po partijskoj liniji isključuje se Nebojša Radmanović, da bi sutradan grad osvanuo obljepljen njegovim posterima i ne baš originalnim i konkretnim obećanjem: "Sve za Banja Luku". I tu se ponuda socijalista u porukama i likovima na ovogodišnjim izborima iscrpila. Uz dopunu na tribinama da će izabranik (otpadnik - op.a.) socijalista "vratiti sjaj največem gradu Srpske - Banja Luci).

Srpska demokratska stranka igra na kartu "bliskosti sa biračima", podsjećajući ih da se "znamo iz grada". Smisao lokalnih izbora je pogođen, jezik je jednostavan. Ne ulazeći u ponudu likova i njihovih karaktera na zajedničkom posteru SDS-a, ova stranka ih slikom približava biračima kako bi identifikovali ljude iz grada. "Čovjek pored nas" - Dragan Čavić - za gradonačelnika, poruka je jasna i jednostavna, dok plakat sa pucanjem lanaca ima već dublje simboličko značenje, koje pak sam birač mora da otkriva. Pokrovitelj je Slobodna Demokratska Srpska - kako se za potrebe predstojećih izbora samonazvala SDS.

Folklornih, populističkih motiva je i dalje mnogo, pogotovo kod onih stranaka sa izraženijim nacionalnim predznakom. Neizbježna je i novokomponovana, ali politićka rima tipa: "Mi za Srpsku, vi za SPAS". I dok Srpski patriotski blok nudi "poštenog čovjeka" (Predraga Radića), dotle već dobro znani političar, po prvi put jasno politički opredjeljen, Mladen Ivanić "okreće novi list". Ponuda je, istina, oskudna, pogovoto ekonomski i na lokalnom nivou. Nije isključeno da neko žuti Ivanićev list shvati kao uvenule političke sadržaje, koji, donekle, i odgovaraju staroj političkoj retorici, neprimjerenoj tek novonastaloj stranci, mada žuta na političkom plakatu prema psiholozima, može oznaćavati "zrelost i bogatstvo".

I tu je, u konkretnoj ponudi, na opštinskom nivou, Plavšičeva stranka ponudila najviše. Prva serija je uopšteno identifikovala stranku uz poster lidera Biljane Plavšić i "snagu u vjeru i razum", da bi druga skupina plakata donijela najoriginalnije rješenje, primjereno razini izbora, uz dobro grafičko rješenje. Istina, birač mora malo više da se napregne, da čita, umjesto samo da gleda."Divlja gradnja? Spora administracija? Neredovno snabdjevanje vodom? Placevi za izbjeglice?" - pitanja su koje postavlja Srpski narodni savez, uz opomenu da se na "prava mjesta biraju pravi ljudi".

OBEĆANJE KAO OBMANA: I možda je to, zaista, i pravi smisao ovogodišnjeg rata plakatima i porukama. Jer, dosad vidjeno govori nam o velikoj političkoj obmani - birači se svjesno lažu - većina nosilaca lista, kasnije će se odreći tih mandata, jer biti lokalni političar nije njihov san. Zar bi političari "velikog formata" mogli da se zadovolje mjestima gradonačelnika u malim opštinama? A plakat ne djeluje samo na svijest i razum pojedinca, nego i na podsvijest i emocije. Psiholozi kažu da može djelovati i onda kada se nije svjesno njegovog djelovanja.

Ako je suditi po plakatima, nema mnogo mjesta optimizmu - birači su prevareni i obmanuti i prije izbora.

Sam plakat ima prednost za političke vinovnike, jer djeluje i u vrijeme "predizborne šutnje". I unatoć nekim njegovim prednostima, ima bučnih glasova protiv njega. Njegova je, a možda i naša sreća, da mu je senzacija kratkog daha, da živi jedan dan - dok ne bude prelijepljen nekim drugim plakatom ili pocijepan, i da, za razliku od ostalih ratova, nema ljudskih žrtava. Pa tako premijer Srpske "primjećuje da u RS plakatiranje na kraju ispadne kompletno đubrište". "Konačno je vrijeme koje zahtijeva dogovor o mjestima gdje će, u odredjenom obimu i svi moći ravnopravno da izvrše plakatiranje, a ne da se za to koriste saobraćajni i drugi objekti. Na kraju to postane i veliki trošak države, jer se moraju mijenjati neki saobraćajni znaci", smatra Dodik. Iz praktičnih razloga biračima treba omogućiti da u miru mogu pročitati poruku ili vidjeti slike političkih stranaka, ne da moraju optrčavati krugove oko bandera ili se nadvijati nad kontejnere, jer plakatiranje je, htjeli mi to ili ne, neizbježan dio političkih rituala - izbora.

Tanja Topić (AIM)

Antrfile: Primjena plakata

Posebno široka primena plakata bila je zabeležena svojevremeno u Sovjetskom Savezu, Kini, za vrijeme meksičke revolucije i u vrijeme studentskih protesta šezdesetih. I danas se u pojedinim zemljama, kao što je Francuska, smatra sredstvom političke borbe par exellence. Za plakat se kaže da je "predtekst noćne operacije heroizma, metle na ramenu, četke sa lepkom u ruci, koja do zore treba da osvoji ovaj ili onaj zid". Letak, kao posebna vrsta plakata, često je i masovno bio korišćen kao sredstvo ratne propagande. Tako su samo 1967. godine Amerikanci u Vijetnamu bacili blizu 3 milijarde primjeraka letaka, a prema američkim izvorima tokom Vijetnamskog rata je bacano 713 miliona primjeraka letaka mjesečno.

Antrfile: Vrste političkih plakata

Prema vrsti prezentacije poruke, plakat se dijeli na letak (pisana poruka), poster (slikovna poruka, po pravilu lik lidera ili kandidata) i plakat (kombinacija slike i teksta). Plakat se dijeli, pak, i na personalizovani plakat (slika kandidata, partijskog lidera, užeg partijskog rukovodstva, odnosno na plakat imenovanih ili javnosti prepoznatljivih osoba, potpisana parola, ili stav kandidata ili lidera), nepersonalizovani plakat (slika jednog ili više anonimnih lica, partijski stav ili parola). U literaturi se susreće i termin "kontra-plakat". On oznaćava plakat koji predstavlja direktan odgovor kandidata na odeređen plakat konkurenata. Tako je, na plakat D.d' Esteigna, sa sloganom "Potreban je predsjednik Francuskoj", J. Širak odgovorio kontra - plakatom sa sloganom "Predsjednik koji nam treba". U praksi predizbornih kampanja u RS, primjeri "kontra-plakata" su nepoznati.