Da li će se održati ili prolongirati opšti izbori?

Nakon neusvajanja Stalnog izbornog zakona BiH

* Parlamentarni izbori se s podjednakom argumentacijom mogu i održati i odgoditi, sa ili bez stalnog Izbornog zakona. Konačna odluka vjerovatno dolazi odmah poslije saopštavanja rezultata lokalnih izbora. Ako lokalni izbori pokažu da opozicija ima šanse da preuzme vlast, parlamenti izbori se neće odgadjati. U suprotnom, medjunarodna zajednica će čekati da vrijeme učini svoje i BiH sazrije za promjene.

AIM, Sarajevo, 27.03.2000. Kako se približavaju lokalni izbori, priča o sudbini općih izbora vještački je prigušena. Galama i ljutnja medjunarodnih zvaničnika zbog dva uzastopna neusvajanja stalnog Izbornog zakona, privremeno je utišana kako bi se pažnja fokusirala na lokalnu razinu. Ali, u političkim kuloarima dežurno je pitanje: da li će se zbog neusvajanja izbornog zakona odgoditi parlamentarni i predsjednički izbori?

Gostujući na državnoj televiziji 1. februara Robert Berry, prvi čovjek OSCE u BiH, energično je odbacio je mogućnost o prolongiranju izbora. Dvije nedjelje kasnije u svom saopštenju OSCE-a demantira se pisanje medija o prolongiranju izbora, ali to više nije katogrična tvrdnja da će se izbori održati. "Misija OSCE u BiH demantira pogrešan izvještaj u štampi koji sugeriše da je donešena odluka da se neće održati opći izbori u jesen 2.000. Nije donesena odluka o odgadjanju ovih izbora i mi nećemo u ovom trenutku nagadjati o izbornim planovima" (saopštenje OSCE od 18. Februara 2.000.). Povod za ovaj demanti bio je naslov u sarajevskom dnevniku "Oslobodjenje" o odgadjanju opštih izbora. Naslov je izvučen iz izjave jednog funkcionera OSCE-a koji je obrazlagao kako se jesenji izbori ne mogu održati u planirano vrijeme zbog neusvajanja državnog izbornog zakona koji koči cijeli proces koji je odredjen rokovima: to je donošenje usaglašenih entitetskih zakona i domaće izborne infrastrukture. Neusvajanjem zakona odgadja se formiranje izborne komisije i izborne apelacione komisije bez kojih su nezamislivi izbori.

Bilo bi medjutim brzopleto zaključivati kako sudbina jesenjih izbora zavisi isključivo od donošenja izbornog zakona. U tehničkom smislu to su dva tijesno povezana pitanja, ali kad je u pitanju Bosna i Hercegovina, na sto treba iznijeti sve političke karte. Tim prije, što se ovi izbori ne bi trebali biti rutinsko izjašnjavanje birača o političkim ponudama, već imaju mnogo šire značenje. Riječ o pokušaju da se putem izbora u Bosni instalitraju krupne političke promjene. Pod sloganom "glasajte za promjene" održavaju se, uostalom, i lokalni izbori koji neće promjeniti politički reljef, ali će pokazati da li je BiH zrela da mjenja koncept vlasti.

Medjunarodni predstavnici već duže vrijeme otvoreno zagovaraju odlazak s vlasti sadašnjih lidera. U vrijeme održavanja Samita Pakta za stabilnost u Sarajevu lansirana je teza kako su za novi pakt potrebni novi lideri (Jacgues Klain). Amerika i Evropska unija očito su digle ruke od Alije Izetbegovića, Ante Jelavića i Živka Radišića kao faktora normalizacije i demokracije. Medlin Albright za vrijeme posjete BiH otvoreno podvlači kako Amerika i Evropska unija ovdje traže nove partnere. U novogodišnjoj poruci visoki predstavnik Wolfgang Petrisch upozorio je kako je 2000. godina posljednja šansa i prilika da se na izborima nešto učini. I Berry je dao sličnu izjavu rekavši da je 2000. ključna godina za BiH.

Put do promjena medjunarodna zajednica vidi u usvajanju izbornog zakona BiH i predaji izbornog procesa u ruke domaćim vlastima. To su zapravo javni prioriteti OSCE-a u BiH u 2000.godini. Medjunarodna zajednica uložila je velika sredstva za registraciju birača, treninge raznih interesnih grupa koji bi mogle uticati na izbore (naprimjer žene), propagandu, obuku stranačkih štabova, sondažu terena itd. Odredjeno je i 40 strateških općina kao mjesta gdje je moguć prodor demokratske opozicije u kojima su pojačane aktivnosti OSCE-a itd.

Ključna stvar je izborni zakon. Glavni kamen spoticanja je nemogućnost gradjana da utiču na izbor članova državnog Predsjedništva. Tako na primjer Srbi iz Federacije ne mogu uticati na izbor srpskog člana Predsjedništva jer se on bira isključivo u Republici Srpskoj, niti se Srbin sa prostora Federacije može kandidovati za tu funkciju. Daytonskim Ustavom, predsjednički izbori strogo su nacionalno omedjeni čime se praktično reducira pravo glasa i mogućnost kandidovanja.

U predlaganju izbornog zakona, ustavna odredba o neravnopravnosti gradjana i naroda, limitirala je sam okvir izbornog zakona. Medjunarodni faktori nisu spremni mjenjati Ustav, a stranke, pogotovu najjača opoziciona SDP, ne žele diskriminatorski zakon. Nije prošla ni kompromisna varijanta OSCE-a u kojoj bi se iz prijedloga zakona privremeno izostavila pravila o izboru članova Predsjedništva. Nije pomogla ni prijetnja da će BiH umanjiti svoje šanse za prijem u Vijeće Evrope. Računalo se i da će Ustavni sud BiH pred kojim se vodi postupak za ocjenu ustavnosti ukinuti sporne odredbe, ali je zbog iznenadne ostavke sudije Marka Arsovića i napuštanja sjednice suda Vitomira Popovića (oba članovi iz RS), konačna odluka prolongirana. Skupština RS još nije izabrala novog sudiju i očigledno se ide na taktiku odugovlačenja. Na drugoj strani, medjunarodna zajednica i stranke iz Federacije čekaju ishod na Ustavnom sudu. Ta odluka se može odužiti, ali će ona prokrčiti put izbornom zakonu koji će omogućiti ravnopranost svih državljanja BiH, prije svega prilikom izbora kolektivnog šefa države i državnog parlamenta. Istovremeno, otvara se i mogućnost da u Skupštini RS formira godnji dom kao Dom naroda koji bi bio u funkciji zaštite nacionalnih interesa.

Koliko god da je odbacivanje dva zakonska nacrta izbornog zakona bio povod za oštre izjave Petrischa, Berrya, Klaina i drugih, visoki predstavnik ni u jednom trenutku nije imao dilemu: izborni zakon neće nametati. Pada u oči da su reakcije zapravo blage jer su nade okrenute u Ustavni sud od koga se očekuje da će riješiti glavni problem i tako otkloniti smetnje za donošenje zakona. Opet postoji mogućnost optrukcije od strane poslanika iz RS, odnosno radikala i SDSa. Istina, promjenom Ustava njima je prostor za politički manevar znatno sužen.

Ako se kojim slučajem ubrzo i donese izborni zakon, to još ne znači da će se opšti izbori održati u oktobru. U ovom trenutku Robert Berry još nema definitivne odluke: "Mi još nismo u poziciji da vama dajemo preporuke o tome da idete sa tim izborima", poručio je šef misije OSCE-a BiH Stalnom vijeću OSCE-a na sastanku 2. marta ove godine. Postoji i varijanta šta da se radi ako se ne usvoji izborni zakon. U tom slučaju, oktobarski izbori su mogući tako što bi se izborni zakon koristio kao model, a Pravila i propisi PIK-a kao osnova, ali Berry još nije spreman da ozvaniči takvu preporuku.

Drugi problem je finansiranje izbornog procesa. Donošenje Stalnog izbornog zakona znači potpunu nacionalizaciju izbora što znači i njihovo finansiranje. Ali, ni jedan entitetski budžet nije predvidio sredstva za izbore. Jedno od eventualnih rješenja Berry vidi u preuzimanju sredstava iz već postojećih medjunarodnih programa pomoći za BiH.

Analiza pokazuje da se opći izbori s podjednakom argumentacijom mogu i održati i odgoditi, sa ili bez Stalnog izbornog zakona. Konačna odluka vjerovatno će uslijediti odmah poslije saopštavanja rezultata lokalnih izbora. Ako lokalni izbori pokažu da opozicija ima šanse da preuzme vlast, parlamentarni izbori se neće odgadjati. U suprotnom, medjunarodna zajednica će čekati da vrijeme učini svoje i Bosna sazrije za promjene.

Emir HABUL (AIM Sarajevo)