HDZ nestaje s hrvatske političke scene

Aim, Zagreb, 29.3.2000.

Samo nešto više od tri mjeseca kako je umro prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i dva i pol mjeseca od teškog poraza HDZ-a na parlamentarnim izborima 3. siječnja, stranka koja je deset godina apsolutno dominirala političkom scenom, danas je - kako je to slikovito rekao Hrvoje Šarinić, jedan od dugogodišnjih najbližih Tuđmanovih suradnika - hrpa snijega koja se topi na asfaltu. Međusobno posvađan i duboko zavađen, HDZ se počeo dijeliti i parati po svim linijama i šavovima. Ono što se za Tuđmanova života nikako nije htjelo priznati: da je HDZ duboko podijeljen i da ga na okupu jedino drže Tuđmanov autoritet i zajednički interes u podjeli slatkog kolača vlasti, pokazalo se više nego točnim. Nestankom Tuđmana i gubitkom vlasti, HDZ se jednostavno počeo raspadati. Dugogodišnji Tuđmanov ministar vanjskih poslova dr. Mate Granić i jedna od njegovih najbližih dvorskih suradnica, zamjenica predstojnika njegova ureda Vesna Škare Ožbolt, uz to, oboje i potpredsjednici HDZ-a, prvi su napustili beznadno posvađanu stranku. Osnovali su Hrvatski demokratski centar (HDC), ali ga ubrzo preimenovali u Demokratski centar (DC), u strahu da i sama kratica naziva stranke, HDC, ne bi asocirala na HDZ. Svoju novu stranku smjestili su u centar; najavili je kao kršćansku i narodnjačku, proeuropski orijentiranu, stranku koja za razliku od HDZ-a, poštuje ljudska prava i zalaže se za pravnu državu.

Granić je imao itekakvog razloga napustiti HDZ: iako su sve ankete ispitivanja javnog mišljenja, prije predsjedničkih izbora u Hrvatskoj, pokazivale da je daleko najpopularniji HDZ-ov političar, jedva je uspio izboriti stranačku nominaciju. Nezajažljivo ambiciozni Vladimir Šeks, HDZ-ov jastreb i za Tuđmanova vremena "vječiti drugi" (Šeks je bio dugogodišnji potpredsjednik HDZ-a, potpredsjednik parlamenta, a kraće vrijeme i potpredsjednik Vlade), vidio je sebe kao novog hrvatskog predsjednika, boreći se za stranačku nominaciju sve do posljednjeg trenutka, iako su mu ankete predviđale minorne izglede. Bivši ministar pravosuđa, dr. Zvonimir Šeparović, iako član HDZ-a, prijavio se za predsjedničku utrku u kojoj je najviše napadao upravo Granića. U takvim okolnostima, iako je tokom predsjedničke trke povukao radikalni potez, zamrznuvši svoje članstvo u HDZ-u i najavivši kako će, pobijedi li, izaći iz HDZ-a, Granić nije mogao uraditi više od onoga što je postigao - treće mjesto u prvom izbornom krugu. Zato je bilo i logično da nakon svega napusti stranku.

Osnivanje DC-a, kojem su ubrzo pristupila tri člana parlamenta (sva tri iz Županijskog doma) kao i imena onih koji su mu se pridružili, bili su jak udarac ionako uzdrmanom HDZ-u. Vladimir Šeks zaprijetio je Vesni Škare Ožbolt i Mati Graniću kako će im život, politički i ljudski, učiniti nepodnošljivim. Izlaskom iz HDZ-a Granić i Škare Ožbolt oduzeli su HDZ-u status pojedinačno najbrojnije parlamentarne stranke, što je teško poraženoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici, nakon gubitka vlasti, bila još jedina utjeha. DC su ubrzo pristupili dr. Žarko Domljan, jedan od osnivača HDZ-a i prvi predsjednik Sabora i Hrvoje Šarinić, dugogodišnji predstojnik Ureda predsjednika Tuđmana i u tom razdoblju, neformalno, drugi čovjek po snazi u državi. Posebno je zanimljivo što na nižim razinama DC- u prilazi velik dio stranačkog podmlatka - tzv. Mladeži HDZ-a, a zanimanje za pristupanje stranci, doduše oprezno, pokazuju i stranački umjerenjaci poput Nikice Valenitića, Pavla Miljavca, Zlatka Mateše ili Franje Gregurića. Oni još procjenjuju stanje i čekaju svibanjski opći Sabor HDZ-a koji bi, navodno, trebao pročistiti članstvo i utvrditi novu strategiju HDZ-a, lišenu svih negativnosti, koja je HDZ i stajala gubitka vlasti.

No, događaji koji se zbivaju u HDZ-u daju malo nade da će ta stranka, ili ono što je od nje ostalo, uopće dočekati svoj opći Sabor. Šeks, nakon što se domogao funkcije koju statut HDZ-a uopće ne poznaje - v.d. predsjednika stranke, počeo je uvoditi reda, pa je prvo s mjesta glasnogovornika udaljio Ivicu Ropuša, a potom sa svih stranačkih dužnosti maknuo i potpredsjednika stranke, nekad moćnog Zlatka Canjugu. Iako su, još za Tuđmanova života potiho i strasno ratovali, Šeks je sa svojim dojučerašnjim najljućim protivnikom, Ivićem Pašalićem, nekadašnjim predsjednikovim savjetnikom za unutarnju politiku i jednim od najmoćnijih ljudi u strukturi Tuđmanove vlasti, sklopio savezništvo. Da bi ga Pašalić podržao za budućeg predsjednika HDZ-a, Šeks je učinio sve što je mogao da Pašaliću osigura potpredsjedničku funkciju u Hrvatskom državnom saboru. Ta trgovina, pak, silno je razljutila Dragu Krpinu, koji je sa Šeksom, sve do tog trenutka, bio povezan kao nokat s prstom. Krpina je, u znak prosvjeda, podnio ostavku na mjesto glavnog tajnika stranke i sada piše knjigu o uzrocima poraza HDZ-a.

No, Šeksova trgovina s Pašalićem - bar tako tvrdi v.d. predsjednik HDZ-a - koštala ga je političkog savezništva s Branimirom Glavašem, osječko-baranjskim županom koji sebe smatra osnivačem HDZ-a i dijelom njenog "izvornog jezgra". Glavaš je s Vinkom Golemom, Petrom Šalom, Josipom Bobetkom i drugim "barakašima", mahom pripadnicima, tvrde, desničarske struje HDZ-a, osnovao Klub utemeljitelja HDZ-a i prozvao ga po imenu dr. Franje Tuđmana. Iako Statut HDZ dopušta takvu mogućnost, iz načina rada tog kluba i poruka koje odatle dolaze, vidljivo je da je riječ o snažnoj frakciji koja otvoreno želi preuzeti vlast u stranci. Glavaš i društvo, željeli su na čelu svog kluba/frakcije vidjeti dr. Andriju Hebranga, dugogodišnjeg ministra zdravstva, potom i obrane, šefa Tuđmanova liječničkog konzilija i do razlaza s pokojnim hrvatskim predsjednikom - osobe od njegova najvećeg povjerenja. No, Hebrang, iako još uvijek željan moći i visokih funkcija, ipak je shvatio da HDZ, prevlada li u njemu Glavaševa skupina, nema nikakvih izgleda na političkoj sceni Hrvatske jer je riječ o bahatoj, antieuropskoj i duboko antidemokratskoj snazi unutra HDZ-a koja nema nikakvih izgleda privući znatniji dio biračkog tijela.

Prošlotjedni skup Kluba utemeljitelja HDZ-a, na kojeg je došao i Šeks, zajedno s novim glavnim tajnikom stranke, Josom Škare, završio je incidentom. Glavaš, Đuro Perica i drugi tvrdolinijaši obrušili su se na Šeksa i teškim riječima osudili politiku koju je vodio. Nakon toga, malo je vjerojatno da sadašnja skupina HDZ-ovaca, okupljena oko Šeksa više može ostati u istoj stranci s Glavašem i njegovim jurišnicima. Vjerojatno će se, posve suprotstavljeni, duboko podijeljeni i posvađani, podijeliti u dvije stranke i to, moguće je, i prije općeg sabora, zakazanog za svibanj. Što će pak tada biti s "umjerenjacima" poput Mateša, Miljavca, Valentića i drugih? Moguće je da se priklone Graniću, moguće je da se priključe nekim drugim strankama, sami osnuju svoju partiju, ili se pak proglase nezavisnim zastupnicima i polako iščeznu s političke scene.

Sudbina HDZ-a, kakva god bila, posve sigurno više neće biti u jednoj stranci i nekad moćan Tuđmanov pokret, nakon smrti svog vođe, rasuo se poput rakove djece. Osipanje stranke nastavilo se i na terenu, u županijskim i općinskim organizacijama, ovisno o tome gdje je tko od nekadašnjih čelnika imao utjecaja. Istraživanja javnog mišljenja HDZ-u sada daju ispod 10 posto pristaša, pa se može reći da on u Hrvatskoj više ne predstavlja ozbiljnu političku snagu. Ono pak, što će duže trajati i pamtiti se od te stranke i njenih vođa, svakako je neizmjerna šteta koju su nanijeli hrvatskom narodu, opljačkavši ga i učinivši zemlju odbojnom Europi i cijelom demokratskom svijetu.

Drago Hedl