Promjena vlasti i Nevladine organizacije u BiH
(Ne)utemeljeni optimizam ILI Petricha za kralja
AIM, SARAJEVO, 24.03.2000. Gradjanski alternativni parlament (GAP BiH) mreza preko 30 najvaznijih NVO liberalno-gradjanske orijentacije, nije ostvario neke osnovne ciljeve naznacene u svom programu, sto je sasvim sukladno opstem zastoju u bitnim promjenama bh. drustva i drzave. Ali, ne moze se poreci da su se poslije tri okrugla stola Demokratske alternative BiH (o socijalnom pitanju, vizijama bh demokratske drzave i pitanjima povratka izbjeglica), unatoc fatalne nesposobnosti predstavnika opozicionih partija da udju u otvoreni kreativni dijalog s akterima NVO i medjusobno, dogodile neke pozitivne promjene u nametljivoj i snazno zagadjenoj retorici koja vlada unutar partija, u parlamentima raznih nivoa, a sto se izuzetno ocituje u medijima, usprkos "sanitetskim" mjerama Komisije za medije. Vec je, na primjer, postalo opste mjesto da svi govore o bh. drzavi kao "demokratski centraliziranoj drzavi" nasuprot postojece "etnicki ciste decentralizirane drzave". Medjutim, jos smo miljama udaljeni od najelementarnijih realnih pretpostavki za stvarne demokratske promjene vlasti u BiH. To vazi kako za opozicione strategije i djelovanja, tako i za nevladinu scenu.
Jos smo svi - manje-vise - unutar vrtloga jedne vec nepodnosljive etno-predstave bez kraja i konca, za koju se stice utisak da bi postojala cak i bez domacih i internacionalnih nevidljivih rezisera.
Ne bi nas trebalo vise zanimati "ko" su ti nevidljivi reziseri zalosnog i tragicnog propadanja izuzetne velike sanse da se stvori jedna normalna demokratska BiH. Vise bi nas trebalo zanimati kako da mi sami kao pojedinci postajemo bolji i stvarni autori i kreatori jedne drugacije i snosljive svakidasnjice; otvorenog civilnog drustva - koje bi bar toliko bilo "fleksibilno" otvoreno prema vrijednostima socijalne pravicnosti, koliko je nekriticki "zinulo" prema liberalnom nacelu "slobodnog trzista"; jeftine demokratski decentralizirane pravne i socijalne drzave; postepenog ali vidljivog privrednog prosperiteta, ali i pozitivnog stabilnoh mira koji zasnivamo upravo mi - slobodni i nezavisni pojedinci.
* Radikalnije demokratsko i civilno djelovanje pojedinaca - gradjana BIH
Konture nove radikalnije strategije GAP-a i NVO scene u BiH mogu se relativno tacno izraziti formulom o potrebi za demokratskim dvostrukim kooperativnim pritiskom odozdo prema gore - prema domacoj vlasti na svim nivoima i medjunarodnoj zajednici, ali i jos vaznijem horizontalnom demokratskom pojacanom pritisku prema cjelokupnoj NVO i opozicionoj sceni BiH i regiona.
Znamenitu lozinku nastalu iz ekoloskih pokreta "Misli globalno-djeluj lokalno" treba aktualizitati tako da clanovi/clanice GAP-a i citave NVO scene energicno odbiju naviku da daleko vise pretresaju svjetska pitanja nego sto su ukljuceni u pozitivne procese promjena u vlastitim lokalnim sredinama.
Najhitnije treba tacno procijeniti koristi i stete od hiper- institucionalizacije takozvanog umrezavanja NVO BiH na lokalnom, entitetskom, bh. drzavnom i regionalnom nivou. U tom kontekstu i pitanje da li postojece forme omogucuju dobru kooperaciju i efikasnostc Zapravo, trebalo bi odgovoriti bar na dva pitanja. Prvo: kakav je odnos izmedju GAP-a i Foruma NVO (regionalnih i "krovnog" sa "generalnim sekretarom" na celu)c Drugo: Ako mozemo biti veoma zadovoljni visegodisnjom kooperacijom izmedju clanica GAP-a sa citavog podrucja BiH, da li mozemo biti zadovoljni cinjenicom veoma slabe medjusobne informiranosti o aktivnostima pojedinih clanica, kao i cinjenicom veoma nepotrebnog odugovlacenja sa ukljucivanjem veceg broja NVO u clanstvo GAP-ac
Clanice GAP i NVO scene na nivou liderstva jos smanjuju ili neutraliziraju rezultate svojih aktivnosti zbog: uobrazenosti, sklonosti ka iskljucivom personificiranju "vlastite" nevladine organizacije, netransparentnosti odlucivanja o bitnim pitanjima, potcjenjivanju clanova/clanica, osnivaca/osnivacica, ali i veoma neugodne sklonosti ka nesolidarnoj i autoritarnoj praksi potcjenjivanja i povredjivanja identiteta onih "dolje" s kojima inace svakog dana saobracaju. To nisu "samo" ostaci starog sistema, vec novostvorene osobine pojedinaca-alternativaca koji ne rade dovoljno ili nikako na vlastitom samoizgradjivanju, koje nije moguce bez apsolutnog uvazavanja druge osobe kao jednako vrijedne. Osim toga, dogadja se i neka cudna nelojalna konkurencija izmedju pojedinih NVO koja steti citavom demokratski inspiriranom socijalnom pokretu nevladinih organizacija raznovrsnih profila (ljudska prava, manjinska prava, organizacije intelektualaca itd.).
Potrebno je otvarati nova pitanja vezana za tacniju dijagnozu postojeceg stanja i realnih perspektiva uspostavljanja normalne BH drzave i otvorenog civilnog drustva
GAP mora promijeniti odnos prema medijima. On je, mozda, zajedno s jednim znacajnim brojem nevladinih organizacija, najnevidljivija asocijacija NVO na nivou drzave. Tome je vise uzroka. Najvazniji je da nijedan medij bilo koje vrste ne prati rad NVO BiH na sistematski i pouzdan nacin. To se cini sporadicno i veoma selektivno. Nezavisniji mediji i kazu nesto o radu Kruga 99 ili VKBI itd., ali to nije niposto dovoljno. NVO scena BiH koja ima izrazitiji demokratski politicki profil nema medijsku pouzdanu, a pogotovu samostalnu prezentaciju. Sa svoje strane GAP bi tokom ove izborne godine morao imati bar petnaestodnevne dobro pripremljene tematske konferencije za stampu. Narocita paznja bila bi posvecena analizi rada parlamenata na svim nivoima, drzavne vlasti (vlade na svim nivoima c Predsjednistvo), sve do dirigiranog i strogo kontroliranog sudstva na svim nivoima.
Osjeca se i velika potreba za sve jasnijim oslobadjanjem od nesvjesne, ali i narocito potpuno svjesne nepristojne prisnosti sa vladajucim etno-nacionalnim strankama u vecem dijelu NVO scene BiH.
Najhitnija zadaca u ovom smislu sastojala bi se u argumentiranoj procjeni koristi i steta kooperacije NVO sa "nad-etnonacionalnim" strankama i asocijacijama (npr. Stranka za BiH, HNV, SGV, VKBI itd.) buduci da one, uprkos "gradjanskoj" retorici jos ostaju unutar etnonacionalnog mistificiranog cirkusa. Nova retorika ovih aktera svakako je korisna, ali ne treba nikada zaboraviti opasnost od drugih ili trecih esalona etnonacionalizma. Na primjeru borbe za ustavno priznanje "konstitutivnosti tri naroda" bez Ostalih, vidljivo je kako je tesko uspostaviti ravnotezu izmedju suvereniteta gradjanina-pojedinca i kolektivistickog suvereniteta "nacije" koji je jos bezdusnije historijski zamijenio kolektivisticki suverenitet "klase".
- "Nad-etnonalcionalni" angazman za BiH vidljiv je i u nekim domacim i inozemnim "ekspertskim grupama" intelektualaca ili politicara o posebnoj ulozi intelektualaca, koji, uglavnom, pod sminkom znanstvene ozbiljnosti i preduboko inspirisane patriotske moralisticke patetike dolaze do neobicnih, sumornih i umornih raznovrsnih genijalnih "ideja", kao na primjer, "ideja" o apsolutnoj nesposobnosti gradjanki/gradjana BiH za "ulogu" politicki zrelog gradjanina (ICG - Medjunarodna krizna grupa s prijedlogom o "tro-glavim" biracima BiH kao "inovaciji" za Izborni zakon BiH, koja drasticno negira osnovni liberalno- demokratski princip "jedan gradjanin - jedan glas"); ili sve histericnija ideja o protektoratu nad BiH koja je u nekim varijantama blizu prijedloga da se gospodin Wolfgang Petritsch proglasi kraljem BiH zbog historijski odredjene i od njega kao pojedinca sasvim nezavisne etnicke povezanosti sa Austro-Ugarskom.
Unatoc svemu sposobni smo, vjerujem, da sami rijesimo svoje nevolje. Zato sam vise nego zapanjen javnim prijedlozima za reviziju Dactonskog sporazuma od strane gradjanina Harisa Silajdzica, koji je veoma aktivno sudjelovao u svim historijskim etapama bh. tragedije i u samom kreiranju pomenutog sporazuma. Prvo se moraju poloziti racuni o onome sto je do sada trebalo uraditi, a nije uradjeno, pa tek onda predlagati nova "normativno-papirnata" rjesenja bez ikakve prakticke strategije kako promijeniti stvarnost. Ova vrsta politicara morala bi prvo raditi na dalekoseznoj samo- promjeni politickog identiteta u smislu oslobadjanja od vec komicne narcisticke iluzije o licnoj nepogresivosti, pa se tek nakon toga upustati u neke javne neutemeljene ili utemeljene vizionarske avanture.
* Najznacajnije aktivnosti GAP-a i NVO
Neposredno najznacajnija aktivnost GAP-a i NVO u cjelini sastoji se u sistematskom i neprekidnom radu na stvaranju povoljnog izbornog ambijenta u BiH radi eventualne izborne smjene postojece desetogodisnje vladavine tri nacionalne stranke.
U tom smislu potrebno je pojacati organizirano i sistematsko uticanje na glasace/glasacice da izadju na lokalne i opste izbore u
- godini i da autonomno biraju kandidate od kojih najvise ocekuju.
Treba i hitno intervenirati u nepotrebnu blokadu donosenja Izbornog zakona. Licno sam sklon samo amandmanima na postojeci nacrt IZ od strane Stalne izborne komisije OHR-a kako bi se precizirala i pravno regulirala daleko veca ovlastenja Stalnoj izbornoj komisiji, Ustavnom sudu BiH i samom Visokom predstavniku i to u tom smislu, da i poslije izbora mogu sankcionirati pojedince-poslanike, partije i koalicije u parlamentima, ali i unutar svih nivoa izvrsne vlasti. Npr., smanjivanjem broja poslanickih mjesta u skupstinama na svim nivoima i popunjavanjem upraznjenih mjesta poslanicima iz opozicionih stranaka prema prioritetu broja osvojenih glasova, ukoliko pomenuti funkcioneri i dalje nastavljaju da kradu, ne jure ratne zlocince i ne dopustaju povratak izbjeglica svojim domovima.
Na zalost, NVO scenu zahvatio je neutemeljeni optimizam poslije pobjede opozicije u susjednoj Hrvatskoj. Pazljivije analize ovih izbora pokazace da su biraci vise glasali protiv katastrofalne politike HDZ-a, nego za SDP, odnosno "cetvorku" ili "sestorku". Izbori u susjedstvu nisu neka nezadrziva politicka poplava koja i dalje traje, kako to uglavnom razumijeva i ovdasnja opozicija. Nasuprot tome, treba se suociti sa fenomenom da su ovi rezultati vec politicki veoma destabilizirali i homogenizirali bh. stanovnistvo prema etnickom kriterijumu. To se narocito vidjelo poslije izricanja presude nad Tihomilom Blaskicem na Haskom tribunalu - u vidu veoma kontroverznih reakcija. ak je i u Hrvatskoj bila veoma slabo vidljiva razlika izmedju porazenog HDZ i pobjednickog SDP, da reakcije liberala i ne spominjem.
Ovu "pricu" treba iskoristiti za otvaranje novih pitanja. Na primjer, za jasan odnos prema prirodi rata u BiH i SFRJ. I prije rata sam smatrao da ako se rat ne izbjegne - da ce to biti totalni rat. To se i dogodilo: rat u BiH i bivsoj Jugoslaviji, kao totalni rat bio je i agresija i cisti bratoubilacki gradjanski rat sa religijskim i vjerskim elementima. Najocitiji dokaz za ovu tvrdnju moze se izvesti iz analize razloga zbog cega u BiH, SRJ i Hrvatskoj (ali i u Sloveniji) o ovom pitanju postoje dvije neprijateljske struje: ili samo gradjanski rat ili samo agresija. Zagovornici gradjanskog rata (Milosevic, Tudjman, Karadzic itd.) odbijaju ocjenu rata kao agresije jer bi na taj nacin preuzeli politicku, moralnu i vojnu odgovornost za ucesce u agresiji i zlocinu. Zagovornici teze o agresiji kao iskljucivom karakteru rata u BiH i sire, dosli bi u nezgodnu situaciju ako prihvate tezu da je rat pored agresije bio i gradjanski rat, te bi tako sami sebe doveli u poziciju preuzimanja politicke, vojne i druge odgovornosti i krivice za rat.
U tom smislu, nema odlaganja izbora u 2000. godini. To cak ne treba ni argumentirati.
I na kraju, u saradnji sa forumima NVO, eventualno i sa Alternativnim ministarskim vijecem, treba formirati civilne asocijacije clanova NVO za nadzor izbora.
GAP BiH i NVO scena u cjelini duzni su uspostaviti efikasniju kooperaciju sa institucijama medjunarodne zajednice: Paktom stabilnosti, Evropskom unijom, OHR-om, OSCE-om itd.
Neophodno je i argumentirano pojacati zahtjeve prema institucijama medjunarodne zajednice radi izrazito pojacane podrske nevladinim organizacijama. Dovoljno je podsjetiti da u BiH jos ne postoji ni jedna javna medjunarodna ili domaca (zasto nec) fondacija za podrsku NVO na nivou drzave ili entiteta kao njenih sastavnih dijelova.
Mislim takodje da bi bilo korisno da prisutne institucije medjunarodne zajednice u BiH mnogo vise uvazavaju sposobnosti domacih eksperata u veoma potrebnim stalnim savjetima pri OHR-u i OSCE-u u kojima bi radili domaci alternativci i eksperti.
Dr. Gajo SEKULIC (AIM, Sarajevo)