Promjene na Hrvatskoj televiziji

Aim, Zagreb, 11.3.2000.

Kada je, nakon izricanja presude Tihomiru Blaškiću, Hrvatska televizija svojim izvještajima u Zagrebu umalo proizvela revoluciju - dovodeći pred zgradu američke ambasade nekoliko tisuća bijesnih demonstranata koji su uz ustaške pjesme, s visoko uzdignutim desnicama, grmjeli protiv Amerike, Ivice Račana i Stipe Mesića - novi je hrvatski premijer zaključio da je, konačno, došlo vrijeme za promjene na Hrvatskoj televiziji. Nacionalna televizija nastavila je, naime, u istom kadrovskom sastavu, nakon trećesiječanjskih izbora raditi po starom, kao da u zemlji nije došlo ni do kakvih promjena. Zadržana je ista programska i organizacijska shema; isti, ozloglašeni urednici, koje je na njihova mjesta postavio Tuđmanov HDZ, nastavili su raditi iste emisije, isti novinari odlučili su, kako se čini svjesno, ponoviti sve svoje pogreške i izvještavati tako kao da će jedinu meritornu ocjenu njihova rada nakon svega i dalje davati Središnjica HDZ-a na zagrebačkom Trgu hrvatskih velikana, odnosno pokojni predsjednik Tuđman. Otprilike, kao u vicu o albanskoj televiziji, čiji program počinje riječima: "Dobra Vam večer, predsjedniče Hoxa".

Kap koja je prelila čašu bilo je izvještavanje o presudi Tihomiru Blaškiću. Haška izvjestiteljica Hrvatske televizije, novinarka Dijana Čuljak, u svojim je prilozima, primjerice, posve zanemarila navode iz presude Blaškiću ponavljajući tek da je general HVO-a osuđen na pravdi Boga, bez ikakavih dokaza. Ti su izvještaji, dakako, zažarili javnost. Nitko se iz uredničkih garnitura Dnevnika i političkog magazina Motrišta, nije sjetio spomenuti ni nezaobilaznu činjenicu da je prilikom zločina u Ahmićima i Stupnom Dolu, ubijeno 116 Bošnjaka, kao što nikome, također, nije palo na pamet niti da u srednju Bosnu uputi reportere koji bi se raspitali za mišljenje rodbine i prijatelja žrtava, umjesto unisonog naricanja jedino nad Blaškićevom sudbinom. Konačno, vijest da je premijer Račan pronašao dokumente koje su Tuđmanove obavještajne službe skrivale od Blaškićeva odvjetnika, a koje generalovu ulogu u sukobima u srednjoj Bosni prikazuju u drugačijem svjetlu - što njegovu juridičku odgovornost može možda i bitno smanjiti - dnevnik Hrvatske televizije dao je tek kao drugorazredno važnu obavijest, čineći težak profesionalni propust s potencijalo eksplozivnim političkim posljedicama. Urednik Dnevnika namjerno je, naime, marginalizirao vijest o Račanovim dokumentima, jer je iz nje bilo jasno da je bivša vladajuća stranka namjerno sakrivala dokaze o Blaškićevoj nevinosti, radeći od generala žrtveno janje. Drugo, iz tih bi dokumenata odmah postalo jasno da su pravi krivci za pokolj u Ahmićima ljudi koji se i danas nalaze na slobodi. Dio njih - a njihovi politički mentori svakako - su i organizirali demonstracije pred američkom ambasadom, ne zbog Blaškića, već zbog sebe. Točna i pravodobno plasirana vijest, dakle, stvarne bi nezadovoljnike Blaškićevom presudom, odvela na demonstracije pred politbiro HDZ-a a ne pred američku ambasadu, i zato je tu vijest trebalo potcijeniti.

Televizijski urednici zaboravili su, ipak, da je njihov poslodavac hrvatska Vlada i da takve marifetluke ne mogu trpjeti ni ljudi s najjačim strpljenjem, poput novog hrvatskog premijera. Još jedna takva malverzacija, i on bi mogao očekivati da će tisuće - ili čak desetine tisuća demonstranata - doći pred njegov ured na Markovu trgu. Povrh svega, izvještavanje o slučaju Blaškić predstavljalo je samo vrhunac tendencioznog, i najčešće posve diletantskog izvještavanja koje je u pravilu nastavila raditi ekipa novinara Hrvatske televizije, koju je na njihova mjesta u minulih deset godina - nakon strašne čistke provedene još početkom rata, kada su neki novinari završili na ulici premda je za njih bilo predviđeno, u slučaju napada na Zagreb, čak i strijeljanje - dovela bivša vladajuća hrvatska stranka. Novinari i urednici Hrvatske televizije nastavili su skrivati važne informacije, forsirati izvještaje o Hrvatskoj demokrastkoj zajednici, a socijalni protesti zbog siromaštva i besposlenosti, koje se za vrijeme Tuđmanova režima nisu usuđivali ni spomenuti, postali su tema dana jer se nezadovoljstvo polako okreće protiv nove vlade. Jedan od vrhunaca neprofesionalnosti nove ekipe demonstriran je u izvještaju o promociji monografije grafika hrvatskog slikara Josipa Vanište. Na toj je promociji bio prisutan i novi hrvatski predsjednik Stipe Mesić, ali ga reporter dnevnika nije ni spomenuo, premda se Mesić jasno vidio u kadru.

Direktor Hrvatske televizije Ivica Vrkić već je desetog siječnja stavio novoj vlasti svoj mandat na raspolaganje, ali Ivica Račan zadržao ga je na mjestu direktora htijući izbjeći optužbe za revanšizam i nastojeći sve smjene izvjesti po normalnoj i zakonom propisanoj proceduri. Nakon serije informativnih skandala koje je proteklih tjedana napravila Hrvatska televizija, Račan je ipak odlučio iskoristiti zakonom dobivene ovlasti, pa će ovih dana Ivica Vrkić morati reći "zbogom" televiziji. Na njegovo mjesto trebao bi doći Mirko Galić, danas na mjestu glavnog urednika tjednika Globus i direktor izdanja Europapress holdinga. Mirko Galić bio je urednik tjednika Danas u njegovoj zlatnoj fazi, a na Hrvatskoj televiziji već je radio prošle godine, kada ga je na to mjesto zbog pritisaka iz inozemstva postavila Tuđmanova vlada. Kako tvrde upućeni, Galić će na mjesto urednika informativnog programa postaviti Igora Mirkovića, a na mjesto urednika zabavnog programa, Denisa Latina. Potom bi trebalo doći do promjena na nižim razinama, od uredničkih do novinarskih, nakon čega bi Hrvatska televizija stekla i novu fizionomiju. Krunu promjena u eteru trebalo bi označiti donošenje novog zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, koji bi "Katedralu duha" konačno transformirao u javnu televiziju.

Nije, međutim, nimalo izvjesno da će taj proces ići glatko. Oko Hrvatske televizije koncentrirano je mnogo interesa - od političkih do materijalnih - da je već sada izgledno kako će ona postati jedan od većih unutarnjih političkih problema narednih mjeseci. Smjena Ivice Vrkića i jurišnika HDZ-a proći će, vjerojatno, posve glatko - jer je javnost željna promjena, više no što ih Račan i ekipa trenutno nude - ali, kada bude trebalo odrediti posthadezeovsku konstelaciju interesa, doći će do neminovnih sukoba.

Ivica Račan najavio je, naime, da će novi Zakon o HRTV-u biti poznat do 20 ožujka, što znači da će okvir tog zakona odrediti njegova stranka i vladajuća koalicija. Praktički, to bi trebalo značiti da će Račan i Budiša, kao lideri nove vlasti, i na televiziji - koju će zvati javnom - instalirati svoje ljude, po načelu bliskosti partijama vlasti, umjesto stručnosti. Sam izbor Mirka Galića indicira da je takav razvoj događaja najverojatniji. Galić, naime, s tv-strukom nema skoro nikakve veze a poznat je kao čovjek blizak SDP-u, i usto, sklon oportunizmu. Brzina kojom se hoće donijeti ovaj zakon, izazvala je žustru reakciju novinarskog društva, koje o novom zakonu želi organizirati najširu debatu, vjerujući da se uloga televizije ne može definirati po skraćenoj proceduri. U igru oko Zakona umiješala se i treća struja, takozvana "stručna skupina" Hrvatske televizije, koja je priredila svoj prijedlog zakona. Svoje viđenje uloge nove televizije ima i "Forum 21", skupina novinara koji su u različitim razdobljima postajali disidenti od hadezeove informativne politike, pa su stekli poene i kod nove vlasti i kod predstavnika međunarodne zajednice, naročito SAD-a. Njihovi prijedlozi nove uloge televizije, čine se vrlo utemeljeni, jer počivaju na zdravim pretpostavkama jačanja konkurencije i decentralizacije nacionalne dalekovidnice. Forum 21 želi prodaju trećeg programa privatnim poduzetnicima, razdvajanje uređivanja prvog i drugog programa, izdvajanje sustava odašiljača iz tv-sustava u poseban sistem, te čvrsto definirane uvjete javnog natječaja urednika i direktora HRTV-a. Vladajuća koalicija dosad je zahtjeve Foruma 21 isticala kao svoje, pa je pitanje hoće li ta idila potrajati nakon eventualnog imenovanja Mirka Galića.

Hrvatska, na području elektronskih medija, treba korjenite izmjene. Zvuči skoro nevjerojatno, ali u Zagrebu izuzev HTV-a djeluje samo jedna televizija, koju je teško nazvati neovisnom ili privatnom, jer je cijelo desetljeće djelovala kao alibi HDZ-u u blokiranju svih drugih inicijativa. To je famozni OTV, koja ovih dana pokazuje da djeluje kao rezervni položaj Hrvatske demokratske zajednice. Hrvatski eter zapravo ne poznaje privatnu komercijalnu neovisnu televiziju, i zadatak nove vlasti - ne manje važan od stvaranja javne televizije, bit će da polutotalitarne zakone o elektronskim medijima osuvremeni, i da u hrvatskom eteru napokon počne cvjetati tisuću cvjetova.

Boris Rašeta