Treniranje strogoće

Aim, Zagreb, 9.3.2000.

Drugi tjedan mjeseca ožujka Hrvati će biti počašćeni povijesnim vojnim performance-om. Najavljeni su akteri toga događaja američke zrakoplovne snage s nosača zrakoplova "USS Dwight D. Eisenhower" i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Spomenuti će se sudionici tijekom tri do četiri dana hrvatskoj javnosti predstaviti zajedničkom vojnom vježbom. Sukladno službenim informacijama vježba će se održati u Kvarnerskom akvatoriju te nad Likom, Gorskim kotarom, Istrom. Međutim, postoji mogućnost da će zrakoplovi, ako dopuste vremenske prilike, letjeti i nad područjem Zagreba. Zajedničko bi vojno vježbalište, navodno, trebala biti ruta Dubrovnik-Split-Rijeka u čije se luke sprema uploviti američko ratno brodovlje Šeste flote.

Hrvatski ministar obrane Jozo Radoš i američki veleposlanik u Hrvatskoj William Montgomery na zajedničkoj su tiskovnoj konferenciji,

1. ožujka, istaknuli kako rečena vježba ima političko i vojno značenje. "Ona je plod dvogodišnje vrlo dobre suradnje dviju vojski, ali i znak proširenja te suradnje u novim okolnostima nakon hrvatskih parlamentarnih i predsjedničkih izbora", ponosno je naglasio ministar Radoš. "Politička dimenzija ove vježbe", prema Radoševim riječima, "predstavlja potvrđivanje Hrvatske i njezino približavanje euroatlanskim integracijama i ulasku u Partnerstvo za mir i NATO". Dok se pak, s druge strane, vojno značenje vježbe odnosi na, dodaje ministar obrane, "demonstraciju sposobnosti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, koje će pokazati svoje umijeće u izvršavanju kompleksnih zadaća i steći nova iskustva, te na taj način uzeti svoj dio u stvaranju suvremenog sustava međunarodne sigurnosti".

Čini se da je ministru obrane Radošu početni zanos da hrvatskoj vojsci doda malo civilnih začina, valjda pod dojmom kako sam kaže - najmoćnije vojne sile na svijetu - polako, ali sigurno splasnuo. Stoga je on na nedavnom sastanku s diplomatskim predstavnicima Sjedinjenih Američkih Država predvođenima Robertom H. Frowickom, požurio, u maniri loše prikrivenog militariste, dogovoriti posjet zapovjednog broda američke ratne mornarice Jadranskom moru.

Zahvaljujući poduzetnošću dičnoga civilnoga ministra obrane Jadranom će ploviti američki nosač zrakoplova "USS Dwight D. Eisenhower", kojemu - by the way- Amerikanci tepaju "Ike", tjeran dvama nuklearnim reaktorima. "Ike" je, navodno, sposoban ispaljivati rakete s nuklearnim bojnim glavama, kao i najraznovrsnije protupodmorničko, protuzračno i protubrodsko oružje. Fanatici vojne provenijencije smatraju impresivnima njegove 330 metara duge staze s kojih je u stanju poletjeti 75 zrakoplova, kao i činjenicu da se na "Ike"-u dnevno servira preko 18 i pol tisuća obroka, te pogon za destilizaciju mora koji bi pitkom vodom mogao opskrbljivati oko 2 tisuće domova. Svoju vojnu reputaciju "Ike" je stekao u Zaljevskom ratu sudjelovanjem u savezničkoj operaciji "Pustinjska oluja". Tu je, čini se, do izražaja ponajprije došla njegova sposobnost ispaljivanja nuklearnih bojnih glava. Naime, zdravstvene tegobe kako tamošnjeg stanovništva tako i američkih vojnika, poznate pod združenim nazivom Zaljevski sindrom, najbolji je pokazatelj "uspješnog" korištenja "Ike"-ovog radioaktivnog streljiva.

Kuloarske priče, kao i ocjene nekih vojnih analitičara dolazak američkog ratnog zrakoplovstva u Jadran povezuju sa još uvijek alarmantnom situacijom u Saveznoj Republici Jugoslaviji. Premda se američki veleposlanik Montgomery uvijeno ograđuje od takvih priča i ocjena, čini se da je tumačenje ove vježbe kao poruke jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću da ne poduzima nikakve vojne akcije u Crnoj Gori i na Kosovu neizbježno. Nagađanja da je nadolazeća vježba pokušaj zastrašivanja Miloševićeva režima potkrepljuju se nizom elemenata.

Kao prvo, rečena je vježba trebala biti održana tek za mjesec dana. Razlozi njenoj užurbanosti pronalaze se prije u novom zaoštravanju situacije u Jugoslaviji, tj. novoj eskalaciji sukoba na Kosovu, kao i širenju agresije na Crnu Goru, nego u zgodnoj podudarnosti održavanja vježbe s održavanjem simpozija "Vojska i mediji". Inače, otvorenje i početak rada petodnevnog simpozija o odnosima vojske i medija u obrambeno-sigurnosnom okruženju, u organizaciji američkog veleposlanstva u Zagrebu, održati će se u dubrovačkom hotelu "Excelsior". Postoji mogućnost da u sklopu vježbi u Dubrovačkom akvatoriju hrvatski ratni zrakoplovi po prvi puta lete iznad teritorija SR Jugoslavije. To bi, dakle, građanima Jugoslavije, a i režimu samom trebala biti lekcija kako su Amerikanci dobri i milostivi kada je vlast kooperativna. U stilu, ugledajte se na političku zrelost Hrvata pa će i vas Amerika majčinski prigrliti pod svoje skute, u suprotnom slijede pedagoške batine.

Kao drugo, između 19. ožujka i 10. travnja najavljena je i vojna vježba NATO-a na Kosovu. U toj bi vježbi, nazvanoj - Dinamički odgovor 2000- trebalo sudjelovati dvije tisuće tzv. strateških pričuvnih snaga NATO-a iz šest zemalja: Argentine, Italije, Nizozemske, Poljske, Rumunjske i neizbježnih Sjedinjenih Američkih Država. Osnovni je cilj najavljene vježbe, poručuju iz NATO-a", "pokazati odlučnost NATO-a da održi sigurnosno ozračje za Kosovo i njegove stanovnike i ojačati će KFOR u slučaju potrebe". Dakle, NATO u globalu i Sjedinjene Države pojedinačno naprosto ne mogu pobjeći od ocjena da i jedna i druga vježba, bez obzira kako je oni nazvali i kakve joj pritom dobrostive namjere pripisivali, nije ništa drugo doli treniranje strogoće spram nestašnih balkanskih voždova.

Smiješno je, međutim, s koliko pompe i lovora hrvatska službena politika pristupa takvim vojnim igrama na svom teritoriju. S tim u vezi već se ozbiljno priča da bi vježbu u Dubrovačkom akvatoriju trebao promatrati i hrvatski premijer Ivica Račan u društvu američkog zapovjednika Šeste flote. Razmetljive najave po dnevnim novinama tipa: "Hrvatski MIG-ovi slijetat će na nosač aviona Eisnhower" - Jutarnji list, zatim "Hrvatski piloti bit će u američkim borbenim zrakoplovima, a američki u našim MIG-ovima" - Večernji list, možda su imale namjeru, ili su bile na dobrom putu da probude simpatije hrvatskih građana spram tog militarističkog bala. Jer, Bože moj, ne dolazi Hrvatskoj bilo tko nego, kako se Radoš vješto izrazio, "najmoćnija vojna sila na svijetu", dijeliti svoje vojno znanje i demonstrirati svoju vojnu snagu.

Stekao se tako dojam da će moćna američka vojna mašinerija čak, da bi pokazala svoju želju da pomogne Hrvatskoj u sigurnosnom profiliranju na ovom tektonskom i neprijateljskom balkanskom okruženju, ukazati hrvatskim pilotima čast da, po prvi put u životu, lete u najsuvremenijim ratnim zrakoplovima. I ne samo to, brižni će Amerikanci ići i dalje, omogućiti će, naime - ponosno se isticalo - da hrvatski MIG-ovi slete na impresivnog "Eisenhower"-a.

No, na kraju, odnosno već u slijedećem izdanju spomenutih dnevnih tiskovina se ispostavilo da to baš i nije u potpunosti točno. Situacija je ipak drukčija budući da hrvatski piloti neće, kako je to pompozno najavljivano, upravljati super modernim američkim letjelicama, nego će samo sjediti u kabini s američkim pilotima u vrijeme obavljanja postavljenih zadataka. Naposlijetku je otpala i mogućnost slijetanja hrvatskih MIG-ova na "Eisenhower"-a, tzv. "monstruma" s dva nuklearna reaktora. Zašto? Zato jer MIG-ovi 21 nisu osposobljeni za slijetanje na nosače aviona.

Stoga će se hrvatski piloti, po svemu sudeći, morati zadovoljiti promatranjem američkih kolega kako upravljaju tim moćnim zrakoplovima, tipa F-14 Tomcat, F-18 Hornet i S-3. Jedina im utjeha, pri tome, može biti da Amerikanci, a ne oni bukom američkih, a ne hrvatskih zrakoplova na noge dižu plahi hrvatski puk, kojemu će se zračna vojna sila naći tek nekih 300 metara iznad glave.

Ivana Erceg