KAKO RAZORUŽTI CRNOGORCE

Oružje u Crnoj Gori

Država je odlučila da razoruža svoje građane. Ideja nije loša: statistika pokazuje da je Crna Gora naoružana do zuba i da je, shodno broju stanovnika koji posjeduju oružje, u samom evropskom vrhu. Problem će biti – kako ideju sprovesti

AIM Podgorica, 6. mart 2000. godine

TXT: Kako će Crnogorci prihvatiti budući zakon o oružju u kome će glavna

stavka da glasi: zabranjuje se nošenje oružja svima osim ovlašćenim službama bezbjednosti, što će reći da će oružje nositi samo policajci i službe obezbjeđjenja, a svi ostali, pa i oni koji se inače osjećaju važni, moraće da kažu zbogom oružju, barem na ulici.

A kako ce zabranu doživjeti kriminalci, biznismeni i novobogatasi, koji smatraju da bez oružja mogu biti lak plijen?.

Teško je naći čovjeka u Crnoj Gori da je bogat, a da pri tom ne nosi "parabelum" ili "beretu". Naravno ne radi se tradiciji, već je to kako kazu, zbog – ťprirode poslaŤ. Jedan mladi biznismen kome se pištolj, kada spava, nalazi pored jastuka kaze:"Đe ćeš bez pistolja u grad čovječe?", a potom sa ponosom govori:"Oružje nam je u tradiciji i umijemo da ga koristimo. Ne vidim problem da ga nosimo!"

Koliko Crnogorci umiju da upravljaju oružjem možda govore podaci da je u Republici tokom 1996. godine iz nehata ubijeno 26 ljudi. Smrt je u skoro svim slučajevima dolazila u trenutku najvećeg slavlja - na svadbama, u kafićima, na ulici... Sljijedeće '97. godine na isti način je stradalo dvadesetosmoro ljudi. Kada je riječ o ranjavanjima i lakim tjelesnim povredama cifre su znatno veće. Nema građanina koji ne zna za barem jedan slucaj nesreće zbog rukovanja oružjem.

Ova statistika je između ostalog razlog zbog kojeg već dvije godine crnogorsko Ministarstvo unutrašnjih poslova radi na novom zakonu o oružju koji neće čak ni biti dopuna ovog sadašnjeg nego potpuno nov zakon usklađen sa istim zakonima u zemljama Evropske unije. Statistika dalje kaže da je na dan 9. februara ove godine u Crnoj Gori registrovan 74.661 komad vatrenog oružja kod fizičkih, a kod pravnih lica jos 700 komada. Drugim riječima: u legalnom posjedu svaka osma osoba ima oružje.

Na ovu cifru treba dodati pretpostavku i procjenu policije da se u ilegalnom posjedu kod Crnogoraca nalazi jos minimum 25.000 komada oružja u šta treba prije svega ubrojati "kalašnjikove", "heklere","zolje","bombe" i više vrsta pištolja, sportsko oružje, a takođe i trofejne džeferdare, kubure i muskete više puta prenošene sa koljena na koljeno. To govori da svaki šesti ili sedmi stanovnik Crne Gore ima oružje. Ova statistika pokazuje da je Crna Gora naoružana do zuba i da je po broju ljudi koji posjeduju oružje ( i mobilne telefone) prva možda čak u Evropi, a zasigurno je ispred svih bivsih jugoslovenskih republika. Naravno, u odnosu na broj stanovnika. U Beogradu, na primer, u kome je, sudeći po posljednjim događajima nasilna smrt postala vrlo prirodna, nedavno je nezvanično zabilježeno da je u opticaju oko 200.000 dugih i kratkih cijevi što je prema broju stanovnika 1:10. Na prvi pogled bi se reklo da je malo oružja u gradu od preko dva miliona stanovnika.

Kada je Socijaldemokratska partija, koja je danas jedna od članica vladajuće koalicije u Crnoj Gori 1994. godine predložila dopunu zakona o oružju kojim bi se zabranjivalo njegovo nošenje, naišli su na sumnju u državnim organima i veliki otpor kako u većini ostalih opozicionih partija, tako i kod naroda. Često su se tada mogle čuti folklorne floskule "to je naša tradicija", "ko je taj koji ce Crnogorce da razoružava" da se "Crnogorci prepoznaju po svijetlom oružju" i one koje su govorile o opasnosti od rovitog mira i blizine bosanskog ratišta.

Međutim, godinu dana kasnije, kada je sprovedena široka anketa agencije "Damar", utvrđeno je da više od polovine stanovništva, odnosno 52,1 odsto ne želi da se na ulici mimoilazi sa naoružanim tipovima. A zatim 1997. godine anketa na istu temu je pokazala da je cak 70, 6 odsto građana za restriktivniji zakon o oružju.

"Ako je kod građana sazrela svijest da oružje ne bi trebalo da se nalazi na ulici onda je samo potrebna dobra volja da bi se taj zakon sproveo u djelo", kaze Vladimir Čejović pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, odgovarajući na pitanje da li će biti teško primjeniti novi zakon o oružju. Čejović ne smatra da će biti teško razoružati Crnogorce, uprkos tradiciji. "To su isti razlozi koji su navođeni 1994. godine, međutim ako poznajemo istoriju i tradiciju Crnogoraca, možemo vidjeti da su tada Crnogorci nosili oružje za pasom i to na vidnom mjestu, dok ih danas nose skriveno ispod pazuha, za leđima, prekriveno jaknom ili uz nogu prekriveno pantalonama. Danas, to oružje samim tim ne služi svrsi kojoj je nekad služilo dok je bilo vidljivo". Čejovic u tu svrhu navodi primjer Albanaca u Crnoj Gori, čija je takođe bila tradicija nošenje oruzja. Albanci su, prije dvije godine posle pogibije na jednom veselju, dali javno obećanje da oružje više neće nositi

• i odrzali ga. Ostali dio stanovništva će to učiniti putem zakona.

Potpuna zabrana nošenja i prenošenja oružja na javnim mjestima biće kvalifikovana kao krivično djelo za koje će biti predviđena zatvorska kazna od tri mjeseca do tri godine, za razliku od sadašnjeg zakona kojim se moglo nositi i prenositi oružje cijelom Jugoslavijom. ťBiće potrebna odobrenja za nabavljanje oružja, nabavljanje municije, oružni list, za držanje oružja, za posjedovanje oružja, ovlašćenje za nošenje oružja, odobrenje za skupljanje oružja i odobrenje za držanje starog oružja. Sve ovo je u ingerenciji Ministarstva unutrašnjih poslova koje će jedino biti ovlašćeno da daje ova odobrenja", kaže pomoćnik ministra Vladimir Čejović.

Obzirom na sve sto se događalo prethodnih deset godina na teritoriji Crne Gore i oko nje - veliki je broj oružja sa dugom cijevi kod građana. I novi zakon predviđa normu da osim sportskog i lovačkog oruzja, sve ostale duge cijevi potpadaju pod zabranjeno oružje. A da ga ima mnogo u Crnoj Gori govori opet statistika MUP-a Crne Gore koja kaže da je u prethodne tri godine oduzeto po raznim osnovama oko 5700 komada vatrenog oružja, a od toga samo prošle godine više od 1700 komada. U ovu brojku spada 190 oduzetih automata, 203 bombe, 71 puška M48, 47 papovki, 12 puškomitraljeza...

A 1997. godine osim oružja zaplijenjeno je 540 kilograma eksploziva i 10 TNT mina. Ukoliko ovaj zakon bude bio usvojen na proljećnjem zasijedanju, policiju čeka ogroman posao -preregistracija i registracija oružja, a tradicionalisti će morati da vrate oružje u soške

i da one automate koje su svojevremeno nabavljali u republikama bivše Jugoslavije ili na pijaci za 400 njemačkih maraka pohrane na neko sigurnije mjesto. Za početak, kako reče jedna osoba u anketi: neka kupe mobilni, ionako ga Crnogorci nose na najvidljivijem mjestu.

Srdjan Janković (AIM)

_