Republika Srpska u susret drugim lokalnim izborima

Banjaluka, 6. mart 2000. (AIM)

Drugi lokalni izbori u Republici Srpskoj održavaju se u atmosferi sličnoj prethodnim lokalnim izborima iz 1997. godine. I ovi su, kao i prethodni, došli nakon odgađanja, i na ovima, kao i na prethodnima, došlo je do raspada stranaka na vlasti, i ovi su kao i prethodni, organizovani u uslovima sumnji da li je vlast legitimna ili nije.

Prije tri godine na lokalnim izborima u BiH učestvovalo je mnogo stranaka. Očekivalo se da će smanjenje broja stranaka označiti brži razvoj demokratije, ali do toga nije došlo. Gotovo iste stranke, od kojih se većina bezuspješno trkala na prethodnim izborima, pojavljuju se ponovo u nadi da će, obogaćene svojim i tuđim iskustvom i novim znanjem, ove godine postići bolji rezultat.

Ove godine u BiH na lokalnim izborima učestvuju 93 stranke, koalicije i nezavisna kandidata, od čega 45 u RS. U Banja Luci će se na izborima pojaviti više od trideset stranaka, u Doboju čak 28, a u Prijedoru 23. Gotovo da nema grada koji neće imati na listama kandidate iz manje od 10 stranaka.

Društvene osnove na kojima se pripremaju izbori malo su različiti od onih prije tri godine. Posljedice rata i dalje su velike i u glavama stanovnika, i u uspomenama, ali i u realnom životu. Ekonomski oporavak nije odmakao daleko. Prosječna mjesečna plata je nešto povećana (240 DM), ali je nezaposlenih sve više (oko 150 hiljada). Sve je više i penzionera, čije penzije se kreću od 60 do 100 DM. Problemi demobilisanih boraca, invalida i porodica poginulih, takođe su ostali isti. Izbjeglice se i dalje vraćaju u predratne domove u veoma malom broju, a mnogi povratnici su tu samo formalno dok ne riješe imovinska prava. Donacije uložene u infrastrukturu jesu dobra osnova za razvoj, ali same po sebi nisu dovoljne.

Predizborna kampanja za ove izbore, kao i za sve prethodne, pokazuje da će sve stranke u RS igrati na povećan nivo nacionalnih osjećanja. Tome doprinosi i činjenica da parlament BiH ostaje blokiran prilikom sve većeg broja zakonskih projekata, što se kasnije rješava intervencijom visokog predstavnika, ili ostaje "status quo".Da se računa na povišen nivo nacionalnih osjećanja potvrdila je i izjava šefa Misije OSCE-a u BiH Roberta Berija, koji je rekao da "ne treba da se govori više o četnicima i ustašama", nego o onome kako se živi i koji su lokalni problemi".

Na lokalne izbore nesumljivo će uticati i činjenica da u RS traje parlamentarna politička kriza za koju parlamentarne stranke nisu mogle pronaći rješenje ni nakon godinu dana. Institucija predsjednika RS ne postoji od marta prošle godine (nakon smjene Nikole Poplašena od strane Visokog predstavnika), a više od 16 mjeseci nije izabrana nova vlada RS. U većini opština RS lokalna vlast je u rukama SDS i radikala, i ta činjenica biće značajan faktor opredjeljenja birača na predstojećim izborima, iako se prosti zbir rezultata po opštinama ne može smatrati i stvarnim mjerilom odnosa snaga na političkoj sceni.

Poseban ton ovim lokalnim izborima daje sistem "otvorenih lista", koji omogućava biračima da, pored stranke za koju se opredjeljuju, odluče da nekim kandidatima ukažu ili uskrate povjerenje. Iako se to smatra još jednim eksperimentom međunarodne zajednice, očekuje se da ovi lokalni izbori pokažu stepen identifikacije birača s predloženim kandidatima i izgrade princip povjerenja između biračkog tijela i izabranih kandidata.

Sudeći po aktuelnim dešavanjima u RS, problemi odvoza smeća, šišanje trave, gradskih tržnica i lokalnih poreza, malo će imati uticaja na opredjeljivanje birača. Oni će se najvjerovatnije ponovo usmjeravati prema globalnim opredjeljenjima stranaka. To pokazuju najave predizbornih kampanja stranaka, koje se kreću u dva pravca. Vladajuće stranke tvrde da su postigle uspjeh u dvije godine Vlade RS na čelu sa Miloradom Dodikom, dok opozicija koristi sva sredstva da dokaže kako se dogodilo upravo obrnuto.

Pred izbore 1997. godine, u vrijeme raspuštenog parlamenta RS, raspadala se Srpska demokratska stranka i nastajao Srpski narodni savez. Tada se pojavio problem kandidata za odbornike, koje je predložio SDS, a oni se priklonili Biljani Plavšić. Slični bi se moglo dogoditi i sada, jer je Socijalistička partija krenula putem cijapanja u dvije grupacije. Jedna je napustila "Slogu" i odlučila da krene svojim putem, druga je i dalje bliska premijeru Dodiku i njegovim socijaldemokratima. Pošto je proces registracije i stranaka i birača prošao, ovakva situacija unijeće veliku konfuziju u grupaciju stranaka koja danas predstavlja vlast.

Lokalni izbori poseban su izazov za dvije stranke. Jedna je Srpski narodni savez Biljane Plavšić, koji na prethodnim izborima nije učestvovao, jer je kasno osnovan i nije mogao da učestvuje. Druga je Partija demokratskog progresa Mladena Ivanića, koja se prvi put pojavljuje na izborima, a o kojoj mnoge informacije govore da je snažna i da je dobro organizovana.

Od ovih izbora mnogo očekuje i takozvani "desni ili patriotski blok", koji predvodi SDS i koji danas predstavlja opoziciju. U trenucima kada se računalo da SDS silazi sa političke scene, sudeći prema tajnom istraživanju OSCE-a, koje je nedavno objavila "Slobodna Bosna" iz Sarajeva, uticaj SDS-a je u porastu, dok ugled trenutno vladajućih stranaka pada. Za ovakvu tendenciju je teško naći objašnjenje, osim, možda, činjenice da je SDS nakon silaska sa vlasti 1997. godine donekle redefinisao svoj program u domenu ekonomske politike.

Da su i ovi izbori za sve stranke pitanje vlasti, jasno pokazuje Srpska radikalna stranka (SRS) smijenjenog predsjednika Nikole Poplašena, koja ide čak do prijedloga za bojkot izbora, jer joj je međunarodna zajednica zabranila učešće. Partija, koja se do sada nije isticala doslijednim sprovođenjem bilo kojeg programa, koja je takođe bila populistička, upravo se time jasno deklarisala protiv često isticanih floskula da radikali postoje samo da bi uticali kritikom na vršenje vlasti. Oslobođeni odgovornosti pred biračima i simpatizerima, radikali se uglavnom bave globalnim pitanjima na nihilistički način, bez pokušaja da baš taj momenat iskoriste za jače isticanje programskih opredjeljenja i stvore snažniju osnovu za neke kasnije izbore.

Kao i na prethodnim izborima, između dva velika bloka - oko njih i u blizini njih - postoji gomila malih stranaka čiji predstavnici lokalne izbore vide kao odskočnu dasku za kasnije snažnije užašće u političkom životu. Po svoj prilici, kao i ranije, od tog njihovog učešća malo će šta biti, osim što će u besplatnim terminima za predstavljanje na medijima i dalje zbunjivati birače, obećavajući šarene laže i smetajući im da se koliko-toliko orijentišu.

Po svemu sudeći, ovi lokalni izbori biće lokalni samo po izbornim pravilima. Birači su i dalje daleko od lokalnih prilika i problema, što je samo dokaz da je društvo u RS daleko od istinske demokratija. Biće to mjerenje prolaznog vremena za opšte izbore u oktobru, kada će se održati odlučujuća trka za malo duži period vlasti uz stabilnije međupartijske odnose.

Miloš Šolaja (AIM)