Vojne rampe na granicama Crne Gore
DOBOŠI RATA
Blokada graničnog prelaza Božaj podsjeća na već viđene scene u Hrvatskoj i Bosni. Da li sjenka rata lebdi nad Crnom Gorom?
AIM Podgorica, 02.02.2000. godine
Vojska Jugoslavije ponovo raspoređuje svoje snage na crnogorskim granicama i strateškim lokacijama od presudne važnosti za sposobnost Crne Gore da komunicira sa svijetom. Na meti su granični prelazi, aerodromi, primorski gradovi... Ovog puta, povod za pojačane vojne aktivnosti na terenu Crne Gore, bilo je potpisivanje crnogorsko - albanskog sporazuma o otvaranju graničnog prelaza Božaj, u oblasti Tuzi kod Podgorice.
Dio jedinice Druge armije, po naređenju komandanta, generala Milorada Obradovića, su stavljene u stanje povećanog stepena borbene gotovosti, a put prema graničnom prijelazu Božaj je blokiran. U ovom rejonu, naseljenom pretežno albanskim stanovništvom, zapaženi su i veliki pokreti jedinica VJ.
Utisak da su neželjeni dogadjaji počeli da se smjenjuju filmskom brzinom, djelimično je ublažilo obavještenje Informativne službe Druge armije, izazavano napisima u dnevnoj u štampi koji su događaje predstavili kao dramatične i prijeteće po mir u Crnoj Gori. Vojska je pokrete svojih trupa u rejonu Tuzi objasnila kao "izvršavanje redovnih zadataka osnovne borbene gotovosti". A ovom "objašnjenju", Informativna služba Druge armije je dodala i sljedeće:
"Dovođenje u vezu ovih aktivnosti sa potpisivanjem sporazuma između predstavnika vlada Republike Crne Gore i Republike Albanije o otvaranju graničnog prelaza Božaj, lišeno je svake osnove i VJ energično odbacuje takve optužbe kao neosnovane i tendenciozne." U obavještenju vojska nije propustila da podsjeti da su Odluka Vrhovnog savjeta odbrane i Uredba Savezne vlade, od
- marta 1997. godine, kojima je državna granica prema Albaniji zatvorena - i iz Crne Gore i iz Srbije - još uvijek na snazi. A, pošto se Srbija, nakon mirovnog sporazuma između SRJ i komande NATO-a, više ne graniči s Albanijom, da li je li "logično" da one sada važe isključivo za Crnu Goru?
Prema vojno-tehničkom sporazumu potpisanom u Kumanovu između SRJ ( Srbije) i generala NATO vazdušna sigurnosna zona kojoj VJ nema više pristup, od granice Kosova prema ostatku SRJ iznosi 25, a kopnena 5 kilometara. Na ovih 5 kilometara tzv. tampon zone unutar Srbije mogu da intervenišu i snage KFOR-a. Valja podsjetiti: za ulazak u vazdušni prostor SRJ, avijaciji NATO nije potrebna dozvola Savezne vlade?
No, ovo važi samo za granice prema Kosovu. U Crnoj Gori, prema Uredbi savezne države, stvar je obrnuta. Zona od pet kilometara po dubini teritorije uz crnogorske granice rezervisana je za VJ. Tako crnogorska država stoji u istom odnosu prema SRJ, u kakvom je ova prema medjunarodnim snagama na Kosovu. I, dok se Srbija graniči s KFOR-om, Crna Gora sa na svojoj teritoriji graniči sa Vojskom Jugoslavije. Zato je za nju od presudnog značaja odgovor na pitanje: igra li VJ i dalje svoju opasnu ulogu crnogorskog carinika?
O ovim skorašnjim događajima jedan visoki oficir iz komande Druge armije kaže: "U petak, 25. februara, na dan kada je prelaz Božaj otvoren, u večernjim časovima po naređenju komandanta Druge armije, dio komandi i jedinica VJ stavljen je u povišene mjere borbene gotovosti. Jedinica Drugog bataljona vojne policije, opremljena borbenim oklopnim vozilima, izašla je u rejon Dubrave iznad Tuzi. Dijelovi 326. artiljerijske brigade iz Danilovgrada, uz već postojeće snage, angažovani su u obezbjeđenju aerodroma Golubovci. Dio snaga ove jedinice je izašao na Radovče, a Sedmi bataljon je stavljen u pripravnost. Sve starješine u kasarni 'Masline', gdje je razmještena komanda korpusa, Peta motorizovana brigada, 56. inžinjerijski puk, 83. brigada PVO i druge manje jedinice nivoa bataljona, pozvani su pod uzbunom u kasarnu u spemnosti za prijem zadataka".
Da li se na ovaj način zagrijava borbeno raspoloženje oficira? Da li VJ crnogorsku vlast vidi kao neprijatelja saveznog "ustavnog" poretka u Crnoj Gori? I, na kraju, koji su to drugi, neposredni, ciljevi preduzetih vojnih akcija?
Demanti o blokadi puta ka graničnom prelazu Božaj nije izdržao provjeru. Iako je tačno je da je SRJ još daleke 1997. godine, u vrijeme nemira u Albaniji, zatvorila sve granične prelaze prema ovoj zemlji, kako to tvrdi u svom saopštenju komanda Druge armije, poznato je da su ovu granicu, od tog vremena, pa do danas, ilegalnim kanalima prelazili i ljudi i robe. To je, naravno, bilo moguće jedino uz saglasnost pojedinaca iz vojske i iz policije, koji su od ovih ilegalnih tokova imali obilatu korist. Odavno su crnogorske vlasti tražile da se takvi tokovi stave pod legalnu nadle`nost. I Savezna vlada je bila glasni kritičar šverca na granici, ali nije učinila ništa kako bi suzbila ilegalni promet. Vjerovatno zato što je to bilo moguće efikasno učiniti samo otvaranjem graničnih prelaza i legalizovanjem prometa..
Svi dosadašnji pokušaji crnogorskih vlasti da otvore granične prelaze za slobodan promet ljudi i roba nailazili su na otpor Savezne vlade. Čak i u periodu nesmetanog funkcionisanja svih prelaza u Srbiji.
Sporazum crnogorske Vlade sa albanskom o otvaranju prelaza kod Božaja, izgleda, nije oduševio ministre u Beogradu. valjalo je očekivati da će savezna država ťimati odgovorŤ na posljednje poteze vlasti u Crnoj Gori. Kako povodom otvaranja granice sa Albanijom, tako i povodom poziva slovenačkim građanima da u Crnu Goru putuju bez viza, kao i namjere da se o Prevlaci pregovara sa Hrvatskom bez SRJ.
Na sastanku sa komandantom Druge armije, održanom neposredno prije potpisivanja sporazuma i otvaranja graničnog prelaza, crnogorski premijer Filip Vujanović ponudio je generalu Obradoviću da nakon otvaranja Božaja vojska učestvuje u graničnoj kontroli. Vujanović je tom prilikom čak predložio da se organizuju i mješovite "carinske" patrole sačinjene od pripadnika VJ i crnogorske policije! Te bi patrole zajednički obavljale kontrolu roba i ljudi po dubini teritorije. Komanda Druge armije, međutim, to nije htjela da prihvati bez odobrenja zvaničnog Beograda.
Kakav je stav Beograda saznalo se već u utorak 29. februara. U sedam sati ujutro, pripadnici VJ postavili su dvije rampe, krstila i ježeve u blizini karaule Božaj, na 2,5 kilometra od prelaza. Blokiran je međunarodni put Podgorica - Skadar. Vojnici na rampama postavljenim u razmaku od oko 500 metara.
Ova samostalna kontrola, bez odobrenja crnogorskih vlasti, vrši se protivno Zakonu o prelaženju državne granice i pravilima granične službe VJ. Prema njima kontrola i promet na međunarodnim putevima i prelazima nije u nadležnosti vojske. Pravo i obavezu da vrše ovu kontrolu imaju resorni MUP i organi carine. Stoga, jasno je da se uprkos zakonima vojska instrumentalizuje i da preuzima poslove i zadatke za koje nije ovlašćena.
U vojsci ovakve aktivnosti pravdaju ťpreventivnim djelovanjemŤ od eventualnog upada NATO trupa sa područja Albanije. Ipak, treba biti vojnički vrlo nekompetentan i naivan da bi se ovakvo objašnjenje prihvatilo.Jer, pedesetak ljudi stacioniranih u blizini Božaja sigurno ne bi mogli izvršiti ovaj zadatak. Put Podgorica – Skadar i za vrijeme NATO bombardovanja bio blokiran od strane pripadnika VJ - na istom mjestu i sa istim objašnjenjem. A, ova "sličnost" je, nema sumnje, namjerna. Jer samo tokom NATO bombardovanja, pripadnici VJ su izazvali 153 incidenta u bliskim susretima sa crnogorskom policijom ili običnim građanima..
Osim toga, jačanje snaga Sedmog bataljona, dovođenju 120 visokih oficira iz Srbije i njihovo raspoređvanje na komandna mjestima u jedinicama širom Crne Gore, instaliranje TV predajnika, dopremanje i montiranje radio opreme u kasarnama, selektivnom pozivanje u rezervni sastav pripadnika samo jedne partije i pokreti vojske na prostoru Crne Gore, ukazuju da je riječ o psihološko-propagandnom ratu i pritisku na Crnu Goru. Potpredsjednik Skupštine Crne Gore, Predrag Popović, rekao je da je ťstanje zabrinjavajućeŤ.
I, čini se, da je u pravu. Poznato je iz svih dosadašnjih ratova, pa i onih na području bivše Jugoslavije, da je kombinacija propagandnih laži i gomilanja oružja bila uvod u oružane incidente koji u kasnijim fazama prerastaju u oružane sukobe niskog, a potom i visokog intenziteta. A sposobnost vlasti da očuvaju mir u Crnoj Gori, kako se procjenjuje, mogla bi biti stavljena na probu upravo na njenim državnim granicama.