Hapšenja u visokom društvu
Aim, Zagreb, 29.2.2000.
Nakon smjene vlasti - bar je tako u zemljama s dugom demokratskom tradicijom - imena osoba koje su igrale važnu ulogu u političkom životu zemlje, sele se u anonimnost. U Hrvatskoj stvari stoje ponešto drugačije: njihova su imena i dalje u javnosti, samo su se u novinama, sa stranica političke rubrike, preselila na stranice crne kronike. Ponekad čak i u roku od nekoliko sati - bivši ministar turizma u HDZ-ovskoj Vlasti, Ivan Herak, uhapšen je doslovce samo nekoliko sati nakon što je Vlada održala svoju posljednju sjednicu.
Nova vlast izabrana na parlamentarnim izborima početkom siječnja nalazi se u vrlo nezgodnom položaju. Stiješnjena velikim očekivanjima javnosti da će rasplesti kriminalno klupko koje se posljednjih 10 godina plelo uz svesrdnu ulogu najviših dužnosnika vladajuće HDZ-a i bojazni da se neminovna hapšenja dojučerašnjih uglednika ne protumače kao "nova revolucija", revanšizam ili osveta, Račanova Vlada vuče vrlo oprezne poteze koji kod građana već stvaraju nevjericu da će sve završiti na nekoliko žrtvenih jaraca. Nakon uhićenja bivšeg ministra turizma Heraka i paradigme pljačke u pretvorbi, tajkuna Miroslava Kutle, koji su uhićeni u danima primopredaje vlasti, čini se da ipak kreće odlučniji obračun s kriminalom. Nedavno uhićenje i pritvaranje osječkog tajkuna Antuna Novalića, zbog malverzacija - policija tvrdi, teških oko 10 milijuna maraka - u njegovoj Gradskoj banci, koja se od početka prošle godine nalazi u stečaju, kao da najavljuje novi val hapšenja u visokom društvu. I gradonačelnik Metkovića, Stipe Gabrić Jambo, jedan od najbogatijih ljudi u dolini Neretve, nedavno je priveden na informativni razgovor, ali je ubrzo nakon toga pušten. No, kako državni odvjetnik ne odustaje od njegova slučaja, Gabrića čekaju novi pozivi na policiju, a upućeni tvrde da je zatvorska ćelija za njega već pripremljena. Istodobno, oko imena janjevačkog zlatara Josipa Gucića posljednjih je tjedana prava poplava novinskih napisa koji svjedoče o različitim malverzacijama s okusom kriminala u brojnim njegovim tvrtkama i poduzećima. Krug se polako steže i oko njega i moglo bi se lako dogoditi da bude sljedeći s popisa koji će se naći u istražnom zatvoru.
Sva spomenuta imena - od Kutle, Gucića, Novalića do Gabrića bila su povezana sa samim vrhom bivše vlasti i do jučer su slovili kao ugledni, visokopozicionirani građani. Gabrić je bio jedan od glavnih snabdjevača voćem i povrćem Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane, s odličnim vezama u Ministarstvu obrane, ali i hrvatskim obavještajnim službama. Bez tih veza ne samo što se ne bi mogao baviti tako unosnim poslom, već ne bi mogao postići ni za sebe tako atraktivnu cijenu: iako je riječ bila o poslovima veleprodaje, Gabrić je sve isporuke obračunavao po maloprodajnim cijenama uz maržu koja se uglavnom kretala do 300 posto!
Njegovi politički sponzori bili su potpredsjednik hrvatskog Sabora i jedan od najznačajnih stranačkih ljudi HDZ-a Vladimir Šeks, te jedno vrijeme ravnatelje hrvatske obavještajne službe Luka Bebić. Gabrićevu galantnost prema politici možda najbolje ilustrira podatak da je na aukciji slika za pomoć Hrvatima koji se nalaze u zatvoru Međunarodnog suda za ratne zločine u Den Haagu, za amaterski slikarski uradak, portret bivšeg hrvatskog ministra obrane Gojka Šuška, platio nevjerojatnih 400.000 njemačkih maraka! Imena dvojice spomenutih političara - Šeksa i Bebića - vežu se i uz ime drugog uhićenog tajkuna, osječkog bankara i biznismena Antuna Novalića. Novalića se često viđalo u društvu tog dvojca: Bebić mu je navodno pomogao da kupi Neretvansku banku i razgrana svoje poslove u Pločama, dok je Šeks bio osoba koja je slavonskom tajkunu pomogla da dođe do samog Tuđmana. Novalić kod Tuđmana nije mogao izravno pa je prvo morao u humanitarnu zakladu njegove supruge Ankice. Taj posjet stajao ga je oko 180.000 DEM, koliko je poklonio njenom fondu za pomoć djeci Hrvatske, da bi ga, na njenu preporuku, pritom primio i predsjednik Tuđman. A kako se Tuđmanu nikada nije išlo praznih ruku, Novalić je predsjedniku poklonio ulje dvojice vrhunskih hrvatskih slikara - Kraljevića i Becića, koje se procjenjuje na oko 100.000 DEM. No, veze Novalića i politike tu ne završavaju: njegova je Gradska banka neposredno prije nego što su nastupile teškoće u poslovanju uplatila tri milijuna DEM za kupovinu najtiražnijih hrvatskih dnevnih novina, zagrebačkog "Večernjeg lista". Ta transakcija naložena je, kako se čini, iz samog vrha HDZ-a. Kupovina "Večernjeg lista" od strane tajnovitog Caritas Funda s Djevičanskih otoka, predstavlja jednu od najmisterioznijih privatizacijskih operacija izvedenih u Hrvatskoj. Ni do danas, naime, nije poznato tko je stvarni vlasnik "Večernjeg lista", mada je prema onom što se do sada saznalo, riječ o još jednoj pljački koje je izvela bivša HDZ-ova vlast.
Da bi nakon tajkuna na red mogli doći i drugi bivši ministri, koje za sada u zatvoru predstavlja tek Ivan Herak, vidljivo je ne samo iz veza koje su oni imali s tajkunima, već i iz nalaza državne revizije koji su se proteklih dana našli na dnevnom redu Sabora. Upravo je nevjerojatno što je sve državna revizija pronašla u poslovanjima najvažnijih minsitarstava, poput onog koje se bavilo obranom, ili unutarnjim poslovima. Ni jedan važniji posao nije išao na natječaj, već se prepuštao "pouzdanim" HDZ-ovim kadrovima, kakav je na primjer bio već spomenuti Stipe Gabrić Jambo. Što se sve zbivalo ispod površine takvog trgovanja nije teško naslutiti. Jedan saborski zastupnik, rezigniran onim što je vidio, s krajnjom je gorčinom zaključio kako se u najvažnijim državnim ministarstvima nije mogao nabaviti čak ni uredski materijal a da se pri tom ne krše zakoni.
Zanimljivo je da se o tim nalazima, koji su urađeni još za mandata prošle vlasti, nije moglo raspravljati jer su imali oznaku "tajne", pa su u ruke zastupnika došli tek nakon što je s njih skinut embargo. A o kakvim se sve tajnama radilo, možda najbolje pokazuje podatak da je ministarstvo unutarnjih poslova u dvije godine potrošilo čak 10 milijuna kuna za plaćanje doušničkih usluga policiji, doušnika koji su među ostalim uhodili i nezavisne novinare prilikom njihovih istraživanja raznih financijskih afera.
Jedan od problema s kojima se susreće nova vlast svakako je i naslijeđena infrastruktura u policiji, tužiteljstvu i sudstvu. Tu mrežu deset je godina gradio HDZ, brižljivo se držeći načela da nisu važni sposobni, već podobni. Problem je dakako i u tome što u kriminal nije upletena samo politika i biznis, već i policija, vojska a nerijetko i sudstvo. To klupko zato neće biti lako rasplesti, a vlast, želi li opstati, mora učiniti brze pomake jer je strpljenja u narodu, izmorenom teškom gospodarskom krizom, sve manje. Uz to, u javnosti su sve izraženiji i zahtjevi da se ispita imovina obitelji pokojnog predsjednika Tuđmana, koja je za 10 godina njegove vladavine Hrvatskom, postala jednom od najbogatijih u zemlji. Vlast se za sada još nećka takvih poteza. No, kad počnu suđenja uhićenim tajkunima, jasno je da će mnogi konci dovesti do samog vrha vlasti. Zato se i čini da su sadašnje spoznaje o razmjerima kriminala koji je 10 godina harao Hrvatskom samo vrh ledenog brijega.
Drago Hedl