Inicijativa HNV: kantonizacija BiH

Umjesto ideologijskih obmana i opsjena

AIM, SARAJEVO, 25.02.2000. Hrvatsko narodno vijece (HNV) je na svom trecem Saboru HNV-a BiH, 19. februara u Sarajevu, ponovno pokrenulo inicijativu o kantonizaciji BiH. HNV je, naime, jos na prvom Saboru Hrvata BiH u Sarajevu (februar 94.) ponudilo prijedlog kantonizacije kao rjesenje unutarnjeg uredjenja drzave u sedamnaest kantona i dva distrikta (Sarajevo i Mostar, a zasto ne uvrstiti sada i Banja Luku?!) postujuci pritom kriterije - prirodnog geografskog polozaja regija, njihova povijesnog formiranja, gospodarskih izvora i mogucnosti, te nacionalnog sastava stanovnistva. Poznato je da je taj Sabor i HNV kao izvrsno tijelo Sabora bitno utjecao na zaustavljanje rata izmedju Hrvata i Bosnjaka, sklapanje Washingtonskoga sporazuma (1994.), a potom i Daytonskoga i stvaranje Daytonske BiH (1995.). Manje je, pak, poznato da je stalno bio "u upotrebi" pregovaraca i taj projekt kantonizacije, koji se djelomicno primijenio na uredjenje entiteta Federacije BiH. Medjutim, ne i na uredjenje entiteta Republike Srpske, te je ona postala posve jednonacionalno i centralisticki uredjena.

Sada, nakon pet godina pokusaja izgradnje drzave i uza svu pomoc medjunarodne zajednice, vojne i civilne, doslo je do zastoja i blokade u provodjenju Daytonskoga mirovnoga sporazuma. Za to je sigurno glavni razlog nepostojanje politicke volje kod politickih vodja pojedinih naroda. Ali, to je djelomicno i zbog nedovrsenosti samog Daytonskog ustava BiH, kao neke vrste "kvara u konstrukciji", koji je opet u svojoj entitetskoj primjeni krivo protumacen i usvojen, kako pokazuje ociti primjer, kao po dogovoru, "uskladjenog" iskljucivanja konstitutivnosti Hrvata i Bosnjaka iz Republike Srpske, a Srba iz Federacije BiH. Time ovi konstitutivni narodi postaju istodobno nacionalne manjine u "tudjem" entitetu te iste drzave, sto je do sada nevidjeno i logicki i pravno apsurdno zdravom razumu.

HNV smatra - istaknuto je na Saboru - da je ovo pogodan cas za promjene u politici, gospodarstvu i kulturi hrvatskog i drugih naroda u BiH. Politicka promjena u Hrvatskoj potvrdjuje takodjer ovaj stav i potice na opravdani optimizam. Zbog toga je Sabor pozvao "sve svoje sunarodnjake Hrvate da prihvate njihovu viziju kao korisnu i dobru za sebe i, zajedno sa svim drugim ljudima i narodima, u ovoj drzavi BiH grade svoje zajednicko i opce dobro u miru i slobodi".

Sadasnje stanje Daytonske BiH, posebno probleme Hrvata u njoj, Sabor HNV-a prikazuje ovako:

"Bosna i Hercegovina je Daytonskim sporazumom dobila novu ustavnu strukturu. Drzava je formirana od dva nesimetricna entiteta, jedan je centraliziran i jednonacionalan (RS), drugi je decentraliziran kao federacija kantona i dvonacionalan (F BiH).

Medjutim, u izgradnji te ustavne strukture BiH, koja je sama po sebi nesavrsena (nedovrsena), vladajuce stranke vrse opstrukciju i onemogucavaju cjelovito provodjenje Daytonskog sporazuma.

Gradjani BiH, kao pripadnici naroda koji su po Daytonskom ustavu BiH konstutivni, postali su neravnopravni i svedeni na nacionalne manjine u entitetima. Kao gradjani, pak, oni su obespravljeni jer su entiteti etnicki utemeljeni.

Institucionalna zastita ljudskih i kolektivnih-nacionalnih prava kroz vijeca naroda nije dosljedno i ravnomjerno provedena u oba entiteta...

Nesimetricnost, pak, RS i F BiH stalno pobudjuje nacionaliste iz sva tri naroda na podjelu BiH ili dominaciju jednog nad drugima. U tom duhu HDZ kao vladajuca hrvatska stranka neprestano obnavlja ideju o stvaranju treceg entiteta kao jedinog garanta opstojnosti i sigurnosti hrvatskog naroda u BiH... Sve to je pojacano katastrofalnom aktualnom demografskom slikom: oko 400 hiljada Hrvata iz BiH je prognano i raseljeno, sto predstavlja oko polovice njihova predratnog broja. Namjesto da mijenja takvo postojece stanje i svoju politiku koja je uzrok destrukcije narodnog bica, HDZ u najnovije vrijeme iznosi svoj stav o dekonstituiranju hrvatskoga naroda u BiH, a u stvari je od pocetka protiv njegove konstitutivnosti u vlastitoj drzavi... Stav HNV-a bio je od pocetka drugaciji i uglavnom protivan takvim stavovima i politici HDZ-a, koja je hrvatski narod u BiH ne samo dekonstituirala, nego i destruirala, kako to bjelodano pokazuje njegovo sadasnje porazno stanje u politici, gospodarstvu i kulturi".

HNV smatra da te probleme treba rjesavati cjelovitim provodjenjem Daytonskoga sporazuma i dogradnjom ondje gdje je to potrebno radi dalje izgradnje BiH, kao sto vec predvidja i sam taj sporazum i Ustav drzave. Tomu pogoduju i vanjski faktori - osobito demokratske promjene u Republici Hrvatskoj. One su izvedene i prema politickom opredjeljenju HNV-a, posebno u shvacanju odnosa Republike Hrvatske i BiH, kao dviju suverenih i samostalnih drzava.

Sabor HNV-a trazi od nove vlasti u Republici Hrvatskoj promjenu HDZ-ovske politike prema Hrvatima u BiH i jednu drugaciju pomoc kako bi Hrvati u BiH samostalno vodili svoju politiku i da se to pokaze ne samo u moralnoj podrsci, vec i u konkretnoj politickoj, gospodarskoj i kulturnoj. Na Saboru je iznesen vrlo kriticki stav prema dosadasnjoj vrsti i nacinu pruzanju te podrske i pomoci, te je upucen poziv na radikalnu promjenu u usvojenom dokumentu pod naslovom "politicko, gospodarsko i kulturno stanje Hrvata u BiH" (Podnaslov: "Osvrt i prijedlozi za izlaz iz postojeceg stanja destrukcije naroda"!). Nekoliko samo izvadaka iz tog dokumenta pokazuje jasno stav HNV-a:

• Politicka suverenost hrvatskoga naroda u BiH, kao i drugih naroda u njoj, moze se postici samo cjelovitom provedbom Daytonskoga sporazuma i dogradnjom toga sporazuma radi bolje i brze izgradnje pravne drzave u kojoj ce svi ljudi i narodi biti konstitutivni i jednakopravni na cijelom teritoriju i u svim drzavnim institucijama drzave.

Kamen temeljac za to predstavlja, dakle, primjena odredbe o konstitutivnosti naroda iz Ustava BiH na ustave RS i F BiH.

Konstitutivnost je, takodjer, pretpostavka dosljedne provedbe Aneksa 7. o povratku svih ljudi na svoje ognjiste, bez cega nema pravednog i trajnog mira u BiH, niti ustavne jednakopravnosti.

Za to se HNV od pocetka zalaze i ovoga puta to ponovno trazi od medjunarodne zajednice i domace politike, koji su posebno odgovorni za implementaciju Daytonskoga sporazuma.

Dogradnjom Daytonskoga sporazuma treba, pak, izvrsiti kantonizaciju na cijelom teritoriju BiH, prevladati nesimetricnost entiteta i ukupnu drzavnu strukturu svesti na dva nivoa, kao najuspjesniji evropski model. To ce ne samo smanjiti javnu potrosnju koja sada iznosi neodrzivih 62 odsto drustvenog bruto proizvoda, nego ce i politicki definitivno otkloniti nade i zahtjeve za podjelom BiH. Takvom uredjenju drzave najbolje odgovara formiranje samoodrzivih kantona na cijelom prostoru i njihova federalizacija u cjelovitu drzavu.

• Gospodarstvo BiH treba biti uredjeno prema dostignucima ekonomske znanosti i politike u suvremenome svijetu... Posebno mjesto u procesu prevladavanja teskog ekonomskog stanja u BiH, a to znaci i u stvaranju stabilnih politickih odnosa u cijeloj regiji, predstavljaju gospodarske veze RH i BiH. Gospodarska podrska povratka Hrvata u BiH u njihova predratna prebivalista trazi radikalnu promjenu. Ranija hrvatska vlast je novcem hrvatskih poreskih obveznika pravila Bobanova i Suskova sela i druga fantomska granicarska naselja u BiH kako bi sprijecila povratak srednjobosanskih Hrvata u svoja mjesta i nacinila od njih "humano preseljene i usrecene Hrvate". Takve investicije su direktan akt protiv povratka Hrvata onamo gdje su nekada zivjeli. Pri tome je potpuno ostavljeno po strani pitanje sto ce ti ljudi raditi osim spavanja u novoizgradjenim spavaonicama. Novi pristup trazi da se investira u povratak kuci i istovremeno otvaraju radna mjesta za povratnike kroz aktivnosti hrvatskih poduzeca. Takodjer, nova hrvatska vlast mora otvoriti realne mogucnosti povratku hrvatskih Srba u njihove domove kako bi se omogucio povratak bosanskih Hrvata u RS.

• Danasnja BiH je u svom socijalnom i politickom nastojanju, sama jos bez stabilnog identiteta, s "konstitutivnim" narodima koji i sami prolaze "groznicu" potvrde ili obrane identiteta. A u BiH su svi procesi, dobri i losi, uvijek i nuzno u interakciji. Zato Hrvati BiH ne mogu aktivno i produktivno stvarati svoju buducnost ako puninom svojega politickog angazmana ne budu pripadali tom procesu i toj interakciji, na principu jednakih prava i obveza.

Ziveci tisucu godina u BiH, Hrvati su svoju etnicku i kulturnu povijest tijesno isprepleli sa svima drugima, s kojima zive. Stvorili su u tim procesima dugoga trajanja markantne vlastite izrazajne forme i kulturne strukture, odnjegovali neke vlastite kontinuitete, po kojima su stekli i zaseban identitet, u visokom stupnju interferentan s ostalim bosanskim kulturnim identitetima, a nezamjenjiv s bilo kojim drugim. Suvremena politicka praksa u razvijenoj zapadnoj civilizaciji takve mikro-identitete afirmira i stiti kao najvecu vrijednost, odmah pokraj ljudskih prava. Svaki rigidni unitaristicki koncept na takve kulturne identitete djeluje unistavajuce.

Umjesto ideologijskih obmana i opsjena o nacionalnom jedinstvu i toboznjem opcem nacionalnom interesu, koji je uvijek samo uski interes jedne politike, stranke, rezima, Hrvati u BiH morali bi u novo stoljece unici s definitivno prevladanom dihotomijom izmedju BiH i Hrvatske, izmedju svojega bosanstva i hrvatstva, izmedju svoje religijske i svoje etnicke pripadnosti, po jednostavnoj, neideologijskoj, jedinoj demokratski ovjerenoj formuli: politicki identitet ili drzavnost - bosanskohercegovacka, etnicko-kulturni identitet ili nacija - hrvatska, vjera ili vjerska zajednica - katolicka, ili bilo koja druga, odnosno svjetonazor, prema nacelu modernog svijeta o slobodi misljenja, savjesti i vjere, kaze se u usvojenom Dokumentu HNV.

Dakako, ono sto se tu kaze o Hrvatima moze se jednako primijeniti i na druge narode, sto je bila ocita namjera i ovoga Sabora HNV-a, jer se samo u zajednistvu i dijalogu svih grazana i naroda moze stvarati BiH kao suvremena demokratska i pravna drzava.

Fra Luka MARKESIC (AIM, Sarajevo)