Crna Gora - kako se prehraniti
Socijala kao mjerilo uspjeha
AIM Podgorica, 26.02.2000
Crna Gora
Broj stanovnika 655.000 Zaposleni 113. 525 Nezaposleni 79.800 Penzioneri 73.000 Radnici na prinudnom odmoru 8.978 Izbjeglice i raseljena lica 58.000 Prosječna plata 170 DEM Minimalna plata 60 DEM Zagarantovana plata (isplaćuje se radnicima na prinudnom odmoru) 36DEM prosječna penzija 128,75DEM minimalna penzija 75,56 DEM potrošačka korpa 442-551 DEM
Podaci su iz decembar 1999. godine.
TXT: Za ishranu i higijenu četvoročlana porodica u Crnoj Gori mora obezbijediti više od 500 DEM. Odnosno - tri prosječne decembarske plate (170 DEM)!
Medjutim, to ne garantuje ništa više od preživljavanja na granici siromaštva. Aktuelna potrošačka korpa, na osnovu koje se izračunava standard crnogorskih stanovnika, sastavljena je 1993. godine, u vremenu kada su ovdašnje zarade iznosile od 0,5 do 5 DEM. I sadrži 43 proizvoda - naspram "SFRJ korpe" u kojoj je bilo 265 namirnica. "Novu, 'ratnu' potrošačku korpu sastavili su svojevremeno stručnjaci Zavoda za zdravstvenu zaštitu - Odjeljenja za ishranu stanovništva, kao biološki minimum neophodan za preživljavanja. Uz 'korpu' je išla i preporuka da je riječ o minimumu minimuma koji se bez posljedica po zdravlje može koristiti najduže tri mjeseca", ističu u Savezu samostalnih sindikata CG.
Svoje tvrdnje u SSS CG potkrijepljuju podacima da je, prema važećim standardima, četvoročlanoj porodici dnevno propisan: litar mlijeka, 850 grama hljeba, 300 grama sirovog mesa, 100 grama suhomesnatih proizvoda... Od sredstava za higijenu tu su četiri toaletna sapuna, dvije paste za zube, pola litra šampona, i jedan dezodorans - mjesečno.
Ipak, i takva potrošačka korpa mnogima je nedostupna, pošto je tek svaki šesti stanovnik Crne Gore zaposlen. Uz to, i medju zvanično zaposlenima 18 hiljada radnika nije primilo platu od dva mjeseca do tri godine unazad. A u opštinama Bijelo Polje, Budva, Žabljak, Kolašin, Mojkovac, Plav, Rožaje, Ulcinj i Šavnik prosječna plata je manja od 100 DEM.
Prema najnovijim statističkim podacima prosječna (plaćena) satnica u Crnoj Gori je nešto manja od jedne marke. Radnici i tehničko osoblje mjesečno, u prosjeku, zarade tek nešto više od 50 maraka, zaposleni sa srednjom stručnom spremom nešto više od sto, dok ljekari i profesori mogu računati na mjesečnu zaradu od 250 do 300 maraka. Poredjenja radi ljekar u Crnoj Gori zaradjuje otprilike deset puta manje od ljekara u Sloveniji. Ali i tri puta više od kolege u Srbiji.
Posljednji podatak, ipak, nije najpogodniji za poredjenje i zbog toga što računice iz Beograda pokazuju da prosječan srpski policajac zaradjuje dvije ljekarske, odnosno, tri nastavničke plate!
Ali, vratimo se Crnoj Gori i fenomenološkom pitanju koje je odavno preraslo granice ove zemlje - kako i od čega žive (preživljavaju) gradjani Crne Gore? Minimalna plata od 60 maraka (oko 30 dolara), koja u Crnoj Gori predstavlja osnovni reper za izručanavanje standarda, prema kriterijumima Svjetske zdravstvene organizacije označava - prag siromaštva i u najnerazvijenijim krajevima Planete.
Poredjenja radi - svojevremeno su kažnjenici u finskim zatvorima štrajkovali zbog mjesečne zarade od 25 dolara. Ma koliko cinično zvučalo, oni su, za razliku od ovdašnjih "slobodnjaka" makar imali obezbjedjene stan, hranu i garderobu. A to je danas nedosanjan san većine stanovnika Crne Gore. Čak se ni medju pripadnicima nekadašnje "srednje klase" ne živi mnogo bolje.
Dodatni razlog za brigi predstavlja računica prema kojoj se, do kraja ove godine ne može očekivati osjetnije poboljšanje. Naime, Stručnjaci objašnjavaju da se iz Budžeta za 2000. godinu koji je usvojila Skupština Crne Gore jasno vidi da projekcija po kojoj minimalna plata ne može preći prag od 70 DEM. Pod uslovom, naravno, da se ne dobije značajnija finansijska pomoć sa Zapada.
Ipak, predstavnici ovdašnjih vlasti tvrde da stanje i nije tako tragično pošto zaposleni uz platu dobijaju i naknadu za prevoz i topli obrok, regres i zimnicu. A na dodatna primanja u vidu regresa, zimnice ili neke druge vrste robno-novčane pomoći računaju i crnogorski penzioneri, čiji je socijalni status po mnogo čemu sličan zaposlenima. Uostalom, nedavno isplaćena penzija (za decembar prošle godine) iznosila je u prosjeku 129 DEM.
Poštujući matematičke i biološke zakone to nije dovoljno za život. Ali, očigledno, Crnogorci preživljavaju. Mnogima od njih to polazi za rukom zahvaljujući radu "na crno". Nekadašnji profesori, inžinjeri, vojnici i kvalifikovane zanatlije sa dugogodišnjim radnim iskustvom postali su trgovci na buvljacima, ilegalni radnici po kafanama, piljarama i buticima, sitni šverceri duvanom, hranom ili gorivom... Uostalom, analize pokazuju da se od 40 do 60 odsto ukupnih privrednih aktivnosti u Crnoj Gori realizuje u sferi sive ekonomije.
Dodatno olakšanje predstavlja činjenica da se osnovne životne namirnice (hljeb, mlijeko, brašno, šećer, ulje) mogu nabaviti po državnim (netržišnim) cijenama, koje su, koliko - toliko, prilagodjene ovdašnjem standardu. Vlast je u prilici da subvencira cijene ovih proizvoda u dobroj mjeri i zbog toga što do njih dolazi: basplatno - u vidi ekonomske pomoći zapadnog svijeta; ili nabavkom u Srbiji - gdje su isti proizvodi, iako je u to teško povjerovati, još jeftiniji. Tako hljeb u Crnoj Gori košta 0,38, a u Srbiji 0,26 DEM.
Finansijsko-robna blokada na srpsko-crnogorskoj granici u značajnoj mjeri je suzila manevarski prostor ovdašnjim vlastima, ali i pogoršala položaj privrede i gradjana. Ipak, još jednom se pokazalo da policija ne može u potpunosti prekinuti puteve koje je izgradio ekonomski interes. Tako se, svakodnevno, na ovdašnjim pijacama nude: Karneksove kobasice, pečenice, razno-razne salame, PKB-ovo mlijeko u tetrapaku, trapist, "Takovo" eurokrem, marinirane pečurke, "Domaći čaj" u filter vrećicama, pa i kukuruzno brašno, orasi i suvo groždje... A ono što ne prodje policijske punktove ili ne stiže u dovoljnim količinama nadomjesti se (polu)legalnim uvozom iz Bosne, Hrvatske, Slovenije.
Tako se, ipak, preživljava. A onima koji nijesu uspjeli (ili fizički nijesu u mogućnosti) da se "snadju" i zarade makar za goli život - preostaje socijalna pomoć. A ništa crnogorsku situaciju ne odslikava bolje od podatka da se 380 hiljada žitelja Crne Gore nalazi na spiskovama Ministarstva rada i socijalnog staranja preko koga prima neku vrstu pomoći i dodatka za preživljavanje.