Ko upravlja crnogorskim privrednim firmama

Zatvoreni krug moćnih

Crnogorska vlast već godinama drži pod apsolutnom kontrolom najveća crnogorska preduzeća, ali i ključne punktove u vanprivredi - državne medije, manifestacije kulture, zdravstvo... Tako je u svojim rukama, uz političku, skoncentrisala i ekonomsku moć.

AIM Podgorica, 18.02.2000. godine

TXT: Crnogorska vlast već godinama ima dobro uhodan sistem pomoću kojeg pod apsolutnom kontrolom drži najveća crnogorska preduzeća, ali i ključne punktove u vanprivredi - državne medije, manifestacije kulture, zdravstvo... Taj "izum" zove se - upravni odbori. U njima je vlast skoncentrisala i političku i ekonomsku moć. Recept je prost: natpolovičnu većinu u upravnim odborima, a sve su to privatizovana preduzeća, imaju predstavnici državnih fondova čije prve ljude imenuje Vlada. Predsjednici upravnih odbora su takodje uticajni ljudi iz vlasti, a vlast opet ima odlučujuću riječ i pri izboru direktora najvažnijih preduzeća.

Tako su, na primjer, direktori i predsjednici upravnih odbora nikšićke Željezare, Elektroprivrede Crne Gore, Luke Bar, podgoričkog Duvanskog kombinata i Montenegrobanke sve ljudi iz najjače vladajuće stranke - Demokratske partije socijalista Mila Djukanovića. I dva potpredsjednika DPS-a Milica Pejanović-Djurišić i Svetozar Marović predsjednici su upravnih odbora dviju moćnih firmi - Telekoma i Budvanske rivijere, čiji su direktori takodje iz redova Djukanovićevih socijalista.

Godinama u taj krug moćnih ni slučajno ne može da udje niko iz opozicionih stranaka. Po isteku mandata u tim vrhovima političko-ekonomske oligarhije samo dolazi do horizontalnih pomjeranja. Moći se, očigledno, niko ne odriče dobrovoljno. A ni solidnih novčanih nadoknada, koje uopšte ne zavise od uspjeha firme - one se isplaćuju predsjednicima upravnih odbora i onda kad radnici mjesecima čekaju na plate.

Po Zakonu o preduzećima, značajnu ulogu u upravnim odborima treba da imaju predstavnici zaposlenih. A da li je tako u realnom životu?

Prema prvom i do sada jedinom istraživanju o radu upravnih odbora u Crnoj Gori, koje je uradila Agencija za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja, 41 odsto članova upravnih odbora iz redova zaposlenih ne znaju koja su im prava i obaveze u upravljanju preduzećem. Kako onda od takvih ljudi očekivati da značajnije utiču na njegovo poslovanje? Pogotovo kad se uzme u obzir jedan drugi pokazatelj - čak 54 odsto ispitanika ne zna koliki je profit ili gubitak imalo "njegovo" preduzeće. Dakle, nema ni elementarnu informaciju o firmi.

• U našem društvu ne postoji jasna granica izmedju političkog i ekonomskog sistema, pa je politički sistem stavio u svoju službu ekonomski. Zato su rukovodstvu firme mnogo važniji unutrašnji politički problemi zemlje nego medjunarodna konkurentnost sopstvene firme i ekonomskog sistema. To dalje vodi ka lutanju u procesu tranzicije, pa vlast i ekonomski eksperti nikako da se odluče za koji su model kapitalizma, objašnjava te apsurde mr Mirjana Vujanović, asistent podgoričkog Ekonomskog fakulteta i dobar poznavalac procesa privatizacije u Crnoj Gori.

Prema ocjenama eksperata Evropske unije preveliki uticaj političara u upravnim odborima ne garantuje poslovni uspjeh firmi. Poslovni rezultati crnogorskih preduzeća potpuno im daju za pravo. Uglavnom rade sa tridesetak odsto kapaciteta, zarade u njima su nedovoljne i za golo preživljavanje, uglavnom se isplaćuju uz velika zakašnjenja, njihovi proizvodi rijetko dospijevaju na strana tržišta...

• I laiku je jasno da naša preduzeća posluju loše, ali ono što se tako lako ne uočava i što još više zabrinjava jeste velika vjerovatnoća da će preduzeća propasti jer se u njih ništa ne ulaže. Zato crnogorska privreda podsjeća na staru veš-mašinu koja lupa i curi, pošto se ne isplati njena popravka. A pitanje je - ko će nam kupiti novu mašinu? Za to je potrebno da vladajuće političke strukture imaju jasnu predstavu o mogućim ekonomskim i društvenim modelima, kako bi svoju energiju, umjesto lutanja od jednih do drugih rješenja, usmjerili ka odabranom cilju, smatra Mirjana Vujanović.

Pomenuto istraživanje pokazuje da su neefikasan menadžment i spoljni faktori glavni uzroci lošeg poslovanja crnogorskih preduzeća. Medjutim, iako 71 odsto članova upravnih odbora smatra da bi promjena menadžmenta poboljšala poslovanje u njihovim preduzećima nije zabilježen nijedan slučaj da su u tom smislu nešto i preduzeli. Ne zna se, takodje, ni za jedan primjer da je zbog slabih poslovnih rezultata u preduzeću odgovarao bilo ko iz upravnog odbora. Evo još jednog fenomena - u posljednjih desetak godina u Crnoj Gori nije završen gotovo nijedan ozbiljniji postupak za privredni kriminal. Više njih je u toku, ali samo protiv direktora: nijedan član upravnog odbora nije pozvan na odgovornost zbog lošeg stanja, ili pljačke u firmi!

Ovih dana sudi se direktoru jedne hercegnovske firme zbog privrednog kriminala. Interesantno, on je na sudjenju optužio za zloupotrebe i bivšeg predsjednika upravnog odbora koji je u to vrijeme, a i sada je, bio uticajni funkcioner vladajuće paratije. Trenutno je direktor jedne od najjačih crnogorskih firmi, a i predsjednik nekoliko upravnih odbora. Možda je direktor u pravu, ali zaista bi bilo ravno čudu da bude osudjen i prozvani predsjednik upravnog odbora sve i da se dokaže njegova krivica.

Sve to otvara dilemu - ko treba da bude u upravnom odboru? U razvijenom svijetu za to su ključni kriterijumi dobra poslovna reputacija, poznavanje medjunarodnog zakonodavstva, tehnologije, organizacije rada... U Crnoj Gori se isključivo poštuje kriterijum političke pripadnosti, da ne kažemo podobnosti. U
razvijenom svijetu član upravnog odbora ne može biti ni lice osudjivano za privredni kriminal ili koje je zloupotrijebilo službena ovlašćenja. A i prvi princip Evropskog zakona o preduzećima (EU company low) za izbor predstavnika zaposlenih u upravnim odborima je princip poštenja, što podrazumijeva obezbijedjivanje mehanizama koji onemogućavaju pronevjeru, lične interese menadžmenta i ostale manipulativne radnje u preduzeću. Koliko se tom vrlinom može pohvaliti prvih ljudi crnogorskih firmi veliko je pitanje. Djelimičan odgovor daje i podatak da se SRJ, dakle i Crna Gora, našla na prvom mjestu svjetske ljestvice korupcije! Naravno, ta se neslavna pozicija dobija zbog korumpiranosti vladajućih vrhova. S tim u vezi stručnjaci upozoravaju i na još jedan domaći fenomen - država korumpira preduzeća kojima isključivo upravljaju njeni ljudi, dok u svijetu državu pokušavaju da korumpiraju korporacije, pa se ona zato energično i bori protiv kriminala. Zbog toga bi na ovim prostorima bilo logično da se preduzeća bore protiv vlasti, ali tako nešto spada u sferu čiste fantastike! A dok je to sve ovako inostrani kapital će u velikom luku zaobilaziti Crnu Goru iako je i vlasti jasno da bez njega crnogorskoj privredi nema spasa.

Veseljko KOPRIVICA (AIM)