Rascjepi u Narodnoj stranci Crne Gore

Ostavka I nova misija doktora Kilibarde

Gotovo u jednom danu dr Novak Kilibarda je izgubio dvije funkcije i dobio novo državno postavljenje

AIM Podgorica, 17.02.2000. godine

Crnogorski državni mediji objavili su u ponedjeljak 14. februara vijest ťiz dobro obaviještenih izvoraŤ: dr Novak Kilibarda biće prvi šef Trgovinsko- informativne misije Misije Crne Gore u Sarajevu. Već sljedećeg dana pokazalo se da su izvori bili zaista dobro obaviješteni: dr Kilibarda je sazvao konferenciju za novinare na kojoj je obznanio svoje postavljenje za šefa crnogorske Misije u Sarejevu. I nije to bila jedina vijest koju je Kilibarda saopštio tog dana. ťČim sam dobio rješenje o postavljenju, koje potpisao ministar inostranih poslova Branko Lukovac, podnio sam predsjedniku Vlade RCG Filipu Vujanoviću ostavku na položaj potpredsjednika VladeŤ, rekao je Kilibarda okupljenim novinarima.

Ako se, zbog izbora za šefa trgovačko-diplomatskog predstavništva u Sarajevu naprosto podrazumijevala ostavka na mjesto potpredsjednika Vlade, malo je ko u Crnoj Gori očekivao još raspleta u istom danu.
Vječito nepredvidivi Kilibarda i ovaj put je imao skriveno iznenađenje. ťIako se prostorni i drugi tehnički uslovi potrebni za rad Misije ne mogu za nekoliko mjeseci realizovati, što znači da moja djelatnost na položaju predsjednika Narodne stranke neće biti znatnije ometana, ipak sam riješio da na jednoga od potpredsjednika prenesem sva statutarna ovlašćenja predsjednika Narodne strankeŤ, izjavio je Kilbarda. Jednostavnije receno: dr Novak Kilibarda više nije predsjednik Narodne stranke.

Dakle, gotovo u jednom danu dr Novak Kilibarda, doskorašnji predsjednik Narodne stranke i potpredsjednik crnogorske Vlade izgubio je dvije funkcije i dobio novo postavljenje. Tokom poduže i prilično konfuzne konferencije za novinare bilo je izvjesno da ni sam Kilibarda nije načisto - da li je novo državno postavljenje istovremeno i kraj njegove karijere kao lidera Narodne stranke. Tačnije: da li je najavio vlastiti poraz u unutarstranačkom ratu.

Nije nikakva tajna da već nekoliko mjeseci traju nesuglasice izmedu dr Novaka Kilibarde i njegovih najbližih saradnika iz Narodne stranke, potpredsjednika Predraga Drecuna, Dragana Šoća i Predraga Popovića. Ono što je na samom početku ličilo na prolaznu svađu starog političkog vuka i mladih saboraca izraslo je u sukob koji, očito, vrijeme ne može zaliječiti. Tehnički, buknulo je oko procedure. Prema tvrdenju njegovih stranačkih protivnika dr Kilibarda nije, u skladu sa ranijim dogovorom, zakazao sjednicu Glavnog odbora partije na kojem bi pocele pripreme za kongres zakazan za maj ove godine. A Kilibarda, kako tvrde njegove stranačke kolege, ne zakazuje pripremu kongresa jer dobro zna: on je u manjini i naredni kongres značio bi njegovo demisioniranje sa mjesta lidera Narodne stranke.

Proceduralna enigmatika samo je vrh ledenog brijega. Šoć, Drecun i Popović imaju ozbiljnije zamjerke Kilibardi. Saradnici su doskorašnjem predsjedniku prebacivali da je izjavama tokom Nato kampanje protiv SRJ, zatim javnim kritikama poglavaru Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori Amfilohiju Radoviću i, posebno, prihvatanjem mjesta predsjednika senata Dukljanske akademije napustio programski teren Narodne stranke. Dragan Šoc, vec viđen kao budući presjednik stranke, na jednoj od poslhjednjih konferencija za novinare bio je izričit: ťKilibarda je, u ime Narodne stranke poceo da vodi politiku Socijaldemokratske stranke i Liberalnog saveza. To je našu stranku svelo ispod cenzusa za ulazak u parlamentŤ. Drugi iz okrušenja, Predrag Drecun, baš kao i član najužeg rukovodstva Predrag Popović bili su još žešći - oni optužuju Kilibardu da je članstvo stranke ťotjerao u naručje Bulatoviceve SNPŤ, naglašavajuci da se Narodna stranka mora, ako misli vratiti članstvo, vratiti ťizvornim principima strankeŤ.

Zanimljivo ni Kilibarda ne spori da su njegovi stavovi suština spora. Samo, on tvrdi da gleda na budućnost. ťSve što sam govorio vrijeme je potvrdilo. Srpski nacionalni korpus može opstati u Crnoj Gori, kao uvaženi dio društva, jedino ako se doslovce bude pridržavao svih demokratskih i evropskih standarda. Narodna stranka ima budućnost jedino ako bude činilac međunacionalne i meduvjerske tolerancijeŤ, rekao je nedavno Kilibarda.

Doskorašnji predsjednik nije, tokom sukoba unutar stranke, pokazivao veliko uznemirenje. Doduše, nije ovo prvi veći sukob u Narodnoj stranci, osnovanoj prije decenije odmah nakon antibirokratske revolucije u Crnoj Gori. Dugo je bila ťdesno kriloŤ tadašnjeg Bulatovićevog i Đukanovićevog Saveza komunista. Čak je i prednjačila, naročito u vrijeme rata u Hrvatskoj: tada je Mitar Čvorović, jedan od uglednika NS, putovao čak do Dubrovnika, ne bi li tamo organizovao stvaranje ťDubrovačke republikeŤ. Bili su tamni dani Crne Gore, ali i tamni dani Narodne stranke, koja je početkom '92. godine bili najjača stranka poslije Demokratske partije socijalista. Prva trvenja počela su kada je Kilibarda pokušavao napraviti otklon od vladajućeg režima, tada je djelić po djelić otpadao od Narodne stranke. No, Kilibarda je iz svih sukoba izlazio kao pobjednik. Posljednji i najjači udar desio se 1996. godine u doba stvaranje Narodne sloge, koalicije sa Liberalnim savezom Crne Gore: tada su Kilibardu napustili potpredsjednik stranke dr Bojović, te ugledni poslanici Nikčević, Vojvodić i drugi... I tu ťburuŤ Kilibarda je preživio, lansirajući tada u politički vrh stranke Drecuna, Šoća i Popovića.

Poslije sukoba unutar DPS-a, Kilibarda je svom silinim stao uz Đukanovića. Na posljednjim izborima Narodna stranka je ušla u koaliciju ťDa živimo boljeŤ i učestvovala u sastavu Vlade Crne Gore. Formalno, politika Novaka Kilibarde opet je pobijedila. No, već tada je bilo jasno da ťstranka srpske prepoznatljivostiŤ, kako ju je volio zvati Novak Kilibarda, ima sve manje članstva. Najveći dio srpskih glasova u Crnoj Gori išao je ipak Bulatovićevoj SNP.

Posljednja istraživanja javnog mnjenja govore da Narodna stranka, u slučaju samostalnog nastupa, može računati na najviše - 2 odsto glasača! Bio je to težak udarac za narodnjake: gubitak rejtinga značio je istovremeno i dramatičnno slabljenje položaja NS unutar koalicije i vrlo neivjesnu budućnost koja zavisi samo od dobre volje - lidera DPS-a. To je, izgleda, bilo i posljednje zvono na uzbunu ťmladih lavovaŤ Šoća, Drecuna i Popovića. Oni danas pokušavaju, povratkom ťsrpskoj retoriciŤ da povrate i dio glasača koji su prišli SNP-u. Zato je trebalo i žrtvovati Kilibardu, čija naprasna procrnogorska retorika, prema mišljenju ťtrojkeŤ, ne može dati uslove za povratak poljuljanog povjerenja glasača.

ťJavno se obavezujem da ću, ako Kilibarda bude izabran na kongresu za predsjednika stranke, napustiti sve stranačke i državne dužnostiŤ, rekao je prošle nedjelje Dragan Šoć, potpredsjednik stranke i ministar pravde u Vladi Crne Gore. Bio je to jasan signal Kilibardi da će ťmladi lavoviŤ ovog puta ići do kraja. Po Kilibardu je situacija postala još teža kada se ispostavilo da je u apsolutnoj manjini unutar Glavnog odbora. Iako je davao do znanja da će se boriti do kraja bilo je čisto: ovog puta Kilibarda nema nikakvih šansi unutar stranke.

U toj činjenici mnogi objašnjavaju naprasno postavljenje Kilibarde za šefa crnogorske Trgovačko-diplomatske misije u Sararjevu. Očito, Đukanović i drugovi nijesu zaboravili Kilibardin doprinos u borbi protiv Bulatovića, a svjesni činjenice da ga ne mogu održati spolja na mjestu predsjednika, vrhovi DPS-a odlučili su da presjeku ťčvorŤ: Kilibarda je ťpočašćenŤ državnom funkcijom u Bosni, a njegovi stranački oponenti zadovoljeni i ostaju u koaliciji. Svi su, makar za kratko, pomireni, smatraju u vrhu crnogorske vlasti.

Samo ostaje dilema: ko će od toga uopšte imati koristi. Jer, male su šanse da novi lideri Narodne stranke oporave stranku koja se očito utopila unutar matrice vladajuće Demokratske partije socijalista. Baš kao što gotovo minimalne šanse da ovog puta Kilibarda vaskrsne kao politički lider Narodne stranke. Tačnije: u sukobu predsjednika Narodne stranke i njegovih najbližih sradanika svi su dobili veću - manjinu.

Draško ĐURANOVIĆ (AIM)