"Reporter" na optuženičkoj klupi

Banjaluka, 18. februar 2000. (AIM)

Vlasnik i glavni i odgovorni urednik banjalučkog magazina "Reporter" Perica Vučinić i novinar Željko Cvijanović našli su se ovih dana na optuženičkoj klupi Opštinskog suda u Banjaluci. Protiv njih je Okružni sud u Sremskoj Mitrovici, na zahtjev tamošnjeg javnog tužioca, pokrenuo istragu zbog osnovane sumnje da su izvrgli javnoj poruzi predsjednika Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) i time počinili krivično djelo povrede ugleda SRJ.

Vučiniću se stavlja na teret da je u "Reporteru" od 6.10.1999. godine, na naslovnoj strani objavio fotografiju predsjednika SRJ Slobodana Miloševića sa tri uva i jednim okom zacrnjenim, a jednim osvijetljenim, crvenom trakom preko lica i kokardom na šajkači, dok se Cvijanović tereti da je u tekstu "Diktatura", sa podnaslovom "Batinanje demonstranata", u istom broju napisao da su "snage režima Slobodana Miloševića prošle noći u Beogradu u sinhronizovanoj akciji uhapsile, u nepoznatom pravcu odvele i likvidirale više od 300 intelektualaca, političkih prvaka i drugih protivnika režima".

'Sumnjivi' broj "Reportera", koji se vozio u distributivnu mrežu u Beograd, otkrila je srbijanska policija odmah nakon prelaska granice na Rači. Oduzeto je svih 8.500 primjeraka i predato na čitanje javnom tužiocu, koji se nije mnogo dvoumio da pokrene krivični postupak. Pošto se "Reporter" štampa u Banjaluci, istražni sudija je odlužio da se okrivljeni saslušaju zamolbenim putem u mjestu izlaženja novina. Tako se zamolnica za saslušanje Vučinića i Cvijanovića našla u rukama istražnog sudije u Banjaluci.

Vučinić je u svojoj sudskoj odbrani tvrdio da je inkriminisana fotografija sa naslovne strane preuzeta iz agencijskog servisa Associated press, sa kojom "Reporter" ima ugovor o korištenju servisa. Inače, radi se o fotografiji jednog maskiranog demonstranta sa ulica Beograda početkom oktobra 1999. godine. Okrivljeni Cvijanovi† tvrdi da je iz njegovog teksta istrgnut citat, koji nije informacija nego svjesna fikcija, poslije koje je slijedila rečenica iz koje se to jasno vidi i koja glasi:"...vest sa početka teksta nećete pročitati na srpskom jeziku. Ali ne zbog toga što ona nije moguća, već zato što neće imati ko da je napiše: onima kojima bi to i pošlo za rukom teško da bi uspeli da ne uđu među onih trista za odstrel". "Ja sam u inkriminisanom tekstu iznio realne događaje sa demonstracija te noći u Beogradu i ne smatram da sam počinio krivično delo povrede ugleda SRJ", završio je svoju odbranu pred istražnim sudijom u Banjaluci Željko Cvijanović.

Povodom sudskog pozivanja i saaslušanja Vučinića i Cvijanovića oglasilo se samo Nezavisno udruženje novinara RS. "NUN RS smatra da su se pokretanjem postupka na zahtjev Okružnog suda iz Sremske Mitrovice, Osnovni sud i pravosuđe u RS stavili na stranu diskriminatorskih zakona u SRJ kojima se guše osnovna prava i slobode, pa i pravo na slobodu mišljenja i slobodno informisanje", stoji u saopštenju za javnost ovog Udruženja. "Mi smo ustali u odbranu principa slobodnog novinarstva. Smatramo da sud u Banjaluci nije trebao da saslušava novinare na poziv suda iz SRJ", kaže predsjednik ovog Udruženja Goran Mihajlović. Predsjednik druge novinarske asocijacije u RS (Udruženja novinara RS) Brane Božić je takođe na strani "Reportera" i smatra da novinari ne treba da za svoje stavove i mišljenja odgovaraju na sudu. "Razumijem potrebu za reklamom, ali mislim da stvar ne treba naduvavati. Sud u Banjaluci nije prekoračio pravila sudskog postupka i kritiku treba usmjeriti prema sudu u Sremskoj Mitrovici, koji je pokrenuo postupak", smatra Božić.

Iako krivični sud u Banjaluci nije pokrenuo krivični postupak protiv novinara "Reportera", činjenica da su Vučinić i Cvijanović pozvani na saslušanje pred istražnog sudiju ovog suda dobila je na stranicama "Reportera" prizvuk političkog slučaja u režiji vlasti RS. U poslednjem broju "Reportera" u tekstu "Saradnja sudova na obostrano zadovoljstvo", u podnaslovu stoji da je "vlast u RS preko "Reportera" dobila jedinstvenu šansu da pokaže vaskolikom narodu da nije potpuno otuđena od Jugoslavije i da usput naudi neugodnom 'Reporteru'". MeĐutim, takav zaključak ne slijedi iz teksta "Reporterovih" novinara, koji su se trudili da od pravnih stručnjaka dobiju odgovor na pitanje zašto je sud u Banjaluci pozvao njegove novinare na saslušanje.

Sagovornik "Reportera" Vojin Dimitrijević, Republički javni tužilac, objasnio je da zamolnica Okružnog suda iz Sremske Mitrovice predstavlja oblik krivičnopravne saradnje koja ne postoji samo sa Jugoslavijom, nego i sa Hrvatskom i drugim državama iz okruženja. "Svi smo članice Interpola. Ako od strane Jugoslavije takva pomoć izostaje, mi treba da postupamo u duhu te saradnje", kaže Dimitrijević. Advokat Jovan Čizmović tvrdi da sporazum o saradnji u pružanju pravne pomoći postoji između RS i Srbije i smatra to afirmativnim.

Krstan Simić, banjalučki advokat, na slučaj gleda sa izvjesnom rezervom. "Između BiH i SRJ još nije potpisan međudržavni ugovor o pružanju pravne pomoći. Mislim da pravna pomoć ni faktički ne funkcioniše između sudova RS i SRJ", obrazlaže svoju sumnju advokat Simić, priznaju†i da njemu iz Srbije stižu sudske presude procedurom kao da postoji međudržavni sporazum.

Ažurnost suda u Banjaluci, zbog kojeg cio slučaj podvrgavaju sumnji novinari "Reportera", za predsjednika suda Vukašina Boškovića nije nikakav procesni ni pravni presedan. "Zamolnice drugih sudova su normalna i svakodnevna stvar u praksi sudova, a po pravilu se u krivičnim stvarima rješavaju odmah. U prošloj godini sud u Banjaluci imao je u krivičnom postupku 58 zamolnica iz SRJ, 14 iz Federacije BiH, 4 iz Hrvatske, 2 iz Slovenije i 4 iz Austrije", objašnjava Bošković. Za Boškovića je povlačenje paralele između ovog slučaja i neažurnog postupanja sudova u Srbiji po zamolnicama sudova iz RS, koju čine novinari "Reportera", nekorektno podmetanje. "Mi smo do sada sa sudovima u SRJ imali korektnu saranju. Naši sudovi su maloljetnike slali na izdržavanje maloljetničkog zatvora i vaspitno-popravnih mjera u Srbiju, jer mi nismo imali takve ustanove", kaže Bošković, dodajući da sud po zamolnicama drugih sudova mora da postupa i nije ovlašćen da odlučuje hoće li postupiti ili neće.

Ignorišući tvrdnje svojih sagovornika novinari "Reportera" su konstatacijom iz podnaslova teksta ostavili utisak neobjektivnog pristupa. I običnom poznavaocu političkih odnosa Vlade RS i režima u Beogradu je jasno da ovaj slučaj ne može imati prizvuk politički usmjeravanog sudskog postupka. Ako ni zbog čega drugog, ono zbog činjenice da i Vučinić i Cvijanović imaju stalno prebivalište u Beogradu i da iole profesionalnoj policiji nije bio problem da pronađe njihove beogradske adrese i obezbijedi njihovo saslušanje u Sremskoj Mitrovici ili Beogradu. U banjalučkom sudu misle da bi se prije moglo govoriti o ličnom stavu istražnog sudije u Sremskoj Mitrovici, koji je, šaljući zamolnicu u Banjaluku, računao sa odugovlačenjem postupka i izbjegavanjem ličnog učešća u jednom nepopularnom postupku, od koga može imati samo moralne štete.

Teza "Reportera" da je vlast RS ovim sudskim slučajem dobila šansu da naudi "Reporteru", mogla bi se obrnuti u tezu da se objelodanjivanje u Banjaluci optužbe Okružnog suda u Sremskoj Mitrovici još više naudilo diktatorskom režimu u Beogradu, a doprinijelo ugledu i tiražu "Reportera". Prije svih, može biti zadovoljan Željko Cvijanović, čiji portret diktatora i diktature u SRJ, optužba upravo dokazuje. Naravno, problem je u tome iz kog ugla se stvar posmatra i sa kakvom namjerom.

Branko Perić (AIM)