Obračun Dodika i socijalista

Šta je pokazala rasprava o izboru nove Vlade RS

Banjaluka, 15. februar 2000. (AIM)

Kada su SDS i radikali na prethodnom zasijedanju Narodne skupštine izašli sa prijedlogom izbora nove Vlade, glas premijera Milorada Dodika uvrstio je ovu tačku dnevnog reda na skupštinsko zasijedanje. Rasplet koji je uslijedio pokazao je do koje mjere je metastazirala bolest na političkom tkivu vladajuće koalicije 'Sloga'.

Za mnoge je glas premijera bio još jedan u nizu njegovih nepromišljenih političkih lupinga kojima nepotrebno otvara protivnicima prostor za napade na Vladu i vladajuću koaliciju, što oni rado koriste za svoj predizborni marketing. Međutim, niko nije očekivao da će se skupštinska rasprava o izboru nove Vlade pretvoriti u politički obračun Dodika sa svojim koalcionim partnerima i da će se u zavjereničkom pohodu na premijera u ulozi trojanskog konja pojaviti socijalisti.

Prema objelodanjenom scenariju rušenja Dodika, Mirko Šarović je trebao preuzeti predsjednička ovlašćenja i za mandatara predložiti dvojicu socijalista - potpredsjednika Vlade Tihomira Gligorića i direktora Fonda zdravstvenog osiguranja RS i otpredsjednika Socijalističke partije dr Dragutina Ilića. Dodika je vjerolomstvo socijalista do te mjere razljutilo da je narednih dana smijenio i Gligorića i Ilića.

Iako su mnogi u Dodikovom oštro uzvraćenom udarcu vidjeli raspad 'Sloge', za koju se odavno misli da postoji kao politički privid, socijalisti su pokazali da su im dvorske intrige slađe od otvorenog političkog dijaloga. Dodika njihove prijetnje i pozivi da stavi van snage svoje odluke, nisu ni najmanje uznemirili. "Oni će prije napustiti partiju, nego svoje funkcije u vlasti", uzvratio je Dodik još jedan udarac, a onda je došao susret lidera članica 'Sloge' (Srpski narodni savez, socijalisti i Dodikovi nezavisni socijaldemokrati) i izjava da 'Sloga' ostaje složna i da daje podršku Vladi. Na grupnom portretu pred kamerama državne televizije čvrsto su stegli pesnice Dodik, Živko Radišić i Biljana Plavšić.

Da je Radišić jedno obećao Dodiku i Plavšićki, a drugo ispričao na potom zakazanom Glavnom odboru socijalista, moglo se zaključiti iz zaključka GO, kojim se premijer Dodik ponovo poziva da povuče svoje odluke o smjeni Gligorića i Ilića. Ovakvim zaključcima socijalista Dodik se smijao, Biljana Plavšić čudila, a najokoreliji socijalisti napokon shvatili da se u njihovom partijskom vrhu ne zna ko pije, a ko plaća.

Socijalisti su svoje koalicione partnere iznenadili i prilikom nedavne posjete princa Aleksandra Karađorđevića RS i susreta sa predstavnicima srbijanske opozicije. Odbili su da prisustvuju zvaničnim susretima, obrazlažući to tvrdnjom da "ne žele da na taj način ruše legitimnu vlast u Jugoslaviji". Tako su se našli na strani patriotske koalicije SDS i radikala, koji, umjesto kralja, podržavaju Miloševića i njegov režim.

Dodikov nokaut socijalistima za kratko je popravio njegov rejting na domaćoj politickoj sceni. Visoki predstavnik Volfgang Petrič će povući potez koji će Dodiku ponovo navući oreol marionetskog premijera preko koga medunarodna zajednica provodi svoju politiku ignorisanja demokratske procedure u organima najviše vlasti u RS. Naime, Petrič je Šarovićevu odluku o preuzimanju predsjedničkih ovlaštenja proglasio nevažećom, dajući legitimitet jednoj politički nenormalnoj situaciji u najvišim institucijama ovog BiH entiteta sve do parlamentarnih izbora, planiranih za oktobar ove godine. Time su radikalni nacionalisti, koji prave scenario izbornog rušenja Dodika i njegovih koalicionih partnera, dobili dodatne argumente.

Tako je jedna skupštinska rasprava donijela trostruku štetu akterima političke scene u RS: premijer Dodik će i dalje nositi pečat nelegitimnog premijera koji je u službi medunarodne zajednice, koja uz njegovu pomoć realizuje svojevrsni protektorat, socijalisti su pokazali da nema političke mrlje na njihovom obrazu koju oni ne mogu oprati samo da bi ostali na vlasti, a triuvirat 'Sloge' da postoji samo kao politički paravan za vlast koje nema.

Valjda je sve ovo imao u vidu narodni poslanik Predrag Radić kada je nedavno u Narodnoj skupštini Republike Srpske uporedio Republiku Srpsku sa bolesnikom na reanimaciji, čije se vitalne funkcije održvaju uz pomoć priključenih aparata. Radić je potegao poređenje kada mu je dozlogrdilo da sluša beskrajna međusobna optuživanja premijera Milorada Dodika i jastrebova iz protivničkog tabora (SDS i radikali), podsjećajući i jedne i druge da RS godinu dana nema predsjednika Republike, da šesnaest mjeseci nakon izbora nije izabrana Vlada i da parlament funkcioniše na tijesnoj većini, zahvaljujući podršci poslaničke grupe iz Federacije BiH, koju na kooperativnost prisiljava Kancelarija Visokog predstavnika (OHR).

Branko Perić (AIM)