Sarajevska pozorišta

GDJE JE NESTALA MAGIJA

AIM, SARAJEVO, 11.02.2000. Sarajevski teatri, ratni simboli otpora, danas su samo olupine predratnih divova. Neimaština, neinventivnost, zasićenost i publike i glumaca, istrošenost ljudi i ideja rezultirala je praznim gledalištem, ali i praznom scenom. Predstave se masovno otkazuju, koliko zbog neinteresovanja publike, toliko i zbog "vannastavnih aktivnosti" glumaca. Profesori na premijerama svojih diplomaca glume pijani. Režiseri se međusobno verbalno vrijeđaju toliko da je to više postalo monotono. Teatarski honorarci moraju svoje honorare tražiti preko suda.

"Žalosno" je, konstatacija je koja najbolje opisuje trenutno stanje u četiri sarajevska pozorišta, Narodnom pozorištu, Kamernom teatru 55, Pozorištu mladih i Sarajevskom ratnom teatru - SARTR.

U čemu je stvar?

Prošlo je vrijeme ratno kad se za sto njemačkih maraka mogla napraviti predstava. Sad su premijere skupe, a pozorišta imaju sve manje para, jer je i donatora i sponzora sve manje.

• Ono što dobijemo od Ministarstva kulture Kantona Sarajevo dovoljno je da pokrijemo plate zaposlenih, delimično za projekte, ali nikako i za zapošljavanje novih ljudi - kaže Tvrtko Kulenović, direktor Narodnog pozorišta.

Bez obzira na sve, neće odustati od opere "Hasanaginica", iako njeni troškovi iznose preko 200.000 njemačkih maraka.

• Ili će biti spektakl ili je neće biti - poručuje Kulenović, i dodaje da ako se kojim slučajem ne realizuje "Hasanaginica", onda ni on, ni novi direktor Opere Ivica Šarić, nemaju šta više tražiti u ovom pozorištu.

Kamernom teatru 55, kako kaže direktor Gradimir Gojer, sredstva koja dobiju od Kantonalnog ministarstva kulture dovoljna su samo za plate zaposlenima, i za djelimičnu isplatu računa za grijanje. Za produkciju im ne ostane ni marka.

Nermin Tulić, direktor Pozorišta mladih, umoran je od vječnog traženja para za predstave. Kaže da Pozorište mladih nije za cijelu prošlu godinu dobilo 50.000 maraka od Ministarstva kulture, koliko Narodno dobija svaki mjesec za program. I pored toga Pozorište mladih jedini je teatar koji je uspio završiti prošlu godinu sa oko 30.000 DEM profita.

Dubravka Zrnčić - Kulenović umjetnički rukovodilac SARTR-a priznaje da je sve teže naći sredstva za pravljenje predstava. Oni su po najavama čelnika ušli u prijedlog budžeta Općine Centar za ovu godinu, ali kad će to biti izglasano, ne zna se.

Po svemu sudeći SARTR i Kamerni teatar su u najgoroj finansijskoj situaciji. SARTR nema ni svoju salu (iako su dobili prostor od Općine, nikako da se opremi, odnosno i da usele u njega) ni prostor za držanje kostima i rekvizita - oni su trenutačno smješteni jednim dijelom u direktorovoj kancelariji, a drugim u jednoj napuštenoj pekari. Također nemaju ni ansambl. Samo je glumica Selma Alispahić u njihovom stalnom angažmanu.

Dugovi Kamernog teatra 55, po kuluarskim pričama, prešli su 350.000 njemačkih maraka. Gojer od toga priznaje samo 150.000 od kojih je do sada, kako sam kaže, dosta izmirio. Kamerni je toliko dugovao spoljnim saradnicima da su ga tužila sudu dva saradnika. Neispunjena finansijska obećanja (konkretno oko 120.000 DEM) sa najvišeg državnog mjesta rezultirala su dugovanjima, kaže Gojer, ali dobio je nova obećanja i to od članova Predsjedništva, Alije Izetbegovića i Ante Jelavića, kao i od kopredsjedavajućeg Vijeća ministara Harisa Silajdžića.

Nada Đurevska, Admir Glamočak i još dva mlađa glumca zamrzli su svaku saradnju s Kamernim zbog neisplaćenih honorara. Ali Gojer se ne ljuti na glumce, već na priče koje kolaju Sarajevom da je ova kuća pred raspadom.

• Prošle godine smo imali 13 premijera, a nismo dobili ni marke posebno za produkciju. Kad pogledate iz tog ugla mi ne bismo trebali biti na stubu srama. Naprotiv, priča Gojer.

Publika je zasićena jednim te istim glumcima, a glumci umorni od uloga. Broj premijera u Narodnom pozorištu i Kamernom teatru 55 je zastrašujuće velik. Za postpremijerna izvođenja, pogotovo u Narodnom pozorištu, ne prodaju se nekad ni četiri karte! Tako da je najnovija odluka ove kuće vrlo razumna - ako se za predstavu ne proda najmanje 25 karata ona se otkazuje. U posljednja dva mjeseca većina predstava na repertoaru najvećeg sarajevskog pozorišta je otkazana. Publike nema, ali ni glumaca.

Možda će situacija biti bolja od naredne sezone, jer i Kamerni teatar 55 i Narodno pozorište najavljuju smanjenje broja premijera, na samo četiri u sezoni.

Koji je put da se magija vrati u teatar, a s njom i publika, pitanje je koje svakodnevno muči sve teatarske radnike i direktore.

U međuvremenu počela je "Sarajevska zima" Internacionalni festival, koji je na scene Narodnog pozorišta donio "Dantonovu smrt". Tako je u ovom teatru odigran posljednji dio Bihnerove trilogije, u režiji Manfreda Webera. Ali već na samoj premijeri poslije prvog čina (predstava traje preko tri i po sata) sala je ostala poluprazna. Ako je suditi po tome i "Dantonova smrt" će doživjeti sudbinu prethodna dva djela. Treba li mijenjati teatar ili publiku?

Dženana ALAĐUZ (AIM, Sarajevo)