MEDIJI U F BiH

UBITI JAVNU RIJEČ KAO JEDINU SAVJEST

AIM, SARAJEVO, 31.01.2000. Omča oko vrata nezavisnog novinarstva u BiH sve se više steže! Usljed nedjelovanja institucija vlasti nezavisni mediji su se stavili u službu građana i iskoračili iz sistema. To nije pravi put u civilno društvo ali u situaciji kakva je trenutno u BiH očito nema drugog načina. "Javna riječ je postala jedina savjest i sada je postala predmetom nečije želje da je ubije i eliminiše", rekla je nedavno Senka Nožica, advokat, na okruglom stolu Helsinškog komiteta o slobodi medija i javnog govora. Na istom skupu glavni i odgovorni urednik Dana Senad Pećanin je izjavio da je nakon svih incidenata uperenih protiv novinara, (posebno nakon atentata na Željku Kopanju, direktora i glavnog urednika banjalučkih Nezavisnih novina), postalo jasno da je novinarstvo, uz posao deminera, postao najopasniji posao u BiH: "Danas za novinarstvo ne treba struka ili znanje, potrebna je samo hrabrost!", kaže on. Nastavi li se ovako - nezavisnim medijima i novinarima prijeti odumiranje ili, zbog čistog preživljavanja - prodaja onome ko je spreman da plati, Posljednica je očita - u BiH neće biti ni medija ni novinara koji nije u funkciji neke od nacionalnih partija na vlasti, a posljedica ove posljedice je da u BiH, u srcu Evrope, na raskršću svjetova, nema demokratije i civilnog društva nego samo "jedan narod - jedna država - jedan dnevna novina"!

Vlade na raznim nivoima donose zakone po kojima novinari sami trebaju dokazivati da nisu željeli slagati ili oklevetati nekoga, ali ne donose i zakone po kojima su bilo koja institucija ili dužnosnik dužni dati informacije iz svog domena djelovanja... Dok distributeri najavljuju drastičan porast cijena papira dotle političke stranke s početkom predizborne kampanje širom otvaraju svoje prepune kase za odane medije.

Ukoliko se nastave "pritisci" na nezavisne medije i novinare, te stezanje raznih obruča oko njih, oštrica zapažanja, uočavanja, reagovanja i onih medija koji prežive, svakodnevno će zbog borbe za goli opstanaka i pojedinca i medija, bivati sve manje i manje oštra...

Gotovo svaki novinar ili urednik novina koje iskorače iz ambijenta slijepe poslušnosti strukturama vlasti biva izložen, ako ničem drugom, a onda - šikanjiranju na pres konferencijama. Mnogo češći slučaj su telefonske prijetnje pojedincima: "Ja svoje dijete ne izvodim u šetnju čak niti ljeti poslije šest sati", tvrdi jedan sarajevski novinar, a urednik najstarijeg sarajevskog dnevnika Oslobođenje, Mirko Šagolj, privatizaciju novina i početak predizborne kampanje komentariše riječima: "Po informacijama koje imam - SDA i njeni mediji u predizbornu kampanju ulaze sa takvim presingom koji za cilj ima gašenje "Oslobođenja" i "Večernjih novina" i to čak i prije aprilskih izbora. Vjerujem da će se "Avaz", kao ekspozitura SDA, svim silama boriti na tržištu i van njega i plašim se da neće bježati čak ni od fizičkih prijetnji."

PRIVATIZACIJA

Da bi se to moglo i desiti, potvrđuje činjenica da je na javnoj dražbi nedavno kupljena firma Dječija i omladinska štampa koja je izdavala dva dječija časopisa - Malu svesku za niže i Male novine za više razrede osnovne škole, i koja je svojevremeno djelovala u okviru velike novinske kuće "Oslobođenje". Kupac ovog preduzeća je Fahro Radončić, glavni i odgovorni urednik "Avaza", inače jedan od SDA tajkuna.

Među nezavisnim medijima prisutan je i jedan broj onih koji su dijelom ili čak u cijelosti još društveno ili državno vlasništvo: "Oslobođenje" u cijelosti je državno, a "Večernje novine" djelomično.

Neki su kao sarajevski nedjeljnik "Svijet" pokušali da nađu sredstva i da se preregistruju. Međutim, pitanje samoodrživosti, na čemu insistiraju međunarodni donatori, još je za ovdašnje prilike nerješivo, pa tako ni "Svijet" ne izlazi već više od pola godine.

"Onaj ko kupi 28 posto vlasništva koje je još uvijek društveno biće većinski vlasnik i od njega će zavisiti naša budućnost", kaže za AIM glavni i odgvorni urednik "Večernjih novina", Sead Demirović. On ne isključuje mogućnost da kupac bude i neko od SDA tajkuna: "Sve je moguće!", tvrdi Demirović. U međuvremenu u institucijama međunarodne zajednice koje se bave medijima pokušava naći donatora za sredstva kojima bi sami radnici i novinari mogli otkupiti svoje novine, jer se, tvrdi Demirović, ne radi se o velikim parama. No, rezultata nema. U Oslobođenju vlada isti strah, no oni se nadaju da će radnici sa prikupljenih 1,5 miliona DEM, istina u certifikatima, postati vlasnici 51 odsto preduzeća, a preostalih 49 odsto trebalo bi da otkupi jedan bh. biznismen, trenutno nastanjen u inostranstvu i naklonjen ovoj najstarijoj dnevnoj novini u BiH.

ZATVORENOST IZVORA

Protiv novinara bh. magazina i novina na sudovima se u ovom trenutku vodi preko 30 postupaka. Primjera radi - Senad Avdić, glavni i odgovorni urednik Slobodne Bosne je već dva puta osuđen na kaznu zatvora, uslovno. Ukoliko sud još jednom ocijeni, a na osnovu neke tužbe protiv njega (a kojih još ima u velikom broju), Avdić će završiti u zatvoru. Istina, ono što je Avdić napisao moglo je biti i drugačije da je institucija ili pojedinac iz struktura vlasti od kog se tražila izjava ili komentar htio govoriti. Predsjednik Upravnog odbora Slobodne Bosne, novinar Asim Metiljević to ovako komentariše: "Radi se o jakom lukavstvu birokratskog uma koje se sastoji u tome da zaobilazi nezavisne medije u pružanju informacija. Za svaku novinar je prisiljen da se obraća sekretaricama, pa potom piše pismene zahtjeve za razgovor, ili samo jedan odgovor ili izjavu, pa onda nema odgovora, čeka se danima i na kraju - ljubazna sekretarica kaže da je njen šef bio toliko zauzet da već danima čak ni poštu nije uspio pročitati! Njihov stav je da problema nema dok se o njemu ne piše. Konkretan slučaj su mahinacije u Narodnoj banci BiH, prilikom transformacije u Centralnu banku BiH. U pitanju je bilo 78 miliona DEM i dok Slobodna Bosna o tome nije pisala kao da toga nije ni bilo. Čak i sada, kada traje sudsko saslušanje aktera te mahinacije, sami priznaju da su nastojali to zataškati. A radi se o velikom novcu, mojih i novaca mog komšije, svakog poreskog obveznika u zemlji, a njihov stav je da samo treba "ušutkati" dva ili tri medija koji tu nešto istražuju...

Bivši Visoki predstavnik je u jednoj od svojih odluka naložio da bh. sudstvo postupak protiv novinara osumnjičenih za iznošenje laži i klevete počne da vodi kao građansku parnicu, a ne kao, do sada krivično djelo, za šta su novinari mogli otići i u zatvor. On je naložio i to da se do kraja prošle godine sačine zakoni o javno iznijetoj kleveti, ali i obavezi institucija i organa vlasti da javnosti, dakle i medijima, daju sve relevantne informacije iz svog djelokruga. I zaista - OSCE i Ured Visokog predstavnika formirali su savjetodavno-pravnu grupu koja se do

1. decembra prošle godine - sastala jednom!

DOMAĆI ZAKONI

Dok se OHR-ova i OSCE-ova radna grupa sastala jednom, Vlada F BiH usvojila je prijedlog zakona o nadoknadi štete usljed javno iznijete klevete i neistine i uputila ga federalnom parlamentu na usvajanje po hitnoj proceduri. Prijedlog zakona predviđa visoke kazne za novinare i izdavače, ali ono što je najspornije, jeste činjenica da novinar sam dokazuje da nije bio zlonamjeran(!?). Istovremeno, Vlada Kantona Tuzla po istoj proceduri prosljeđuje svom Parlamentu prijedlog zakona po kome se medij kažnjava sa 5.000 DEM ukoliko odbije u cijelosti objaviti saopštenje bilo koje institucije sistema vlasti, a institucija sistema se kažnjava sa 1.500 DEM ukoliko ne da informaciju javnosti, dakle mediju, u roku od 7 dana, ili ukoliko nakon sedam dana odbije dati prihvatljivo obrazloženje zašto je informacija izostala.

"Ovakvi zakoni su totalna agresija na medije, to je pokušaj da se ugasi sve što nije pod kontrolom vladajućih stranaka. Siguran sam da je to želja vladajućih struktura", kaže Mirko Šagolj, a Sead Demirović dodaje da je Bosni i Hercegovini zapravo potreban "dobar i pošten zakon o javnom informisanju koji obavezuje novinare i medije, ali i izvor informacije. "Sada se predstavnici vlasti ponašaju kao direktori privatnih preduzeća, a ne kao pojedinci koji obnašaju javnu funkciju i koji su javnosti dužni dati informaciju o svom radu", kaže Asim Metiljević. Istovremeno, glavni i odgovorni urednik najmlađeg sarajevskog magazina, START, Dario Novalić smatra da je u ovakav prijedlog zakona "ugrađen samo vrh ledenog brijega najgorih zakona na svijetu i samo mu Vlada Republike Hrvatske aplaudira jer je isti kao i njihov. Po ovom zakonu, primjera radi, Radovan Karadžić bi u kratko vrijeme sakupio ogroman novac - mogao bi da tuži svakoga koje za njega ikada rekao ili napisao da je ratni zločinac i da od svakog uzme po 100.000 DEM. Naime, takva ocjena o Karadžiću još nije potvrđena na relevantnom sudu i do tada je tek - kleveta i neistina". U međuvremenu, Federalna vlada je povukla prijedlog zakona iz Parlamenta i najavila izmjene, ali samo u segmentu koji se odnosi na visinu kazne. A šta će nova Vlada Hrvatske učiniti još se ne zna.

KONTROLISANI MARKETING

Preduzeća koja su, kroz upravne odbore koje imenuju vladajuće stranke, pod kontrolom tih istih stranaka, svoje marketinške zahtjeve upućuju uglavnom prema režimskim medijima i tu su nezavisni uskraćeni za svježi novac koji im je neophodan za opstanak, slažu se u svim nezavisnim medijima. "Da bi novine bile samoodržive morale bi imati više do 50 posto prihoda od reklama i marketinga. No to ne mogu shvatiti ovdašnji mediji, a ni privreda, sve i da nije kontrolisana od strane vladajućih stranaka, ne bi mogla izdržati", kaže Novalić. Slično misli i Demirović: "Sarajevski Energopetrol nikada neće objaviti reklamu u VN. Jer, svojevremeno, prilikom smjene rukovodstva ovog preduzeća, Večernje su pisale da onaj ko je osumnjičen da je ukrao te pare treba da odgovara pred sudom i da, ako se ustanovi da je to istina, ide u zatvor, a ne u drugu direktorsku fotelju... ".

"Činjenica je da je režim uspostavio relacije u kojima je reklamiranje isključivo pravo režimskih medija i svaki naš pokušaj da uspostavimo saradnju sa firmama koje su mahom pod kontrolom vlasti završava neuspjehom. Već tri godine kvartalnom kampanjom slali smo prijedloge za reklamu, između ostalih i Fabrici duhana Sarajevo, ali tek neposredno nakon teksta u našim novinama kako je FDS, po nalogu nekog iz Vlade F BiH, platila oružje i to u vrlo čudnom arsenalu, naprasno se FDS sjetila pozamašnog reklamnog ugovora koji bi mogao biti ponuđen Danima. To samo pokazuje način na koji stranačke poluge žele izvršiti uticaj na uređivačku politiku novina jer su vladajuće stranke svjesne finansijskog položaja ovdašnjih medija", ocjenjuje Vildana Selimbegović i dodaje da su Dani pokušavali unaprijediti svoje marketinško djelovanje, čak i uz pomoć američkih vladinih organizacija: "USIS nam je obezbijedio ekipu, no u našim uslovima to je jako teško. Što se tiče domaće političke scene, trebaće još mnogo vremena da se uspostavi tržište kakvo je potrebno nezavisnim medijima".

Demirović izražava strah za djelovanje nezavisnih bh. medija i novinara u 2000: "Godina koja je pred nama biće tek gola borba za opstanak, a ta borba tupi oštricu nezavisnog novinarstva. To nas tjera da povedete mnogo računa o tome šta i kako ćemo napisati o nekome ko je spreman da za reklamu upravo u našim novinama izdvoji 100.000 DEM ili više. Kontrolisani marketing mnogo izraženiji u unutrašnjosti nego u većim centrima kao što je naprimjer Sarajevo".

Dodatna otežavajuća okolnost za printane medije jeste postojanje velikog broja elektronskih: u BiH ih ima više od 270 i u ubiranju sredstava kroz marketing su mnogo efikasniji i uspješniji. No, Nezavisna komisija za medije (IMC) je u pravila za dugoročne dozvole za rad (na pet godina) uvrstila i ograničenja kada je u pitanju reklamiranje u programu. Pravila su različita za javne i komercijalne medije - javni (finansiraju se iz budžeta na nekom od nivoa) imaće ograničenja kako bi dovoljno posla ostalo i za komercijalne (one koji se samofinansiraju). Istovremeno, kako su uslovi za dugoročnije dozvole nešto pooštrene, očekuje se i znatno smanjenje broja elektronskih medija što bi, uz ostalo, za medije bilo koje vrste koji opstanu, moglo značajno olakšati preživljavanje.

ŠTAMPARIJE I PAPIR

U jednom od brojeva magazina START gotovo niti jedna od malobrojnih reklama nije bila čitljiva, no to štampariju (koja nije njihovo vlasništvo) nije omelo da uredno ispostavi račun za štampu. Nekoliko dana kasnije "Večernje novine" izašle su na smanjenom broju strana jer je priprema novine kasnila, a štamparskim radnicima se žurilo kući - bilo je pretpraznično veče!

"Jedan od limita nezavisnih medija jesu i štamparije, primitivna tehnologija, oprema... ispod kvaliteta sadržaja", kaže Metiljević. Novalić podsjeća da institucije međunarodne zajednice već pet godina obećavaju nezavisnim medijima njihovu štampariju: "Svi smo se već umorili od tih obećanja, a još nema ništa." Šagolj tvrdi da je nedavno čuo da je jedna međunarodna organizacija kupila štamparsku opremu za bh. medije, ali se radi o opremi koja je već nekoliko godina rabljena u Rumuniji. "Ako ikada bude i postavljena, biće to na komercijalnoj osnovi i opet će neko profitirati, ali ne i nezavisni mediji", sumnja Šagolj. U Danima tvrde da je sada ulazak u štampariju praktično ucijenjen kupovinom papira, pa je jednom prilikom reagovao čak i USAID (Američka organizacija za infrastukturu i razvoj) kupovinom većih količina papira. Po riječima ljudi iz printanih medija, u BiH papir prodaje ga svako ko ga ima, potom štamparije, pa Dnevni avaz, neki pojedinci... Papir u BiH ulazi raznim kanalima, iz Čehoslovačke, Slovenije, Srbije, Rusije.

Koliki problem mogu biti papir i štampa pokazuje i primjer sarajevskog Svijeta, koji već drugi put u posljednjih pet godina prestaje izlaziti. "Pokušali smo napraviti nešto luksuzniji magazin kako bi pokazali da se to može i u poratnoj BiH. Štampali smo se vani, kod stranih partnera i bili obavezni štampu plaćati broj za broj. Istovremeno, mi smo od distibutera novac dobivali svaka tri mjeseca ili čak i rjeđe. Uz kontrolisani marketing i mrtvu privredu, bio je to ritam koji je bilo nemoguće izdržati", kaže za AIM zamjenik glavnog urednika Muhamed Džemidžić.

BROJNOST MEDIJA

Upućeni izvori tvrde da samo u Peruu ima više medija po glavi stanovnika nego je to slučaj u BiH. IMC nastoji uvesti reda postavljajući standarde koje amateri neće moći ispoštovati. "Imali smo medije registrovane samo da bi prikupljali donacije", tvrdi Metiljević.

Veliki broj medija doveo je do rasipanja kadrova: "Moralo bi se poraditi na smanjenju broja kako bi se stvorio višak novinara i zdrava konkurencija. Ovako imamo nedostatak ljudi, svi misle da su zvijezde, niko ne radi na sebi, a zbog malih zarada ljudi odlaze iz medija, posebno onih nezavisnih u one kontrolisane ili u međunarodne organizacije gdje su zarade veće i redovne", kaže Demirović.

Elektronski mediji iako su brojniji i mnogo lakše se održavaju i opstaju, imaju veći uticaj... Ljudi iz printanih medija ih vide kao opasnost. Lokalni elektronski mediji su pod paskom lokalnih moćnika, i mogu da govore protiv onih koji ne idu na ruku lokalnim ekstremistima ili grupama, pa i protiv nezavisnih novina. Takvi mediji slažu se u nezavisnim novinama će graditi javno mnijenje govoreći dobro ili loše o ljudima, pojavama, običajima ili novinama. Elektronski mediji su prisutni u svakom domu, a po printani treba izaći iz kuće, odvojiti novac i kupiti ih, kažu ljudi iz nezavisnih printanih medija.

S druge strane - među elektronskim medijima ima onih koji uopšte ne emituju program ili koji ne emituju program vlastite proizvodnje. Neki od njih samo prenose program televizija susjednih država, Hrvatske i Srbije i Jugoslavije, a nekima predajnici miruju, no oni ipak drže i frekvencije i dozvole.

MEĐUNARODNA ZAJEDNICA

U Slobodnoj Bosni kažu da su u 2000-tu ušli bez i jedne aplikacije za pomoć, a one koje su odobrene, i nikada nisu realizovane neće ni "utjerivati". Dani apliciraju za pomoć "u hodu" - za određene projekte koje finansijski ne bi mogli sami realizovati, a dnevne novine, one nezavisne - čekaju privatizaciju: Ovih dana bi se na tenderu trebalo da se nađu Oslobođenje i Večernje novine. "Međunarodna zajednica bi morala markirati nekoliko medija u BiH preko kojih bi mogla promovirati dejtonsku politiku i ozbiljnije ih pomoći na svaki mogući način, dok ne stanu na svoje noge, postanu ekonomski samoodržive. Nema drugog izlaza iz situacije u kojoj smo", kaže Šagolj. Preovladava i mišljenje da međunarodna zajednica nema koncepta: "Samo se tako može objasniti smjena ključnih ljudi za određene projekte u prelomnim trenucima za sam projekat. Džemidžćić smatra da bi, primjerice, Svijet kada bi imao obezbjeđenu pomoć za dvije godine unaprijed, nakon toga bio uspješna samoodrživa firma.

Međunarodna zajednica, kao najobjektivniji posmatrač stanja, teško uspjeva da riješi goruće probleme u zemlji u kojoj tek malo šta postaje samoodrživo. Bh. mediji vode tešku bitku za opstanak na domaćem tržištu nemajući dovoljno sredstava ni da pokriju cijeli teritorij BiH.

Rubina ČENGIĆ (AIM, Sarajevo)