Neispunjena očekivanja
REKONSTRUKCIJA CRNOGORSKE VLADE
Novi ministri su položili zakletve i znatiželja javnosti je zadovoljena. Ne i očekivanja da će doći do temeljenijih promjena u Vladi, koje bi značile makar nagovještaj odlučnijeg sprovodjenja reformske politike koja je obećana na prijevremenim izborima u maju '98. godine
AIM Podgorica, 28.01.2000. godina
TXT: Na vanrednoj sjednici, održanoj 27.januara, crnogorski parlament je dao za pravo premijeru Filipu Vujanoviću - njegov kabinet "osvježen" je se sa četiri nova člana, a jedan ministar je promijenio resor. To je rezultat dugo najavljivane rekonstrukcije Vlade, formirane prije godinu i po dana, poslije ubjedljive pobjede koalicije "Da živimo bolje" na prijevremenim parlamentarnim izborima.
Branko Lukovac je novi ministar inostranih poslova. Ovaj iskusni diplomata i dosadašnji predstavnik Crne Gore u Sloveniji, zamijenio je Branka Perovića. Novi potpredsjednik Vlade zadužen za finansijski sistem je Ljubiša Krgović, ranije viceguverner NBJ, a sada član nedavno formiranog crnogorskog Monetarnog savjeta. Zamijenio je dr Predraga Goranovića. Dosadašnji gradonačelnik Budve Rade Gregović novi je ministar uredjenja prostora, resora koji je dugo godina vodio dr Radovan Bakić. Dužnost ministra kulture preuzeo je istoričar Radojica Luburić, a njegov prethodnik Budimir Dubak postao je ministar vjera, nasljedjujući dr Slobodana Tomovića.
Potreba za novim šefom diplomatije javila se nakon ostavke Branka Perovića, iznudjene zbog optužbe italijanskog pravosudja da je, početkom devedesetih, održavao veze sa tamošnjom mafijom. Na zamjeni dosadašnjeg ministra vjera odavno je insistirala Socijaldemokratska partija, jedna od članica vladajuće koalicije. Dr Tomović je bio nepoželjan zbog izrazitog protežiranja Srpske pravoslavne crkve i diskriminatorskog odnosa prema drugim vjerskim zajednicama, a posebno prema obnovljenoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, tako da se njegova smjena tumači kao ustupak socijaldemokratima. Odlazak potpredsjednika Goranovića dovodi se u vezu sa njegovim izborom za prvog čovjeka buduće crnogorske Centralne banke. Zamjena dr Radovana Bakića, dosadašnjeg ministra uredjenja prostora, je jedino ostala tajnovita, iako je najlogičinije pretpostaviti da je i za njega predvidjena neka nova značajna funkcija.
Izuzimaju}i "prekvalifikaciju" Budmira Dubaka, koji je član Narodne stranke, čitava rekonstrukcija obavljena je u onom dijelu Vujanovićevog kabineta koji, uslovno rečeno, pripada Demokratskoj partiji socijalista, najjačoj partiji unutar vladajućeg koalicionog trijumvirata. Socijaldemokrati Žarka Rakčevića nijesu pokazali interes da zamjenjuju svoje ministre. Nije do toga bilo ni narodnjacima Novaka Kilibarde, ali je očigledno da DPS nije imala odgovarajuće kadrovsko rješenje za ministra vjera, pa su političkom savezniku predložili trampu. Prema navodima podgoričkog dnevnika "Vijesti", ta trampa je bila dovedena u pitanje odbijanjem Dubaka da prihvati novu dužnost dok ne dobije blagoslov crnogorsko - primorskog mitropolita Amfilohija, koji se potivio smjeni dr Tomovića.
Premijeru Vujanoviću, po svemu sudeći, nije problem bio samo da nadje odgovarajuće kadrovsko rješenje za resor vjera. Nekoliko dana uoči sjednice parlamenta, naveliko se špekulisalo da neki visoki funkcioneri DPS-a nijesu voljni da udju u Vladu, te da je u toku zakulisna unutarpatijska borba oko toga da li će u izvršnu vlast dospjeti ljudi bliski Svetozaru Maroviću, jednom od potpredsjednika partije, ili partijskom lideru Milu Djukanoviću. Odbijanjem pojedinih partijskih čelnika da sjednu u vruće ministarske fotelje, kao i unutarpatijskom nesaglasnošću oko nekih kadrovskih kombinacija, objašnjava se izostanak temeljnije rekonstrukcije Vlade i prilično kašnjenje početka sjednice parlamenta.
Sam premijer Vujanović je propustio da objasni parlamentu šta je cilj i suština djelimične rekonstrukcije njegovog kabineta. Njegov partijski drug, poslanik i predsjednik Izvršnog odbora DPS-a Miodrag Vuković je to kompenzirao tvrdnjom da rekonstrukcija "ima za cilj jačanje same Vlade i njene pozicije u političkom i ustavnom sistemu", ali nije bio naročito ubjedljiv. Pogotovo ne za poslanički klub Liberalnog saveza, koji je maksimalno iskoristio priliku da ozbiljno iskritikuje dosdašanji rad Vlade i ospori joj pravo da se naziva proreformskom. Najjača opoziciona grupacija, promiloševićevska Socijalistička narodna partija zadovoljila se samo načelnom kritikom Vlade, a onda se njen klub povukao sa sjednice, uz obrazloženje poslanika Zorana Žižića, da je "besmisleno i samo postojanje ovakve vlade, a kamo li njeno rekonstruisanje".
Novi ministri su položili zakletve i znatiželja javnosti je zadovoljena. Ne i očekivanja da će doći do temeljenijih promjena u Vladi, koje bi značile makar nagovještaj odlučnijeg sprovodjenja reformske politike koja je obećana na prijevremenim izborima u maju '98. godine. Ovako, preovladjujući je utisak da djelimična rekonstrukcija ne predstavlja ništa više od uobičajenog prerasporedjivanja raspoloživih partijskih i inih kadrova, te da ni buduća, djelimično osvježena Vlada, neće biti u stanju da prevlada dosadašnja ograničenja. Osnovno je ono da je riječ o partijskoj, a ne ekspertskoj vladi. Ova druga bi, po mišljenju mnogih relevantnih poznavalaca prilika, bila primjerenija aktuelnom crnogorskom političkom i ekonomskom trenutku.