GLUVI BARUT

Prevelikom revnoscu jednog od svojih obavjestajaca Makedonija je sama priznala da ucestvuje u svercu oruzja u zemlju pod embargom na izvoz oruzja – Saveznu Republiku Jugoslaviju

AIM Skopje, 21.01.2000

Na nekoliko dana pred Novu godinu pri rutinskoj kontroli na graničnom prelazu Tabanovce između Makedonije i Savezne Republike Jugoslavije otkriven je kamion koji je prevozio 10 tona eksploziva (baruta) za tržiste u SRJ. Prema riječima zamjenika direktora Službe bezbjednosti Ljube Boškovskog koji se prvi našao na licu mjesta i, onako usput, pozvao TV-ekipe, radilo se o eksplozivu koji je uvezen iz Bugarske za potrebe fabrike “Suvenir” u Samokovu. Međutim Boškovski je praktišno demantovao samoga sebe jer odmah zatim je dodao da je kamion imao legalne dokumente do Samokova gdje se nalazi preduzeće “Suvenir”. Ali, umjesto da svoj teret istovari u Samokovu, šleper je produžio prema granici sa SR Jugoslavijom. Na carinskom terminalu u Kumanovu ustanovljeno je da su dokumenti falsifikovani što je na graničnom prelazu trebalo ostaviti utisak da se radi o legalnom izvozu robe iz Samokova za SR Jugoslaviju. U akciji je zadržano i nekoliko putničkih vozila koja su pretresena a njihovi putnici privedeni u policiju. Privedeno je ukupno osam jugoslovenskih i sedam makedonskih državljana.

Boškovski se tada pohvalio da je ovo treći ovakav slučaj u posljednja dva Mjeseca što bi “mafiji trebalo razbiti iluziju da je Makedonija zemlja u kojoj cvjeta organizovani kriminal”. U izjavi Boškovskog posebno je bio zanimljiv podatak da su u slučaj umješani visoki funkcioneri policijskih i vojnih struktura zemlje. Najavio je još neka hapšenja. Ne bez hvalisavosti Boškovski je ustvrdio da je akcija provedena u koordinaciji s novom ministarkom unutrašnjih poslova Dostom Dimovskom kojoj je taj prednovogodišnji utorak bio doslovno prvi radni dan na novom poslu. Novinarima se taj detalj, doduše, više ucinio kao bitan za dobro funkcionisanje sprege jakih ljudi vladajućeg VMRO-DPMNE s obzirom da i Boškovski i Dimovska imaju neograničeno povjerenje svog partijskog šefa ujedno premijera Ljubča Georgijevskog. Tako je prišao Boškovski

I, sve bi možda prošlo bez većih potresa da se istog popodneva nije oglasilo Ministarstvo unutrašnjih poslova saopštenjem iz kojeg se vidjelo da je na granišnom prelazu Tabanovce zadržan šleper sa NEUREDNIM dokumentima koji je prevozio 10 tona baruta za firmu u SR Jugoslaviji. Ipak, zapadni diplomati u Skoplju opsjedali su ministra odbrane Nikolu Kljuseva pitanjima o uhapšenim "visokim funkcionerima" u njegovom ministarstvu. Kljusev je srdito odgovorio da priveđenih u njegovom resoru nema. Medijima nije trebalo dugo pa da zaključe da je Boškovski (još jednom) ispao brzoplet. Člankopisci u posljednjim prednovogodišnjim izdanjima novina okarakterisali su “slušaj barut” novim gafom zamjenika direktora Direkcije za bezbjednost i kontrašpijunažu ne zeleći sebi kvariti praznično raspoloženje ispitujući pozadinu čitavog skandala. U vrijeme novogodišnjih i božičnih praznika koji su se u zvaničnim krugovima zemlje pretvorili u mini-godišnji odmor procurila je samo vijest iz Kumanova u kojoj je rečeno da je tamošnje tužilaštvo podnijelo krivićne prijave protiv tri osobe: predstavnika preduzeća “Suvenir” iz Samokova, komercijalnog direktora preduzeca “Prvi partizan” iz Užica u Srbiji i vozača kamiona... Jedino za predstavnika “Suvenira” određen je 30-dnevni pritvor, ostalima su uzete službene izjave poslije čega su pušeni. To će reči, većina učesnika “operacije barut” najvjerovatnije se našla izvan granica Makedonije.

Vlada je na svojoj prvoj ovogodišnjoj sjednici smjenila četvoricu visokih funkcionera u Ministarstvu odbrane. “Metla” je dohvatila šefa vojne bezbjednosti Sašu Mijalkova (inaće sina prvog ministra unutrašnjih poslova nezavisne Makedonije), savjetnika ministra odbrane i istovremeno direktora fabrike municije “Suvenir” u Samokovu i dvojicu vodećih ljudi za logistiku. Bez objašnjenja. Međutim, novinari su se odmah dosjetili da je smjena u direktnoj vezi s nedavnom aferom. Ministar odbrane akademik Nikola Kljusev kome jasnoća u izlaganju nije jača strana na svom presu ipak je poput studenta koji se bori za “šesticu” saopštio da su smjenjeni funkcioneri platili ceh za “barut”. Na mjesto glavnog vojnog “bezbjednjaka” postavljen je potpukovnik Nikola Kostevski. Za državu, “slučaj barut” valjda je time zatvoren. No, baveći se malo više skandalom novinari su spoznali da je zapravo došlo do “preklapanja ingerencija” odnosno da je zamjenik direktora Direkcije za bezbjednost pri Ministarstvu unutrasnjih poslova Ljube Boškovski, provalio lanac Ministarstva odbrane! Kad su malčice začeprkali, novinari su rekonstruisali sam slučaj nešto drukčije: kamion s barutom prvi je “otkrio” policajac na granicnom prelazu Tabanovce kada je, očito neupućen u cijelu stvar, od vozača zatražio neki od uobičajeno potrebnih dokumenata. Pošto vozač dokument nije imao, revnosni policajac se konsultovao s “višim mjestom” a tamo su alarmirali na uzbunu. Tako se dogodilo da jaka ekipa Direkcije za bezbjednost i kontrašpijunažu stigne u kasni sat na granišni prelaz i da Boškovski objelodani svoju konspirativnu akciju. U pratnji TV-kamera, naravno. Sad, što je bio “malo više budan” - druga je stvar.

Brat-Ljube, kako u njegovoj matičnoj partiji, VMRO-DPMNE, zovu Boškovskog kumovao je dakle ovako još jednom politiškom skandalu u zemlji. Ljube Boškovski ostao je u javnosti zapamšen po nezakonitim pomalo spektakularnim hapšenjima nekolicine direktora prošlog ljeta. Zbog toga se Makedonija našla “na tapetu” međunarodnih organizacija za zaštitu prava čovjeka. Uostalom, zato je s bivšim ministrom policije Boškovski bio u latentnom sukobu iz kojeg je ministar Pavle Trajanov izvukao “deblji kraj” ostavši bez posla u novoj vladi. S druge pak strane, Boškovski se profilirao kao jak “partijski policajac” dobivši sada čvrsto zaleđe u “prvoj dami” policije Dosti Dimovskoj.

Neki opozicioni listovi povodom najnovijeg slučaja pisali su da je Ljube Boškovski prije ulaska u kabinet Ljubča Georgijevskog bio “povjerljivi covjek” svoje partije u Hrvatskoj. Iz opozicionih krugova potiće i tvrdnja da je Boškovski u vrijeme rata u Hrvatskoj 1991. godine imao stanovitu ulogu u snabdjevanju “branitelja domovine” oružjem. Riječ je, razumije se, o tvrdnji koju nije lako dokazati. U svakom slučaju, ako je tako, Boškovski bi mogao biti dobar poznavalac diskretnih puteva transporta oružja.

Makedonski zvaničnici se već godinama, bez obzira na to koja partija je na vlasti, žale na šverc oružja preko državnih granica. Problem je osobito eskalirao poslije nemira u Albaniji 1997. godine kada su se, tako su bar govorili policijski podaci, hiljade komada pješadijskog oružja našli s makedonske strane granice. Mnogo se nagađalo, da li je oružje namjenjeno za “re-eksport” na Kosovo ili je za “domaću upotrebu”. Prema policijskoj statistici, od januara do jula prošle godine, dakle u vrijeme kad se u regionu najviše zveckalo oružjem, otkriveno je 3.766 ilegalnih cijevi, 200.000 komada municije razlicitih kalibara,oko 400 kilograma eksploziva... najveći dio zaplijenjenog oružja je za vojnu upotrebu i u najvećem broju slučajeva doneseno je iz Albanije ilegalnim švercerskim kanalima. Za nedozvoljeno posjedovanje ili ilegalnu prodaju oružja uhapšeno je 97 osoba. Makedonski mediji na osnovu identiteta uhapsenih redovno su izvodili zaključak da se radi o saradnicima i simpatizerima Oslobodilacke vojske Kosova.

Policija je 16. aprila prošle godine napravila istinski podvig otkrivši u napuštenom rudniku Lojane neposredno uz granicu prema Kosovu arsenal oruzja i opreme za koji je tvrdila da pripada Oslobodilackoj vojsci Kosova. Kasnije je u javnosti bilo tumačenja da se radilo o podmetanju ali do danas policija je ostala na ranijem stanovištu.

Priča s barutom bi možda bila smiješna da nema dubok međunarodni kontekst. Jer, umjesto da se prikaže kao poštovalac međunarodnih konvencija o zabrani izvoza oruđja i vojne opreme u SR Jugoslaviju, zemlju pod međunarodnim embargom na uvoz oružja, vlada u Skoplju je glasno priznala da se nalazi među prekršiocima međunarodne blokade. Pedantniji novinari su izračunali da je zaplijenjeni barut mogao “Prvom partizanu” iz Užica poslužiti za izradu pet miliona pušćanih zrna, ako se pođe od pretpostavke da za svaki metak treba punjenje od dva grama eksploziva. Ili, ta količina mogla bi poslužiti za punjenje pet hiljada protivtenkovskih granata jednom režimu koji na Balkanu, u susjedstvu naročito, nema neku osobitu mirotvornu reputaciju. Jedan kamion je zaustavljen; no, koliko ih je prošlo – zapitali su se mnogi. Na svojoj famoznoj pres-konferenciji ministar odbrane Nikola Kljusev rekao je da nije dokazana krivica smjenjenih funkcionera ali je dovoljna činjenica da su ili bili umješani u cijelu stvar ili, pak, da nisu ušinili ništa da se lanac šverca prekine. Javnosti niko nije objasnio, kako je u stvari došlo do ovakve “kolizije” i kako se moglo desiti da dvije službe bezbjednosti rade toliko nesinhronizovano. U vrijeme međunarodnih sankcija protiv SR Jugoslavije međunarodni kontrolori su Makedoniji “gledali kroz prste” pravdajući njene pogranične službenike teškom situacijom u kojoj se zemlja nalazi i sama pogođena jednostranim grčkim ekonomskim embargom. Ali, oružje je ipak nešto drugo

AIM Skopje

ŽELJKO BAJIĆ