Dani socijaldemokratskog nezadovoljstva
Crnogorskoj vladajućoj koaliciji prijeti raspad?
Ne dešava se prvi put da neka od dvije manje članice vladajuće koalicije prijeti Djukanovićevoj Demokratskoj partiji socijalista povratkom u opoziciju. Za razliku od prošlih, posljednja prijetnja socijaldemokrata djeluje odlučnije i ubjedljivije
AIM Podgorica 16.01.2000.godine
TXT: Nije prošlo ni mjesec dana od kada je crnogorski premijer Filip Vujanović pohvalio Socijaldemokratsku partiju zbog njenog "strpljivog i mudrog puta", a njegov kabinet bi mogao ostati bez većinske podrške u parlamentu upravo zbog socijaldemokrata. Njihov lider Žarko Rakčević takvu mogućnost je najavio na pravoslavni Božić, ljut zbog toga što je u vrhu crnogorske vlasti, a bez znanja SDP-a, donesena odluka da se zabrani sveštenstvu i vjernicima Crnogorske pravoslavne crkve nalaganje badnjaka u Podgorici, ispred dvorske kapele na Kruševcu.
"Ne samo kao Crnogorac, ne samo kao gradjanin Žarko Rakčević, nego i kao predsjednik partije koja čini koalicionu vlast, otvoreno kažem da sam se osjećao poniženim", kazao je, sjutradan, u intervjuu za dnevnik "Vijesti", najavljujući, istovremeno, da će SDP "vrlo temeljno preispitati ostanak u vlasti i na republičkom i na opštinskom nivou".
Od tada proteklo je gotovo deset dana, a socijaldemokrati - ćute. Ne dešava se prvi put da neka od dvije manje članice vladajuće koalicije (SDP CG i Narodna stranka) prijeti najjačem političkom savezniku, Djukanovićevoj Demokratskoj partiji socijalista, povratkom u opoziciju. Za razliku od prošlih, ova posljednja prijetnja socijaldemokrata djelovala je odlučnije i ubjedljivije. Neposredan povod za nezadovoljstvo možda nije imao veću specifičnu težinu od nekih ranijih, ali se stekao utisak da se odjednom strpljenje prelilo preko čaše.
Socijaldemokrati nikada nijesu krili da se ne osjećaju previše ugodno u društvu partija bitno drugačije prošlosti i različitih pogleda na neka bitna politička pitanja, kakvo je ono o državno
- pravnom statusu Crne Gore. "Tijesno nam je i mnogo puta smo progutali knedlu", rekao je Žarko Rakčević u posljednjem intervuuu za crnogorski nezavisni nedjeljnik "Monitor". On tjeskobu i nezadovoljstvo nije skrivao ni na partijskom kongresu, sredinom decembra lani, kada je potvrdjena njegova liderska pozicija u partiji.
Rakčević je tada saopštio da njegovu partiju više ne obavezuje zajednički dokument - Vladina Platforma o redefinisanju odnosa u jugoslovenskoj federaciji. Time je, indirektno, kritikovao koalicione partnere zbog odugovlačenja rješavanja državno - pravnog statusa Crne Gore. Istovremeno je naglasio nezadovoljstvo zbog sporosti u sprovodjenju reformi, a posebno odnosa ključnog političkog aktera u vlasti prema privatizaciji. Trajno nezadovoljstvo SDP-a izaziva i favorizovanje Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori na račun obnovljene Crnogorske pravoslavne crkve, što je pokazano i tokom posljednje Badnje večeri.
Iako je socijaldemokratima ponekad polazilo za rukom da koalicionim partnerima nametnu svoje stavove i prisile ih na kompromis ( doprinijeli su donošenju nekih važnih zakona kojima se učvršćuje pozicija Crne Gore unutar srpsko - crnogorske federacije), mnogo češće su oni bili ti koji su morali da popuštaju radi mira u kući i "višeg cilja" - otpora prema Miloševićevom režimu.
"Ubijedjeni smo da mnogo više doprinosimo jačanju džavne i nacionalne svijesti u Crnoj Gori od kada smo u Vladi, nego onda kada smo bili opozicija". Ovako je, nedavno, Rakčević protumačio zbog čega njegova partija, pored sveg nezadovoljstva, i dalje ostaje u vlasti.
Da li su ti razlozi devalvirali poslije poniženja na Banje veče i je li već izvjesno da će socijaldemokrati uskoro reći zbogom Djukanoviću i Vujanoviću?
Osim ozbiljnog upozorenja predsjednika partije Rakčevića da bi se to zaista moglo dogoditi, SDP nije još povukla nijedan potez u tom pravcu. Konačnu odluku treba uskoro da donese partijski Glavni odbor, i to poslije širokih unutarpartijskih konsultacija i nezvaničnih pregovora sa Demokratskom partijom socijalista kao ključnim koalicionim partnerom.
Zanimljivo je da iz DPS-a nije bilo nikakve javne reakcije na prijetnje socijaldemokrata, pa se ova uzdržanost može objasniti željom da se ne doliva ulje na vatru nezadovoljstva socijaldemokrata i time oslabe šanse za još jedan dogovor i kompromis. Nasuprot DPS-u, drugi koalicioni partner, Narodna stranka, procijenila je da socijaldemokrati ne misle ozbiljno kad najavljuju izlazak iz vlasti i, istovremeno, upozorila na rizičnost takvog poteza. Potpredsjednik "narodnjaka" Dragan Šoć je izjavio da bi izlaskom iz vlasti SDP mogla "uzdrmati političku stabilnost Crne Gore", te da to ne bi naišlo "na preveliko razumijevanje demokratske javnosti i unutrašnje i spoljnje".
Napustiti vlast u ovom momentu zaista bi značilo preuzeti na sebe odgovornost za predstojeću političku krizu, koja bi svakako odgovarala režimu jugoslovenskog predsjednika Slobodana Miloševića, a pitanje je da li bi njeno razrješenje išta bitno promijenilo u Crnoj Gori. "Mislim da bi cijena izlaska iz koalicije bila velika i po SDP i po koaliciju, i ne vjerujem da će se ta partija na to odlučiti", procjena je Srdjana Darmanovića, bivšeg visokog funkcionera SDP-a, a sada direktora Centra za demokratiju i ljudska prava iz Podgorice.
Za SDP je, medjutim, rizično i ako ostanu u vlasti, ponašajući se kao da se ništa nije desilo. To bi ih predstavilo kao politički neozbiljnu partiju, koja ne drži do časti i dostojanstva. Ispalo bi upravo onako kako im, već sada, ironično dobacuju politički protivnici: "Žarko Rakčević je ispalio manevarski ćorak". Da bi, poslije svega, časno i bez ozbiljnijih politčkih ožiljaka mogli ostati u vlasti, socijaldemokrati bi morali da dobiju neki opipljiv ustupak i ozbiljna uvjeravanja da će koaliciona vlast imati više razumijevanje za njihove prijedloge.
Šta bi politički saveznici mogli ponuditi SDP-u zarad kakve-takve javne satisfakcije. Već je izvjesno da će DPS žrtvovati ministra vjera dr Slobodana Tomovića, koji je odavno trn u oku socijaldemokratima. On, doduše, nije glavni krivac za maćehinski odnos države Crne Gore prema obnovljenoj Crnogorskoj crkvi, ali jeste najviše eksponiran kao zaštitnik srpskog mitropolita Amfilohija i progonitelj crnogorskog mitropolita Mihaila. Da li još nešto, teško je pretpostaviti, ali i povjerovati da bi to "nešto" moglo biti mnogo značajnije od obećanja.
Šta, pak, SDP može očekivati ukoliko istupi iz vlasti? Bilo bi normalno da se odmah zbliži sa svojim prirodnim političkim saveznikom Liberalnim savezom. "Liberalni savez ostaje otvoren za sve razgovore, ali sa SDP-om nema nikakavih razgovora dok ne izadje iz vlasti", rekao nam je politički lider LSCG-a Miodrag Živković. Imajući u vidu trajno rivalstvo, ranija a i najnovija trvenja izmedju liberala i socijaldemokrata, teško je zamisliti da bi ove dvije partije mogle naći zajednički jezik i oformiti snažan crnogorski politički blok, koji bi na vanrednim parlamentarnim izborima pomrsio račune do sada favorizovanim političkim strankama. Mnogo je, dakle, vjerovatnije da bi socijaldemokrati ostali sami na brisanom opozicionom prostoru. Prilično izazovna situacija, ali koja im ne garantuje bog zna kakav politički dobitak.
Socijaldemokratska partija je sama svjesna činjenice da je do sada dobijala učešćem u vlasti, te da je, ujedno, to predstavljalo kakav - takav dobitak i za Crnu Goru. Pitanje je, me|utim, da li će takav trend biti nastavljen u slučaju da i dalje ostane u vlasti, pogotovo ukoliko taj ostanak ne "naplati" iole značajnijim ustupcima?