Opomena za žive
Arkan i crnogorska vlast
Za crnogorsku vlast - pogotovo za predsjednika Djukanovića - ubistvo Arkana može biti i svojevrsna poruka: da je konačni obračun počeo sa svima. I to svim sredstvima.
AIM Podgorica, 18.01.2000. godine
Ubistvo Željka Ražnatovića - Arkana dobilo je u Crnoj Gori pun publicitet u državnim i nezavisnim medijima - državna televizija emitovala je, kao vodeću informaciju u udarnom Dnevniku, vijest o Arkanovoj smrti. Razumljivo: ubijen je jedan od čuvene petorke sa liste optuženih za ratni zločin Haškog tribunala - "poreklom" iz Crne Gore, za neke, dan-danas, "veliki patriota" i uzor.
Uklanjanje Arkana iz dobro znane grupe čija je "dedovina" Crna Gora (Milošević, Karadžić, Mrkšiž, Šljivančanin) za ovdašnje političke analitičare velika je šah-partija kojoj rješenje još ne naziru. Doduše, ima i onih koji, poput pojedinih stranih analitičara, gataju da je to učinio, niko drugi do Milošević, i da je to njegova jasna poruka crnogorskom predsjedniku Djukanoviću, prije svega.
U crnogorskim medijima, medjutim, zaobilaze se te špekulacije, kao i podrška Djukanoviću pred drugi krug predsjedničkih izbora, kada je Arkanova stranka javno pozivala svoje članstvo da daju glas Djukanoviću a ne Momiru Bulatoviću, Miloševićevoj marioneti, bila je prvi pouzdan znak da Arkan izmiče potpunoj Miloševićevoj kontroli.
I, nakon predsjedničkih izbora, tokom posljednje dvije godine, komandant "Tigrova" nije prestao da podržava Djukanovića. Ostalo je zabljiženo da je, jednom prilikom, uporedio Djukanovića sa slavnim vladikom i pjesnikom Njegošem. Bio je to više nego radikalan otklon od svoje (i Djukanovićeve) prošlosti. Doduše, kasno. Arkan je već bio optužen u Hagu i prevario se ako je mislio da će mu to biti neka pouzdana odstupnica - viza za novi početak.
Bliskost "prve vrste" izmedju Arkana, Miloševićevog "izvodjača radova" i crnogorske političke elite (Bulatović, Djukanović, Marović), uspostavljena je još ranih devedesetih godina. To se najbolje vidi prelistavanjem ratnih izdanja režimske podgoričke "Pobjede" koja je objavljivala panagirike o Arkanovim podvizima na svesrpskom putu.
Evo kako su u novini koja je bila pod kontrolom crnogorske vlasti predstavljeni Arkan i njegova Srpska dobrovoljačka garda sa ratišta u Slavoniji, septembra 1991. Po riječima "Pobjedinog" reportera, Gardu čine politički neopredijeljeni Srbi iz Crne Gore i Srbije. Njihov jedini cilj jeste "očuvanje srpstva, svetosavlja, porodice i srpske sloge". U akcije, kako se navodi, idu privatnim automobilima, zlato ne nose, osim burme (ko je oženjen), nikoga ne kolju, ali zarobljenike ne uzimaju, bore se protiv ustaša, žene i djecu ne diraju, ne piju alkohol, a lopove strijeljaju.
Idilično, nema što! Medjutim, u Osijeku, takodje meti srpskih paravojski, lokalni javni tužilac posmatrao je u isto vrijeme šta se dešava. Sedmog januara 1992. počeo je da bilježi iskaze svjedoka o tome kako su Arkan i njegovi ljudi odvodili muškarce i klali ih. Kako su hrvatske žene i djecu tjerali da pješače prema puščanim cijevima sopstvene vojske, kroz minska polja...Tužiocu je trebalo gotovo godinu dana da završi dosije. Ali, najgore je tek trebalo da dodje...O pljačkama i zločinima u Bosni - dosijei će biti bogatiji i monstruozniji.
Možda u tom dosije nema priče koju je Arkan sam ispričao reporteru "Pobjede" o svom "junačkom podvigu" prilikom "oslobadjanja Vukovara": "Arkan mi je ispričao da je u jednoj kući našao ženu koja je tražila da ne pucaju, jer ima djecu. Pokušavala je da dobije na vremenu, dok je nešto spetljala ispod suknje. Arkan je ubio. Ispod suknje je ispala bomba, kojoj žena nije uspjela da izvuče osigurač." ( "Pobjeda", 5.11.1991, reporter: Jovan Plamenac)
Arkan je imao i recept kada da se završi rat. Evo što je poručivao Crnogorcima preko stranica "Pobjede": "Pozdravi mi junačku braću Crnogorce i poruči da Dubrovnik mora biti naš ili božiji. U ljeto dolazim u Dubrovnik da slušam gusle. A posle ćemo sa ovom mojom vojskom da vratimo Skadar. I poruči onim ustašama Jevremu Brkoviću i Slavku Peroviću da ću im, kada završim sa spoljnim neprijateljem, i oca i majku" ("Pobjeda": "Stasava srpska vojska", Jovan Plamenac, 9.12.1991)
Komentarišući pisanja stranih medija o bliskosti crnogorskog predsjednika i Ražnatovića, Djukanovićev savjetnik Miodrag Vuković izjavio je da se "Ne radi ni o kakvoj bliskosti, već o novinarskoj želji za senzacionalizmom. Arkanovi goniči, zasigurno su pacijenti Haškog tribunala".
Dr Novak Kilibarda, potpredsjedik Vlade, ubistvo Ražnatovića je prokomentarisao riječima: "Radi se o južnoameričkom sindromu. No, nerasvijetljena ubistva i državni terorizam prošlost su Južne Amerike, a sadašnjost i budućnost Srbije".
Američki "Njujork tajms", u tekstu povodom Arkanove smrti, potencira podršku čuvenog vodje "Tigrova" crnogorskom predsjedniku Djukanoviću. "Tajms" navodi, da mu se, nakon pobjede na predsjedničkim izborima, Djukanović zahvalio, ali i da je odbio da ga primi u Crnu Goru, zbog haške optužnice.
Crna Gora se obavezala na saradnju sa Sudom u Hagu, dakle i na izručenje onih koji su optuženi. Medjutim, u posljenje dvije godine Arkan je više puta boravio u ovoj republici. Posljednji put u Podgorici je bio početkom decembra prošle godine. Tada je njegov fudbalski klub "Obilić" igrao sa podgoričkim timom "Budućnost". Slobodno se šetao podgoričkim ulicama i bio gost poznatog hotela "Crna Gora", omiljenog mjesta crnogorske vladajuće elite, koje su novinari krstili - Kazablanka.
Moguće da je ključni razlog Arkanovog smaknuća zaista bila neka tajna veza sa belgiskim pravosudjem iindirektno sa Hagom. No, jednako je moguće da je i bliskost sa crnogorskim državnim vrhom u posljednje dvije i po godine (od raskola u vladajućem DPS-u) bila kap koja je prelila čašu. Teško da se zvaničnom Beogradu mogla svidjeti Ražnatovićeva izjava u kojoj je predsjednika Dj\ukanovića vidio "kao novog Njegoša"! I više od izjava: prema dobro obaviještenim izvorima, Ražnatović je bio kadar da crnogorskoj policiji omogući "rengentski snimak" mogućih akcija iz Beograda. Da li je i to jedan od mogućih motiva za likvidaciju Ražnatovića?
Naravno, sada mnogi znaju sve. I niko, u stvari, ne zna ništa. Ipak, za crnogorsku vlast - pogotovo za predsjednika Djukanovića - ubistvo Arkana može biti i svojevrsna poruka: da je konačni obračun počeo sa svima. I to svim sredstvima.