KO JE ZABORAVIO MILOŠEVIĆA?

Budućnost Crne Gore u SRJ

Izjavom da Crna Gora može slobodno da bira hoće li ostati ili otići iz SRJ, Milošević je izvršio divreziju u logiku Demokratske partije socijalista i Socijalističke narodne partije. Zato, Djukanović o toj izjavi ćuti, a list SNP-a je cenzurisao predsjednika SRJ

TXT: Ono što nikad jasno i nedvosmisleno nije izgovorio ni jedan opozicioni lider u Srbiji, ni jedan važeći zapadni politički vodja, kada je u pitanju pravo Crne Gore da slobodno odabere svoj put - izustio je predsjednik SRJ Slobodan Milošević. U intervjuu za novogodišnji broj "Poltike" izmedju ostalog, kazao je: "Za Crnu Goru najbolje je ono rješenje koje odgovara crnogorskom narodu. Ako crnogorski narod smatra da bi mu život van Jugoslavije bio bolji, onda on ima pravo da izabere takav život. I obratno."

Ni tu se nije zustavio: "Zajednički je život lijep i lak za one koji žele da zajedno žive, a težak i ružan za one koji zajedno žive na silu. Tamo gdje su zajedno na silu, život ne samo što nije lak ni lijep već nema nikakvu prespektivu". Ne dešava se ovo Miloševiću prvi put. Nije bilo davno kad je predsjednik SRJ, sa jednog obnoviteljskog izleta poslao poruku da Crna Gora, shodno svojoj slovenskoj duši i evropskim stremljenjima treba da odredi šta će i kako će. Prošlo je tiho, u Crnoj Gori više shvaćeno kao paradna stilska figura. Ove je rede Milošević bio odredjeniji, provokativnji. Doprinos dramskom zapletu smjesta je uložio Vojislav Šešelj izjavom da je protokolarni predsjednik SRJ samo "iznio svoje lično mišljenje a da otcjepljenje Crne Gore ne dolazi u obzir".

Pitanje nije baš naročito novo: sprema li to Slobodan Milošević zaklon za potpaljivanje još jednog rata, strašnijeg i krvavijeg od svih predhodnih ili je riješio da preuredi svoj posjed, kako bi pod stare dane lakše gazdovao - Crna Gora nije vrijedna glavobolje. Prošli su dani i sedmice a sudeći po neobičnoj škrtosti na riječima, crnogorske vladjuće snage zatečene su izjavom predsjednika SRJ. Lider Narodne stranke i potpredsjednik vlade Crne Gore dr Novak Kilibarda, posavjetovao je oprez: "Kad god je Milošević preporučivao bonacu zatalasala se krvava bura na nekom prostoru bivše Jugoslavije. U ovu njegovu izjavu treba povjerovati samo ako osudi izjavu Vojislava Šešelja da sa Crnom Gorom treba razgovarati jezikom oružja ako se ona drzne da sama planira svoju državnu sudbinu". I lider SDP-a, Žarko Rakočević, podsjetio je na minule dane:
"Iskustvo nam nameće oprez i mudrost. No, ima naznaka da bi Milošević zaista ispoštovao volju gradjana Crne Gore i bio spreman na miran razvod očigledno neuspjelog braka iznedju Crne Gore i Srbije".

S posebnom se pažnjom očekivalo kako će Miloševićeva riječ odjeknuti u vrhovima Socijalističke narodne partije i Demokratske partije socijlista.
Zadatak da izglača situaciju povodom Miloševićevog intervjua, na svoja pleća u ime SNP-a primio je potpredsjednik Predrag Bulatović. On to zna: "Sa stnovišta SNP-a saopšteno je ono što mi odavno znamo i što uvažavamo kod našeg koalicionog partnera . Oni poštuju Crnu Goru, crnogorski narod, našu istoriju, našu tradiciju, kao i državnost Crne Gore. Poštuju i uvažavaju pravo gradjana Crne Gore da sami odluče o tome u kakvoj državi žele da žive". Politika je katkad vještina zaborava - tu skoro je Momir Bulatović izjavio da bi referendum značio - rat. Kad se jedna kraj druge slože izjave Predraga Bulatovića i Slobodana Miloševića, bivši predsjednik Crne Gore mu dodje kao zalutali metak.

U ime DPS-a izjasnio se Miodrag Vuković, predsjednik Ivršnog odbora i savjetnik predsjednika Djukanovića. Zanimljivo: njega je znatno više od Miloševićeve izjave zaokupio Šešelj - njegove minule i tekuće djelatnosti kao srpskog šoviniste, protivnika gradjanske države, rušitelja SRJ i tih stvari. U vezi s Miloševćevim intervjuom Vuković je ponudio dvije medjusobno razroke ocjene. U " Vijestima" je primijetio da je "dobro što je Milošević konačno shavtio da Crna Gora ne može biti ni u njegovim ni u bilo čijim drugim rukama već u rukama njenih gradjana". U " Pobjedi" tri dana docnije, stanje je sagledao ovako: " Moguće, da je u pitanju nastavak desetogodišnje manipulacije, da Milošević jedno govori a drugo misli a to što misli realizuju svi njegovi Šešelji". Ni predsjednik Crne Gore Milo Djukanović ni predsjednik parlmaneta Svetozar Marović nijednom se prigodom nijesu ni očešali o pretprazničku misao Slobodana Miloševića.

Sve je u redu sa izjavama nosilaca vlasti u Crnoj Gori - sem suštine. Zdravo je njegovati oprez prema navalama širokogrudosti Slobodana Miloševića. Problem je druge prirode - nikada iz epicentra moći u Crnoj Gori, nije crnogorskoj javnosti ovako jasno poručeno: "Tamo gdje se zajedno živi na silu život nema nikakvu perspektivu." Umjesto toga crnogorska javnost je obaviještena da je, hvala bogu, osvojen ekonomski suverenitet, pa sad crnogorski gradjani mogu na tenane čekati i smišljati ko sve njihovim vlastima smeta da oživi svoje velelepne planove o izgradnji boljeg života. Nikada, iz središta crnogorske političke moći,
medjunarodnoj zajednici nije stigla obavijest da je SRJ stvorena na silu i
da od svog rodjenja do današnjeg dana nosi žig - prevare, zločina i straha. Crnogorski državni vrh nikad nije ozbiljno probao da za ovo o čemu govori Milošević dobije podršku medjunarodne zajednice. Zato, Milošević danas vodi igru: ako se ruga, zna zbog čega mu može biti da se ruga i - svijetu i vladajućoj Crnoj Gori.

Predsjednik Liberalnog saveza Miroslav Vicković ovako vidi sadašnju poziciju crnogorskih vlasti: " Čini se da Miloševićeva izjava stavlja Djukanovića i njegove socijaliste u šah mat poziciju. Odgovornost za (ne)raspisivanje referenduma o državnom stautusu Crne Gore prebačena je u njihovo dvorište i, naravno, u drvorište Djukanovićevog glavnog zapadnog mentora čiji je trenutni politički interes očuvanje tzv. SRJ i njena revitalizacija na čelu s Djukanovićem i 'krilatom' srpskom opozicijom".

Ima osnovanih razloga za summnju da je predsjednik SRJ - dal' nehotice dal' namjerno - izvršio divreziju u logiku kojom funcionišu DPS i SNP. Već dvije godine Djukanović drži postrojenu iza sebe Crnu Goru vezujući je strahom od bračnog dedinjskog para. Milošević ga je gadjao tamo gdje je računao da je najjači. Od Djukanovića se čeka da uzvrati. Cijela je priča, što djelotvoran odgovor s crnogorskog vrha ne može biti verbalan već praktičan. Otud šutnja. Na drugoj strani, krasan je vijenac Miloševiću, zbog njegovog poštovanja crnogorske tradicije, zbog njegovog uvažavanja državnosti i volje njenih gradjana, spleo Predrag Bulatović. Samo, ni on nije svemoguć. Poslije poetskog nadahnuća slijedi logično, prozno pitanje - a zar i SNP neće isto toliko poštovati volju Crne Gore, izkazanu na slobodnom i fer refrednumu o državnom statusu. Ima tu još jedno ~isto terensko pitanje - kako usaglasiti izjavu Slobodana Miloševića sa zaključcima plemenskih skupova, a sačuvati otadžbinski žar, da ga ne nagrize sjeme sumnje. Time se može objasniti čudo nevidjeno: partijski list Socijalističke narodne partije "Dan" cenzurisao je predsjednika SRJ, lično. Prenoseći Miloševićev intrevju uredništvo "Dana" junački je preskočilo sve što je on rekao o Crnoj Gori i njenom pravu da bira put po svom meraku.

U Crnoj Gori još nije povedena ozbiljna rasprava o tome šta bi Miloševiću u vezi sa sudbinom SRJ i Crne Gore najbolje odgovaralo. Tu u začetku stoji ogroma prepreka: teško je racionalno dokučiti smisao nečeg tako iracionalnog kao što je funkcionisanje Miloševićeve političke volje. To je kao da neko naumi da logički dokaže bezgrješno začeće. Zasad se samo vidi : najviše zabrinutosti da bi Milošević mogao "otjerati" Crnu Goru ispoljavaju opozicioni krugovi u Beogradu. Prigodom Miloševićevog intervjua "Politici" s tom zebnjom oglasili su se Mladjan Dinkić, rukovodilac G17 i portparol SPO Ivan Kovačević. Uz zebnju srpske opozicije ide i nada da crnogorski vrh neće pohitati, da će se strpiti dok oni ne skrcaju Miloševića. Tada - SRJ biće spašena. I crnogorsko državno pitanje biće likividirano.

                                       # Esad KOČAN (AIM)