MEDJUNARODNA KRIZNA GRUPA I BOSNA

KVADRATURA KRUGA

AIM, Sarajevo, 14.01.2000. Politički šlager kojim se posljednjih dana pune stranice novina i programi TV i radio vijesti u Federaciji BiH svakako je izjava direktora Međunarodne krizne grupe (ICG) Jamesa Lyona, izrečena na prošloj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca Kruga 99 u Sarajevu, te neuobičajeno žučne reakcije na tu izjavu od strane najviših partijskih i političkih funkcionera. Frontalnu podršku pomenutim rekacijama požurili su da daju i neki "nezavisni intelektualci" i manje nezavisni novinari što već na samoj sesiji Kruga, što dan ili dva kasnije u medijima.

Direktor inače veoma poznate i međunarodno značajne i priznate nevladine organizacije ICG, James Lyon ujeo je za srce patriotski nastrojene političare, intelektualce i novinare tvrdnjom da je na ovim prostorima privatizacija izgubila trku sa vremenom jer se nakon četiri godine još na početku, a za ovu činjenicu optužena je vodeća bošnjačka stranka, posebno "tvrdolinijaši iz SDA koji ne dozvoljavaju privatizaciju jer znaju kako opljačkati Zavod za platni promet, PTTBiH, Elektroprivredu, Energoinvest i druga preduzeća iz kojih sredstva koriste za stranačke i privatne potrebe". Optimizam, patriotski ponos i samozadovoljnost lokalnih političkih krugova i svih onih drugih pomenutih, direktor ICG uznemirio je do kraja nevjerovatnom tvrdnjom da "se može desiti" da Republika Srpska u narednih nekoliko godina pretekne Federaciju u ekonomskom pogledu. Jer, "RS u ovom trenutku pokazuje veći interes za ekonomske reforme nego što je to slučaj sa Federacijom". U tom kontekstu Lyon je spomenuo i da će se dio sredstava koji je bio namijenjen u budžetu USAID-a za pomoć privatizaciji u Federaciji vjerovatno preusmjeriti u RS.

Drugi dio izjava gospodina Lyona, čija organizacija već godinama djeluje u Bosni skrećući pažnju na sebe preciznim, tačnim i potvrđenim procjenama i analizama kao onom o nefunkcionisanju Pakta stabilnosti za koji još nema para i pitanje je hoće li ih biti, ovdašnja političkonovinarska savjest nije komentarisala jer ih se to, bar u kontekstu održavanja vlastite predizborne higijene, očigledno ne tiče. Za razliku od njih, nezavisni intelektualci razočarani tvrdnjom da propada nešto u šta su uložili toliko nade u kvadraturi vlastitog Kruga, odreagovali su - kako tvrde mediji - negativno i žučno na o vaj dio Lyonelovog bogohuljenja. Čudno je kako neutemeljena sentimentalna nadanja nekih ovdašnjih intelektualaca mogu da nadvise i zasjene ono što je vidljivo golim okom svakom pragmatičaru: Evropa neće da podržava i plaća balkanski bordel čije paktovsko rješenje intimno doživljava kao "američko podmetanje kukavičjeg jajeta" u njihovo toplo gnijezdo opasano tako sigurnim šengenskim zidovima i finansijsko kulturološkim elitizmom. Državno-partijska mašinerija je na bogohulne riječi gospodina Lyona uzvratila udarac onako kako povrijeđeno Carstvo uvijek uzvraća. Prvo je kod gospodina Alije Izetbegovića na "razjašnjenje" o izlasku USAID-a iz programa privatizacije bio hitno pozvan američki ambasador. Potom je TVBiH pripremila sobu za mučenje gospodinu direktoru ICG, koji je morao da odgovori i na tako lukava pitanja kao što je ono o "izvorima informacija koje ICG ima ovdje", a onda je najavljivačica saopštila kako će sve navode gospodina Lyona, riječ po riječ, pobiti gospodin premijer Edhem Bičakčić. Pomenuti gospodin nije, međutim, kazao apsolutno ništa sem nekoliko proklamacija najopštijeg tipa u poznatom stilu "ovdje je sve med i mlijeko", uz završni udarac koji je glasio da se u cijelom slučaju, zapravo, radi o "kontinuiranom antibosanskom nastupu "

Za finale ove državnomedijske organizovane odbrane optuženog SDA povodom stvari o kojima već i vrapci po krovovima cvrkuću, te nes(p)retnog pokušaja medijskog sahranjivanja ICG, organizacije okarakterisane još i kao nepouzdane, pobrinuo se ugledni član Kruga 99. Pri tome su gledaoci mogli da saznaju da u samoj BiH postoje mnogi mladi i talentovani ljudi čije su političke analize mnogo pouzdanije i utemeljenije od onih koje nam nudi taj zloguki ICG (sic !).

Najlakše bi, naravno, bilo kazati kako onaj ko gubi ima pravo i da se ljuti. Cijela se priča u tu šemu lijepo mogla uklapiti. Čelnici SDA vjerovatno sami ponajbolje osjećaju probleme sa nizbrdicom na kojoj se nalaze. To što za odbranu pozicija i imidža koriste sva raspoloživa sredstva, uključujući i svoju TV, nije ni čudno, ni novo, niti je bez presedana. Uostalom, da budemo pošteni, to nije njihov izum. Ne treba se, takođe, čuditi ni činjenici da je ukupna političko-medijska energija potrošena na problem privatizacije i dramatičnog ekonomskog zaostajanja, nesrazmjerno manja od energije utrošene na (neuspjelo) opovrgavanje istine koja je javno iskazana o tom problemu. Muka je, međutim, pred pitanjima o već pomenutoj kvadraturi onoga kruga. Zašto pojedinci pa i čitave organizacije što su do sada, u mnogo težim, moralno pa i psihofizički neuporedivo složenijim situacijama, uspijevali sačuvati vlastitu vertikalu, posrću na banalnostima, podržavajući ono što čak i na prvi pogled ne može biti prepoznato kao istina. Nije, dakle, riječ o slaganjima ili neslaganjima na političkom ili ideološkom terenu koji je dovoljno širok za svakoga ko se smatra nezavisnim intelektualcem. Riječ je o javnom izjašnjavanju kojeg uporno nema pa nema kada valja braniti ostatke doista temeljnih vrijednosti društva što je već potpuno urušeno, te o urednom oglašavanju onda kada to, direktno ili indirektno, ide u prilog onima koji su glavni majstori pomenutog urušavanja.

U Bosni i Hercegovi se desila, poslije zločina, i ogromna politička, ekonomska i duhovna pljačka. Ona se dešava i dalje, svakodnevno. Postoje, na sreću, ljudi koji su zaduženi da to sve posmatraju, bilježe i konstatuju. Njihov ugao posmatranja ne zavisi od malih interesa, stanja duše i ličnih probitaka. On ne mora da bude diplomatski i ne mora unaprijed nikome da se svidi. Od njihovog ugla posmatranja, što je najvažnije, ne zavise ni činjenice o pljački što traje. One su same po sebi velike k'o kuća. Naravno, ljudi koji stanuju u toj kući imaju mnogo razloga da govore neistine o njenom stanju. Zašto ih u tome podržavaju oni koji tu ne stanuju, oni na čijoj je otetoj zemlji ova kuća duhova sagrađena, pitanja su na koja oni što pretenduju na nezavisnost i intelektualizam moraju da imaju precizne odgovore. Ako baš ne žele da se krug pretvori u kvadrat.

Zlatko DIZDAREVIĆ (AIM Sarajevo)