ORUŽJE ZA IZBORNU KAMPANJU

Korupcija

Banjaluka, 12, januar 2000. (AIM)

Od objavljivanja priče u New York Timesu o korupcionaškoj aferi u Federaciji BiH, teškoj oko dva miliona dolara, korupcija i kriminal u BiH postaju šlagvort mnogih političkih rasprava i razračunavanja. I dok su se u Sarajevu političari mahom utrkivali da dokažu kako je američki novinar skandaloznu priču izmislio kako bi kompromitovao poštene političare vladajućih stranaka, u Republici Srpskoj se priča o sveopštoj kriminalizaciji društva koristila za međusobna optuživanja opozicije i vladajuće koalicije. Što su izbori bliži, kriminal i korupcija su sve ubojitije politričko oružje. Potežu se stare nerasvijetljene afere i otvaraju nove.

Najtragičniji junak političkog obračuna sa kriminalom u RS je bivša presjednica Republike Biljana Plavšić. Kada je preuzimala predsjedničku dužnost, javno je obećala obračun sa organizovanim državnim kriminalom i prvi put ponudila javnosti dokumentaciju o umiješanosti visokih vladinih funkcionera u mrežu kriminala. Od njenih prijetnji nikog nije zaboljela glava. Ljudi koji su dospjeli na stub srama polagano su izašli iz javnog života, a potom i iz RS. Danas su uspješni biznismeni u Jugoslaviji, ili u inostranstvu. Predsjednica nije izgubila samo bitku sa kriminalom, nego i vlast na predsjedničkim izborima. U novoj vladi ostali ministri iz njene političke partije (Srpski narodni savez), ali se ništa nije promijenilo. Naprotiv, otvorene su, prvo na stranicama štampe, a onda i u policijskim dosijeima, dvije nove afere - Rafinerija nafte u Srpskom (Bosanskom) Brodu i 'Telekom RS'.

Za to vrijeme u javnosti se pojavio jedan, vjerovatno i jedini, istraživački projekat o korupciji u RS, u kojem se smjelo iznosi teza da su kriminal i korupcija 'projektovani' i podržavani od strane vlasti i da vlast nije zainteresovana da taj društveni problem efikasno rješava. U uvodnim napomenama studije, koju je prošle godine uradila nevladina organizacija 'Internacional lex', navodi se da vlast u RS nije uložila značajniji napor na eliminisanju normativnih pretpostavki u mnoštvu propisa koje pogoduju razvoju korupcije. Autori iznose tvrdnju da je stanje korumpiranosti javnih službenika u RS slično stanju u drugim zemljama tranzicije i da se korupcija u 'najgorem obliku manifestuje u sprezi političke vrhuške i nosilaca administrativnih i izvršnih funkcija i menadžera domaćih i međunarodnih kompanija'.

"U Bosni i Hercegovini je javna tajna da se toleriše praksa korupcije u slučajevima poljnotrgovinskih i finansijskih transakcija, naročito u vezi sa poslovima kapitalnih investicija, kupovinom novih tehnologija i kupoprodajom naoružanja i opreme", pišu autori istraživačkog projekta o korupciji u RS i ističu da se u poslednje vrijeme pojavljuje korupcija u vezi koncesija za eksploataciju prirodnih bogatstava i drugih vidova ulaganja stranog kapitala u RS.

Mr Goran Bubić, jedan od autora istraživačkog projekta i direktor 'International lex'-a, kaže da o korupciji u RS nisu vršena statistička istraživanja prema naučnim metodama kriminalne fenomenologije, te da nema sudske prakse koja bi se mogla istraživati. "U izradi projekta morali smo koristiti lična saznanja i svoje 'pouzdane' izvore", kaže Bubić i genezu pojave korumpiranosti objašnjava raspadom države i formiranjem jednopartijskih sistema unutar nacionalnih zajednica, koji su vlast identifikovali sa neograničenom izvršnom vlašću. "Ovaj model praktično funkcioniše i danas u nešto suptilnijoj formi. Vlade prosto ne mogu da se oslobode potrebe da poslovne operacije vežu za izvršnu vlast i mnoštvo birokratskih operacija. Poslovni ljudi su primorani da traže razne dozvole i odobrenja, a u takvim uslovima ljudi traže najkraću put. On uvijek vodi preko ljudi sa jakim pozicijama u vlastu", objašnjava Bubić.

Opšte siromaštvo, navodi se u studiji, još više pogoduje razvoju korupcije. Zaposleni u državnim službama su na rubu egzistencije i izlaz nalaze u dodatnom 'naplaćivanju' svojih usluga. "Ova pojava uzima takve razmjere da zbog svoje brojnosti i neefikasnosti državnih organa, lica koja vrše krivična djela korupcije skoro i ne pokušavaju da to prikriju. Građani se otvoreno cjenjkaju sa policijom o visini mandatne kazne, djeca bez ikakvog znanja stiču diplome, dok roditelji postaju donatori škola. U bolnicama su rijetkost ljekari koji ne traže dodatni honorar za rad koji bi trebao da bude plaćen redovnim primanjima", zaključuju autori poglavlje o pojavnim oblicima korupcije u RS.

Kao poseban koruptivni milje navodi se osnivanje državnih preduzeća, kojima se upravlja preko upravnih i nadzornih odbora koje postavlja izvršna vlast. "Upravljanje preduzećima dato je strankama koje su imale većinu na izborima, tako da su stranke između sebe, bukvalno, podijelile preduzeća. Iz kruga svojih stranačkih pripadnika izabrali su članove upravnih i nadzornih odbora, te direktore", stoji u poglavlju 'Privredni kriminalitet i korupcija'. Dokaz za ovakvu tvrdnju mogla bi poslužiti vijest iz Doboja, koju je ovih dana emitovala novinska agencija 'Onasa', a u kojoj se navodi da su u Doboju od 44 direktora i rukovodioca državnih preduzeća i ustanova, njih 32 vlasnici privatnih preduzeća ili trgovina, registrovanih na sebe ili članove svog domaćinstva. Od 90 članova upravnih odbora i 68 članova nadzornih odbora državnih preduzeća, više od polovine posjeduje privatna preduzeća, trgovine ili agencije za obavljanje raznih djelatnosti. Od 20 direktora državnih preduzeća, samo jedan nije član političke partije.

Autori posebno poglavlje svoje studije posvećuju opasnostima od novih oblika korupcije u procesu privatizacije. Svoje sumnje potkrepljuju opisanim konceptom stranačke upravljačke strukture u državnim preduzećima i nekonzistentnim zakonskim propisima po kojima će se vršiti privatizacija. Za utvrđivanje početnog bilansa stanja, stoji u studiji, donesen je poseban zakon za preduzeća, a poseban zakon za banke i različita rješenja za slučajeve upisivanja, a neuplaćivanja akcionarskog kapitala. U preduzećima se upisani, a neuplaćeni akcionarski kapital otpisuje, dok se u bankama stanje istog kapitala isknjižava na teret kapitala banke, što bi značilo privilegovan položaj potencijalnih akcionara u bankama zbog toga što mogu naknadnom uplatom kupiti ranije upisani kapital.

Izvan interesovanja autora studije ostalo je sudstvo, za koje se u poslednje vrijeme sve češće govori da je korumpirano. Dvojica autora studije su sudije sa iskustvom i bivši funkcioneri u pravosuđu. Goran Bubić je bio predsjednik Osnovnog suda u Kotor Varošu, a Nebojša Pantić Osnovni javni tužilac u Banjaluci. Bubić je danas advokat, a Pantić šef kancelarije Komisije za imovinska prava u Banjaluci. Treći autor (Vojkan Dimitrijević) je danas Republički javni tužilac. Njihove ranije i sadašnje funkcije moralno su ih obavezivale da na osnovu iskustvenh saznanja progovore i o stanju u pravosuđu.

A o stanju u sudovima može posluži nedavno objavljena izjava u 'Nezavisnim novinama' advokata iz Dervente Zorana Simića, koji je javno optužio dvojicu sudija u sudu u Prnjavoru za svjesno kršenje zakona. Sve češće se može čuti da među sudijama ima vlasnika i suvlasnika privatnih preduzeća, vlasnika kafana i trgovačkih radnji. I sami autori studije tvde da među sudijama ima članova upravnih i nadzornih odbora u državnim preduzećima.

Sudeći po (ne)spremnosti Vlade da se uhvati u koštac sa kriminalom i korupcijom, može se očekivati da priče o korupciji ostanu i dalje samo ubojito oružje političkih grupa u izbornoj kampanji. Pojedinačna hapšenja, kao u aferi u brodskoj Rafineriji, imaju cilj da ostave privid da se nešto, ipak, radi.

Branko Perić (AIM)