Vuk, pauci, ose i ostali insekti

Hapšenja

Šta dijeli “Pauke” i “Ose”. Prema služenim navodima prvi su svoje aktivnosti bazirali na nalozima francuske DST ,dok su drugi iz vlastite inicijative, namjeravali da nasilnim putem sruše ustavni poredak i restauriraju monarhiju. Šta ih spaja? Prema istim izvorima istim izvorima planiranje atentata na predsednika Miloševića i politička figura Vuka Draškovića.

AIM, PODGORICA, 10. 1. 2000. (Od dopisnika AIM iz Beograda)

Sjećate li se Oslobodilačke srpske armije (OSA)? Bješe to jeseni prošle godine ona krajnje misteriozna teroristička organizacija koja je tvrdila da je pokušala atentat na lidera Srpskog pokreta obnove (SPO) Vuka Draškovića 3. oktobra 1999. na lazarevačkom putu, te u istom saopćenju za svoje neprijatelje označila "komuniste", "NATO agresore", novinske urednike i njihove porodice (ukoliko odbiju objavljivati saopćenja OSA) i sve u tom pravcu...

Sjećate li se grupe "Pauk"? Na gromopucateljnoj konferenciji za štampu 25.novembra 1999. savezni sekretar za informiranje i istaknuti člana Jugoslavenske levice (JUL) Goran Matić obnarodovao je da su radnici Državne bezbjednosti MUP Srbije uhapsili petoricu "članova špijunsko-terorističke grupe, pripadnike francuske obavještajne službe koji su posle niza počinjenih zločina na teritoriji predhodne Jugoslavije, a za koje je okrivljen srpski narod, planirali i atentat na predsednika SR Jugoslavije Slobodana Miloševića". Svojoj organizaciji za ova i slična nepočinstva dali su ime "Pauk".

Misterija oko OSA, čini se, trebalo bi da je raspršena 6. janura. Dnevne novine donijele su tada vijest da su 17. decembra 1999. uhapšena sedmorice njenih pripadnika: Boban Gajić (26), poručnik Vojske Jugoslavije (VJ) i oficir specijalne jedinice za elektronsko izviđanje, te šestorica civila iz Kruševca - Milutin Pavlović (46), Radovan Đurđević (46), Miodrag Vukadinović (64), Ivan Milanović (25), Milutin Mališić (27) i Zoran Zdravković (39). Optuženi su pred Vojnim sudom u Beogradu zbog udruživanja radi neprijateljske djelatnosti i terorizma u pripremi. Konkretno: nasilno rušenje ustavnog poretja SR Jugoslavije i pripremanje atentata na Miloševića, komandanta Treće armije VJ generala Nebojšu Pavkovića i Vuka Draškovića.

Afera "Pauk", po svoj prilici, tek dobija na značaju. Savezni sekretar Matić, glavni promoter ove špijunsko-terorističke sage, prilikom susreta sa novinarima povodom 55. godišnjice "Filmskih novosti", prikazao je insert video-iskaza Jugoslava Petrušića, alias Dominik Jugo, glavnopotuženog "Pauka". Ovaj tu govori kako je "nekoliko puta vodio Vuka Draškovića na razgovore u francusku obavještajnu službu, gdje je Drašković tražio pare u razgovoru sa Patrikom Forom i drugim funkcionarima".(...) "Danica (Drašković je mnogo više pričala od Vuka", rekao je Petrušić. Kada je video-rekorder isključen, Matić je javnosti objasnio to što je vidjela: "Drašković ne razgovara s političarima, nego direktno sa šefovima inostranih obavještajnih službi, jer su oni nivo na kojem on želi da postigne sporazum". Prosto rečeno, lider SPO-a "jednostavno se nudi kao saradnik bilo kojoj stranoj ekspozituri za odgovarajuću svotu s tim da u SR Jugoslaviji uradi to što oni od njega očekuju".

Što dijeli "Pauke" i OSE? Prema službenim navodima, prvi su svoje aktivnosti bazirali na nalozima francuske DST, dok su drugi, iz vlastite inicijative, namjeravali da nasilnim putem sruše ustavni poredak i restauriraju monarhiju. Što ih spaja? Prema istim izvorima, planiranje atentata na Miloševića i politička figura Vuka Draškovića

Kada je OSA preuzela odgovornost za pokušaj ubojstva lidera SPO-a, javnost se pitala što je zaista na stvari - terorizam, patološko samoreklamerstvo, izazivanje straha u javnosti ili prikrivanje stvarnih počinilaca atentata kako je tvrdio advokat Borivoje Borović, šef paralelne istrage SPO-a. Sada, kao pravni zastupnik uhapšenog Pavlovića, Borović kaže da je OSA zaista formirana, ali "ne kao teroristička, već kao organizacija koja je trebala da pomogne Srbima na Kosovu nakon povlačenja VJ", a za priznanje atentata na Draškovića da je potez motiviran čisto "marketinškim razlozima da bi se pročulo za njihovu organizaciju".

Stvar sa "Paukom" izgleda dakleko kompleksnija. Kako su iskusniji poznavaoci ove problematike od samog početka afere tvrdili, mnogo važnije od onoga što se optuženim bude stavljalo na teret, biće to koga oni terete. Riječ, je naime o ljudima koji su u situaciji da malo što mogu izgubiti, čija je optužnica dovoljno široka da se na nju slobodno može staviti i atentat na kralja Aleksandra u Marseju 1934, tako da su vrlo otvoreni za različite sugestije i nagodbe. Ispalo je da je na tom spisku prvi Vuk Drašković. Razloga je više. Kako kaže savjetnik predsjednika SPO-a Predrag Simić, optuživanje Draškovića da je povezan sa grupom "Pauk" može biti pokušaj diskreditacije sastanka lidera opozicije sazvanog upravo na njegovu inicijativu. Povezano s tim je i najava iz ove stranke o zajedničkim opozicionim protestima 9. marta

1. čiji bi cilj bio iznuđivanje vanrednih izbora već u aprilu. Posljednje, a po svoj prilici i najvažnije, jeste način na koji SPO operacionalizira slučaj od 3. oktobara na lazarevačkom putu. Naime, informacije do kojih stranka dolazi i način na kojih ih plasira, uveliko premašuju njenu infrastrukturu, pa nije čudo što se javnosti špekulira da ima podršku dijela same Službe državne bezbjednosti. Točnije: jednog njenog dijela, vrlo nezadovoljnog stanjem stvari u zemlji i majorizacijom svih sfera odlučivanja od raznih lobija usko vezanih sa JUL-om. Lako bi se zato moglo dogoditi da optuživenje Draškovića za izdaju i špijunažu bude samo povod za sveobuhvatnu čistku u Službi. Na meti bi bili kako njeni sadašnji pripadnici, tako i bivši - na svim nivoima.

Posebno pada u oči da je MUP Srbije otkrio dvije terorističke organizacije čije su aktivnosti bile uglavnom u fazi planiranja, a da je više desetina realiziranih profesionalnih ubojstava ostalo nerasvjetljeno. Između ostalih - šefa Javne bezbjednosti i v.d. ministra unutrašnjih poslova Srbije generala-pukovnika Radovana Stoičića Badže i generlnog sekretara JUL i jednog od najbogatijih ljudi u SR Jugoslaviji Zorana Todorovića Kundaka. Zbog toga su mišljenja da afere "Pauk" i OSA imaju prvenstveno političku pozadinu realno utemljena. Režim je jednostavno uveo podjelu na "nas" i "njih", gdje sebe predstavlja kao glavnog i jedinog nosioca patriotizma i državotvornosti, a sve oponente proglašava za izdajnike, petokolonaše, strane špijune i što već sve ne. U tom kontekstu, potreba za "Paucima" i "Osama" više je nego očita. I to ne samo zato da bi optužbe na račun opozicionih prvaka od raznih režimskih glavešina dobile na uvjerljivosti, nego i da javnost u potpunosti bude paralizirana strahom od mahanja kravom košuljom građanskog rata. Kao što je u više navrata poručeno iz vladajuće "crveno-crne" koalicije, rat se i dalje vodi, s tim da je opozicija označena kao "trupe NATO na zemlji". Ne treba biti veliki pesimist da bi se zaključilo da to ukida svaki suivisao politički život u Srbiji.

Svakako, nitko ozbiljan ne osporava da je moguće da se vođeni kojekakvi kafanski razgovori, moguće je i da je ponegdje i bilo naivnih zamisli terorističkih organizacija, razglabanja o modalitetima atentata itd. To, kao malo što drugo, oslikava razočarenje u državne institucije i političko beznađe. Upadljivo je i da su, zasad, kao neposredni protagonisti označeni ljudi koji su uveliko zahvaljući politici aktualnog režima i pod njegovom kontrolom bili u prilici da i te kako koriste oružje. Vrijedi razmisliti o činjenica da od svih ovih špijunsko-terorističko-prevratničkih rabota raznih insekata, korist isključivo ima vlast.

Filip Švarm (AIM)