IZBORNI GUBITNICI

AIM, ZAGREB, 7.1.2000.

Kada su na Hrvatskoj televiziji objavljeni prvi neslužbeni rezultati izbora za Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora mnoge su dojučerašnje političke zvijezde doživjele efekat hladnog tuša, a za većinu od 80-ak stranaka taj je trenutak značio i faktičko proglašavanje kliničke smrti. Najveći, i to dvostruki šok doživjeli su, dakako, predstavnici vladajućeg HDZ-a. Oni su, naime, u istom momentu saznali ne samo da su poraženi, već je postalo kristalno jasno da su poraženi baš od onih od kojih su poraz najmanje željeli

• od Račanovih esdepeovaca udruženih s Budišinim liberalima. Sva koncentrirana višemjesečna propaganda državnih medija građanima Hrvatske papagajski je ponavljala da je glas za Ivicu Račana jednak iskazivanju volje za povratak u komunizam; neposredno pred izbore emitiran je monstruozni film Jakova Sedlara Četverored, preko kojega se htjelo poručiti da Hrvatima najveća opasnost i kolektivno žrtvovanje prijeti od "komunista", a na Ivicu Račana u "dokumentarnim" se emisijama ukazivalo ponajprije kao na autora rečenice o HDZ-u kao "stranci opasnih namjera" i baštinika cjeline komunističkog naslijeđa.

Ipak, ne samo da se takva propaganda nije isplatila, nego je rezultirala efektom bumeranga. Ispalo je, naime, po staroj uzrečici, s novim akterima u glavnoj ulozi: Što je više podvala i laži, Račan nam je sve draži i draži. Glasači su ovakvim ishodom, koji naravno nije prvenstveni rezultat mudre esdepeove politike već ponajprije izraz gnjeva, očaja i protesta, ali dijelom i sentimenta prema "starom režimu", zapravo pokazali ne samo da žele promjene već su demonstrirali i posvemašnji prezir prema ukupnom hadezeovom projektu države i društva. Zapravo bi se moglo reći kako je, baš zato, najveći gubitnik ovih izbora pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, čija je politika doživjela "povijesno NE". Paradoksalno, on bi se zato mogao nazvati i najvećim pobjednikom: otišao je na vrijeme, ne vidjevši lice poraza, kojega je u najvećoj mjeri kreirao upravo on. "Sreća je da predsjednik Tuđman nije tu, da sve ovo mora gledati", naglas je razmišljao Obrad Kosovac, na Glavnom odboru HDZ-a, nekoliko dana nakon objave rezultata izbora. Na tom je stranačkom tijelu na jedvite jade privremeno zaustavljen raspad stranke, tako da je HDZ povjeren na privremeno upravljanje Vladimiru Šeksu, ali je već počela bježanija iz stranačkih redova i distanciranje od dosadašnje politike. Šanse da HDZ opstane kao jedinstvena stranka - posebno izgubi li i predsjedničke izbore - sve su manje. Zato nije pretjerano reći da je HDZ, van metafizičkih lamentacija, najveći gubitnik ovih izbora, premda je Tuđmanova stranka i dalje ostala najjača politička partija, mjereno brojem mandata u Saboru.

No, i unutar same stranke postoje još veći gubitnici. To su oni, koji nisu uspjeli ući u Sabor, i tako osigurati egzistenciju na - kako bi trebalo - naredne četiri godine. Novi će posao, recimo, svakako morati naći dosadašnji ministar financija, Borislav Škegro, autor Poreza na dodanu vrijednost, koji je gotovo posve uništio hrvatsku privredu. On nije uspio ući u Sabor, a od istaknutijih hadezeovaca to nije pošlo za rukom ni Hrvoju Hitrecu, prvoborcu stranke i jednom od njenih ideologa, Boži Biškupiću, ministru kulture, Veri Babić, također jednoj od osnivačica, Bosiljku Mišetiću, odvjetniku upamćenom po plamenom šovinizmu i političkoj prevrtljivosti, Božidaru Pugelniku, bivšem ministru školstva, pa onda ni njegovj nasljednici, bledunjavoj Nansi Ivanišević, ministru rada i socijalne skrbi Josi Škari. Nije ušao ni glasnogovrnik HDZ-a Ivica Ropuš, ministar turizma Herak, Dinko Čutura... Donekle je neizvjesno i hoće li oni hadezeovci koji su ušli u Sabor - riječ je o poznatim licima poput Nikice Valentića, Ljerke Mintas Hodak, Zlatka Mateše ili Zlatka Canjuge - zadržati svoje mandate. Bivši ministar obrane Andrija Hebrang zatražio je od onih hadezeovaca koji su vodili stranku, da preuzmu odgovornost, daju ostavke a mjesta u Saboru prepuste onima koji nisu kompromitirani. Ostavku predsjedništva zatražio je i Branimir Glavaš, pa će se niz gubitnika u HDZ-u vjerojatno još proširivati.

HDZ međutim samo predvodi dugu kolonu gubitnika. Odmah iza njega maršira cijeli red minijaturnih stranaka koje je, sada ili ranije, lansirao upravo HDZ s namjerom da zbuni oporbu, učini kampanju dosadnom i negledljivom, te rasprši glasove birača kako bi ih kasnije, pomoću famozne D'Hondtove metode, opet uzeo sebi. Nakon ovih izbora vjerojatno je da će nestati Hrvatski nezavisni demokrati Josipa Manolića, stranka osnovana 1994. nakon poveće šizme iz redova HDZ-a, kada su osim Manolića vladajuću partiju napustili i Stipe Mesić, Josip Boljkovac i Josip Degoricija. Nitko od njih nije uspio ući u Sabor, uz tu razliku da se Stipe Mesić prije dvije godine odvojio od Hrvatskih nezavisnih demokrata i pristupio manjoj ali agilnoj Hrvatskoj narodnoj stranci Radimira Čačića. Na listi HNS-a Mesić nije uspio ući u Sabor, ali je sada istakao kandidaturu za predsjednika Republike, pri čemu će imati podršku četvorke. Izgubi li i predsjedničke izbore, Mesić će jedva spasiti političku karijeru. On možda još i uđe u Sabor - dobije li Radimir Čačić mjesto ministra, ali kao rezervni igrač što će ga, politički, dosta sputavati.

U Sabor neće ući ni do jučer karizmatični Luciano Delbianco, te bivši zastupnik IDS-a Dino Debeljuh, potom Jadranka Reihl Kir, supruga pokojnog Josipa Reihl Kira, koji je ubijen 1991 u nikad razjašnjenom atentatu, izvedenom po svemu sudeći u režiji stranke koja je sada izgubila vlast u Hrvatskoj. Rezultatima izbora ne može biti sretan ni Ante Prkačin, karizmatični desničar iz Slavonskog Broda, koji je nedavno osnovao svoju stranku - Novu Hrvatsku - ulupao povelik novac u izbore, a sada se sprema istu grešku ponoviti i kandidaturom za predsjednika Republike. Debakl je doživio i Tomislav Merčep, poznat po samoreklamerskim izjavama tipa: "moja stranka je najbrojnija nakon HDZ-a". Merčep je dobio manje od jedan posto glasova, a slično je prošao i Dobroslav Paraga, šef Hrvatske stranke prava 1861. Njegova je stranka pometena, baš kao i druge stranke pravaške desnice - poput Gabeličine Hrvatske čiste stranke prava ili Hrvatske kršćanske demokratske unije hrvatskog Mandele Marka Veselice - dok je u Sabor ušla satelitska Hrvatska stranka prava Ante Đapića, koja se istoga dana kada je objavljen debakl HDZ-a prva javno distancirala od dojučerašnjeg sponzora, pa čak i stvarnog tvorca.

Manje od jedan posto biračkog tijela - točnije, 0,6o posto - osvojila je Socijalistička radnička partija Hrvatske, dr Stipe Šuvara, koji se pouzdao u glasove radnika i manjina, ali nije dobio ni jedne ni druge. U glasača je očito prevagnula želja da se ide na sigurno i da se HDZ pomete plebiscitom. Veliki gubitnici ovih izbora su i dr Milorad Pupovac, Vojislav Stanimirović i Miloš Vojnović, kandidati SDSS-a koji nisu uspjeli ući u Sabor, što zbog pogrešne procjene izbornih šansi, što zbog raspoloženja onih Srba koji su se odlučili glasati na listi predviđenoj za nacionalnu manjinu. Oni su izabrali Milana Đukića, koji sada - unatoč kritika suparnika - ima izborni legitimitet predstavnika Srba u Hrvatskoj. Kako mjesto zastupnika za Srbe u Saboru ionako nije bilo ništa više od simbolike, to se Srbi zbog ovoga nemaju previše razloga brinuti. Oni su se opredijelili u golemoj većini kao građani Hrvatske, glasali su za stranačke liste i tako pridonijeli rješavanju svog najvažnijeg problema, kojeg su dijelili s drugim građanima Hrvatske, odlasku HDZ-a.

Gubitnik je, uz nabrojane, svakako i Božo Kovačević, zastupnik Liberalne stranke i po mnogim mišljenjima najkvalificiraniji kritičar hadezeovih poteza u bivšem sazivu Sabora. Njegov poraz u izboroj jedinici znači samo to da su se građani više opredjeljivali protiv nego za: po nekim interpretacijama, da je na listi SDP-a i HSLS-a bila koza, i ona bi dobila u nadmetanju protiv silno nepopularnih hadezeovaca koji su pobijedili samo u jednoj izbornoj jedinici, te - očekivano - u jedinici za dijasporu. Općenito govoreći, skoro sve male stranke nakon ovih su izbora u golemu minusu i većina od njih 84 nema realne šanse da prežive do narednih izbora. Nakon ove - uskopolitičke - uskoro će se formirati još jedna kolona gubitnika. To su oni, vrlo brojni igrači HDZ-a u javnim poduzećima te na Hrvatskoj televiziji i radiju, čije ostavke ovih dana s nestrpljenjem očekuje šira javnost. Koliko će ih biti i kada će do njih doći odlučit će ili oni sami, ili nova vlada. Neki direktori, poput Davora Šterna iz Ine, već su svoje mandate stavili na raspolaganje.

BORIS RAŠETA