IZBORNA POBJEDA DEMOKRATSKE HRVATSKE

AIM, ZAGREB, 4.1.2000. Hrvatski birači su odlučili da im je preko glave HDZ-a i njegove vlasti. I zbog toga je na izborima za Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora, održanima prvih dana u Novoj godini (3. siječnja 2000.) više nego uvjerljivo pobijedila je koalicija Socijaldemokratske partije Hrvatske i Hrvatske socijalno liberalne stranke, dok je HDZ pretrpio težak izborni poraz. Koalicija Račanovog SDP-a i Budišinog HSLS-a uvjerljivo je pobijedila u osam od deset izbornih jedinica, u jednoj izbornoj jedinici ima minimalnu većinu, a HDZ je tek u jednoj izbornoj jedinici odnio tijesnu relativnu većinu glasova birača. Kako je i druga opozicijska koalicija (Hrvatska seljačka stranka, Istarski demokratski sabor, Liberalna stranka i Hrvatska narodna stranka) postigla solidan izborni rezultat, osvojivši u prosjeku oko 15 posto glasova birača, te je s koalicijom SDP-HSLS potpisala predizborni sporazum o postizbornoj suradnji, šest opozicijskih stranaka imat će uvjerljivu parlamentarnu većinu i moći će lagodno izabrati svoju vladu i preuzeti vlast u Hrvatskoj.

I premda se još uvijek radi o privremenim i neslužbenim rezultatima izbora nakon što je obrađeno 76,71 posto glasova birača, već sada je jasno da će od 140 zastupnika koliko ih se biralo u deset izbornih jedinica, koalicija SDP-HSLS imati oko 70 zastupničkih mjesta, HDZ oko 40 zastupnika, koalicija opozicijske četvorke oko 25 zastupnika, te konzervativna desna koalicija Hrvatske stranke prava i Hrvatske kršćansko-demokratske stranke 5 zastupnika. U Saboru će sjediti još pet zastupnika nacionalnih manjina, te još uvijek nepoznat broj zastupnika hrvatske dijaspore koji su izabrani u zasebnoj - jedanaestoj izbornoj jedinici. Broj zastupnika dijaspore izračunat će se po nefiksnoj kvoti, odnosno ovisit će o broju birača koji su izašli na izbore te prosječno potrebnom broju glasova za izbor jednog saborskog zastupnika u preostalih deset izbornih jedinica. U toj izbornoj jedinici za dijasporu, u kojoj su u velikoj većini glasali Hrvati iz Bosne i Hercegovine, HDZ je nakon četvrtine prebrojanih glasova birača dobio 64 posto, koalicija SDP-HSLS 15 posto, koalicija HSP- HKDU nešto ispod sedam posto. Iako HDZ u toj izbornoj jedinici uvjerljivo vodi, i u njoj je ostvario slabiji izborni rezultat nego na ranijim izborima, a SDP i HSLS po prvi puta u njoj osvajaju zastupnički mandat. No, tih pet-šest zastupničkih mjesta više ništa neće značiti u raspodijeli vlasti u Hrvatskoj, kao što je to bio slučaj u prošlom sazivu parlamenta.

U prvim reakcijama nakon izbora lideri pobjedničkog dvojca Ivica Račan i Dražen Budiša i sami su bili iznenađeni uvjerljivošću svoje izborne pobjede, koju su očekivali, ali ne s tako velikom većinom. S druge strane, lideri HDZ-a bili su gotovo zgromljeni svojim neuspjehom, jedva su uspijevali procijediti čestitke izbornim pobjednicima, a već u osvit prvoga postizbornog dana slavonski čelnik HDZ-a Branimir Glavaš zatražio je od članova Predsjedništva HDZ-a da pripreme svoje ostavke i ponude ih stranačkom Glavnom odboru, koji će se dva dana nakon parlamentarnih izbora sastati da odredi HDZ-ovog predsjedničkog kandidata. I nad koalicijom oporbene četvorice nadvila se sjena nezadovljstva izbornim rezultatom, jer je on barem za pet zastupničkih mjesta niži od očekivanoga. Pritom, dok su IDS i HSS osvojili očekivani broj zastupničkih mjesta, Gotovčeva Liberalna stranka i Čačičev HNS ostali su "kraći" za po par očekivanih zastupnika. Desno-konzervativna koalicija HSP-HKDU dobila je upravo onoliko mandata koliko su im predviđala istraživanja javnog mnijenja, ali i manje od onog broja koji su sami najavljivali i očekivali.

U prvoj poslijeizbornoj najavi pobjedničke koalicije kako će im tri temeljna cilja nakon preuzimanja vlasti biti da povedu zemlju iz privredne i socijalne krize, da uklone nedostatke u demokratskom ustroju zemlje, te da Hrvatsku izvuku iz međunarodne izolacije, mogu se zapravo iščitati i uzroci njihove trijumfalne pobjede. Upravo zbog sve težeg života na rubu siromaštva i egzistencijalne bezperspektivnosti, pošasti korupcije i kriminala koje su zavladale Hrvatskom pod okriljem HDZ-ove vlasti, nedemokratskog, autoritarnog i totalitarnog gaženja svih demokratskih uzusa i policijsko-političkog progona političkih protivnika i neistomišljenika, te potpune izolacije Hrvatske u međunarodnim političkim odnosima, hrvatski su se birači opredijelili za radikalnu promjenu vlasti. U koaliciji socijaldemokrata i socijal-liberala prepoznali su najsigurnijeg jamca promjena i njima su gotovo plebiscitarno dali svoje povjerenje.

Na izborne rezultate značajno je utjecao i gotovo rekordan izlazak birača na izbore, skoro pa jednak odazivu birača na prvim višestranačkim izborima održanima 1990. godine. Naime, na izbore je izišlo gotovo 77 posto birača, što je dosta iznad predviđanja koja su nudila istraživanja javnog mnijenja. Među biračima je očito tek manji dio ostao neodlučan i neopredijeljen, naprosto su pohrlili na izbore kako bi HDZ-ovoj vlasti rekli zbogom. Za iznadprosječni odaziv birača u dobroj su mjeri zaslužne i nevladine udruge, Glas 99 i GONG, koje su osmišljenom i dobro organiziranom kampanjom mjesecima pozivali birače da izađu na birališta. Većina analitičari čak procjenjuje kako je njihova kampanja bila najuvjerljivija, bolja i od predizbonre kampanje pobjedničke koalicije, a pogotovo HDZ-a i svih drugih stranaka. K tome, GONG (Građani organizirano nadgledaju izbore) i njegovih oko pet tisuća volontera kontrolirali su regularnost izbora na gotovo svim biračkim mjestima i vjerojatno zbog njihova djelovanja, kao i višestranačkih biračkih odbora, nije bilo većih povreda izbornih pravila, a i broj nevažećih listića sveo se na nešto iznad jedan posto. Kako je na prijašnjim izborima, na kojima je HDZ uvjerljivo pobjeđivao, broj nevažećij listića uvijek bio iznad tri posto, ocjene su kako je efikasna GONG-ova kontrola izbora spriječila taj oblik izborne krađe koji su do sada prakticirali HDZ i njegovi aktivisti.

Dok dojučerašnjoj opoziciji predstoji mukotrpan posao organiziranja nove vlasti i izvlačenja zemlje iz sveopće krize, pred HDZ-om stoje dani u kojima im prijeti definitivan slom i raspad Tuđmanove stranke, koju je prvi predsjednik samostalne hrvatske države vodio kao amorfan politički pokret u kojemu su se sukobljavale različite ideologije i njihovi sljedbenici, uglavnom privučeni radikalnim nacionalizmom i šovinizmom koji su ponajprije zagovarali Tuđman i njegovi najbliži suradnici u vrhu stranke. Kako će rezultati parlamentarnih izbora neminovno utjecati i na ishod predsjedničkih izbora, koji će se održati za tri tjedna i na kojima će biti izabran Tuđmanov nasljednik, već sada je gotovo sigurno da će HDZ izgubiti i tu ključnu polugu vlasti. I zbog toga su netom završeni izbori prekretnica koja se Hrvatskoj dogodila na
razmeđu dvaju milenija. Najkraća ocjena sažeta je u tvrdnji koja kaže da ako se na izborima 1990. godine rodila samostalna Hrvatska, onda je nakon deset krvavih godina na izborima 2000. rođena demokratska Hrvatska.

Zoran Daskalović